Objavljeno u Nacionalu br. 756, 2010-05-11

Autor: Dean Sinovčić

POVRATAK u prvi klub

Dinamo je moj klub i ne želim njegov novac

NOGOMETAŠ Dario Šimić nakon 12 godina u inozemstvu vratio se u Dinamo gdje će igrati besplatno: objašnjava razloge povratka, govori o karijeri u Italiji i svojim privatnim poslovima te planovima za trenersku karijeru

ŠIMIĆ se u Dinamo
vratio sa 34 godine
'zbog ljubavi prema
nogometu i motiva
koji Dinamo daje.
Emociju ti nitko ne
može platiti'ŠIMIĆ se u Dinamo vratio sa 34 godine 'zbog ljubavi prema nogometu i motiva koji Dinamo daje. Emociju ti nitko ne može platiti'Nakon 12 godina igranja u inozemstvu, četiri u Interu, šest u Milanu i dvije u Monacu, u Dinamo se vratio 34-godišnji Dario Šimić. Po mnogo čemu, Šimić je jedan od najboljih hrvatskih nogometaša. Nema hrvatskog igrača koji je, poput njega, deset godina igrao u Interu i Milanu, pored Juventusa dva najjača talijanska kluba. Nema igrača koji je, poput njega, odigrao 100 utakmica za hrvatsku reprezentaciju. Nema igrača koji je sa svojim klubom dva puta osvojio Ligu prvaka, kao što je Šimić uspio s Milanom 2003. i 2007. godine. Nakon takve karijere Dario Šimić vratio se u Dinamo za koji će igrati besplatno, a s njim se vratila i njegova obitelj, supruga Jelena te djeca Roko (7), Viktor (5) i Nikolas (3). I bez obzira na to što Šimić ima besprijekornu karijeru, u dijelu medija pojavile su se raznorazne špekulacije oko razloga njegova povratka u Dinamo, zbog čega smo prošlog tjedna razgovarali s njim kako bismo razjasnili brojne medijske napise.
neću reklamirati aquavivu na stadionu

NACIONAL: Jeste li se, pri odluci da se vratite u Dinamo, pribojavali da će se prigovarati da je klub nepotrebno doveo igrača od 35 godina, naročito u slučaju da Dinamu krene loše u sljedećoj sezoni?

- Mnogi hrvatski nogometaši koji su igrali u vrhunskim klubovima možda se ne žele vratiti u matične klubove upravo zbog takve atmosfere i načina razmišljanja. Ja sam u Dinamo došao otvorenog srca, prihvatit ću i takve kritike, spreman sam na sve jer je i to dio našeg posla. Nitko mi ne može oduzeti ono što sam napravio u proteklih 17 godina. Jednim dijelom došao sam u Dinamo igrati besplatno kako bih skinuo pritisak, odnosno kako mi nitko ne bi mogao prigovarati da sam došao uzeti posljednji novac u karijeri, odnosno novac kakav ne bih mogao dobiti u bilo kojem drugom inozemnom klubu. U svojoj karijeri sam pri potpisivanju ugovora, naravno, gledao financijsku stranu, ali sam gledao i u kakvom ću klubu igrati. Kada je stigla ponuda iz Intera, nisam dvojio oko prihvaćanja ponude, novac mi je bio u drugom planu; kada je stigla ponuda Milana, nisam dvojio, novac mi je bio u drugom planu. Isto je bilo i kada sam otišao u Monaco, meni je prije godinu dana Galatasaray nudio dvostruko više novca od Monaca, ali sam se odlučio za Monaco. Isto se dogodilo i sada, kada sam se odlučio za povratak u Dinamo. I sada sam imao inozemnih ponuda, istina ne onakvih kakve sam imao dok sam igrao u Milanu, ali radi se o respektabilnim novcima. Nisam imao motiva igrati za klubove kao što su Sporting Gijon ili Brescia koji su odlični klubovi, ali meni nakon Intera i Milana treba motiv. U Dinamu sam našao motiv, a kako se tjelesno dobro osjećam, zašto se onda ne bih vratio u Zagreb. Osim toga, mislim da Dinamo može igrati u Ligi prvaka. Ne želim raditi nešto veliko od činjenice da ne igram za novac. Dinamo mi je omogućio da zaradim dosta, i dok sam igrao za Dinamo i nakon što su me prodali, i ne vraćam se u Dinamo bez novca.


NACIONAL: Kako je došlo do dogovora o vašem povratku u Dinamo? Jesu li vas oni pozivali da se vratite ili je to bila vaša želja?

- Sa Zoranom Mamićem sam bio u stalnom kontaktu i na kraju smo se dogovorili.

NACIONAL: Jesu li istinite tvrdnje da ćete za Dinamo igrati besplatno, a zauzvrat će vam klub dati reklamni prostor na stadionu za vašu vodu Aquavivu?

Sa sestrom Mihaelom,
bratom i roditeljima
Mirom i Matijom ŠimićSa sestrom Mihaelom, bratom i roditeljima Mirom i Matijom Šimić- Naravno da to nije točno. Kada bi se moja reklama pojavila na stadionu, ja bih skinuo dres i otišao doma. Moja vrijednost na tržištu je pola milijuna eura po sezoni, Dinamo to meni ne može platiti kroz reklamu jer ta reklama na stadionu toliko ni ne vrijedi. Što bih onda trebao, tražiti da se stadion u Maksimiru zove Aquaviva? Ako želim reklamu, onda ću je platiti televiziji. Te informacije, dakle, apsolutno nisu točne. Ja sam potpisao za Dinamo iz ljubavi prema nogometu i zbog motiva koji mi Dinamo daje, to mi daje satisfakciju koja se nikakvim novcem ne može platiti. Emociju ti nitko ne može platiti.
spreman za vođu

NACIONAL: Ako će Dinamo imati uspješnu sezonu, ako će igrati u nekom europskom kupu, hoćete li dobiti premije?

- Tijekom razgovora sa Zdravkom Mamićem meni je jedino bilo važno potpisati za Dinamo. Prvi put u životu sam na potpisivanje ugovora došao bez oca i bez menadžera. Ako dođe do isplate premija onda ću razmisliti za koju ću humanitarnu svrhu uplatiti taj novac. Ja od Dinama ne želim nikakav novac.

NACIONAL: Od Dinama ne želite nikakav novac, a u dijelu francuskih medija objavljene su informacije da u Monacu u drugoj sezoni niste igrali, ali ste uzeli milijun eura honorara, što po njima nije bilo u redu.

- Mislim da se Monaco nekorektno ponio prema meni. Da ponovim, ja sam s Milanom imao ugovor do 1. lipnja 2010. godine, a prelaskom u Monaco nisam financijski ni dobio ni izgubio. Galatasaray mi je nudio dvostruko više novca, ali sam ih zbog Monaca odbio. Po dolasku u Monaco u ljeto 2008. godine nakon tri mjeseca dali su mi kapetansku vrpcu, bio sam najbolje ocijenjeni obrambeni igrač Monaca i mislim da sam svojim igrama pridonio da klub ne ispadne iz prve lige. Nakon završetka te prve sezone, Monaco je kompletno promijenio upravu s predsjednikom te trenera, s ciljem da igraju mlađi igrači kako bi ih bolje prodali. Je li to bio moj problem? Imali su igrača kojeg su proglasili kapetanom, bio sam jedan od rijetkih koji nije došao provoditi noći po noćnim klubovima i kasinima u Monte Carlu, a stavili su ga sa strane. To je njihov problem. Ako su željeli mešetariti s igračima kako bi neki menadžer uzeo postotak, to je njihov problem. Postupio sam kao profesionalac, nisam želio polemizirati, iako su zaslužili da ih tužim jer mi nisu omogućili da igram i tako su smanjili moju tržišnu vrijednost. No, naviknuo sam da se svašta piše i govori a tako će vjerojatno biti i u Zagrebu.

NACIONAL: Čim ste potpisali za Dinamo rekli ste da ste spremni biti vođa kluba. Je li to nešto što vi želite ili je to želja Zdravka i Zorana Mamića?

- Nisam se gurao već sam na novinarsko pitanje mogu li biti vođa na terenu odgovorio "normalno da mogu". Vođa nije onaj koji viče na ostale igrače. Vođa se postaje na terenu tako da igrači sami biraju svog vođu, bez ičijeg nametanja. U ovih deset dana koliko treniram s dečkima imam sjajan odnos spram mlađih nogometaša. Maksimalno sam im na dispoziciji. Moja najveća misija u ovom klubu jest pomoći mlađim igračima da postanu bolji igrači, više nego da igrački pridonesem klubu.

NACIONAL: Kada spominjete mogućnost da će se i u Zagrebu možda svašta pisati i pričati o vama, onda će se možda pričati kako nepotrebno zauzimate mjesto nekom mlađem, nadarenom igraču.

Dario Šimić sa suprugom
Jelenom, bratom Josipom
i njegovom suprugom
VlatkomDario Šimić sa suprugom Jelenom, bratom Josipom i njegovom suprugom Vlatkom- Kada sam došao u Dinamo, otvoreno sam rekao da neću stvarati nikakav pritisak na trenera već će trener odlučiti tko će biti bolji, mlađi ili stariji igrač. Napravit ću sve za dobrobit Dinama, kako u prvenstvu, tako i u Europi. Mladi i kvalitetni igrači će izići na površinu, bez obzira na mene. Ima puno utakmica, a ja ih nisam ni mislio sve odigrati. Ja bih volio da Dinamo ima mlade igrače koji mogu iznijeti teret igranja u Europi.

NACIONAL: Bojite li se sukoba ega između vas, Roberta Kovača i Bišćana, sva trojica ste stariji od 30 godina, bivši ste reprezentativci, igrali ste u vrhunskim klubovima?

- Ja sam s njima u super odnosima. Za mene je kapetan i dalje Bišćan, maksimalno ću se staviti na raspolaganje klubu. Ako trener tako odluči, mogu biti na klupi ili na tribini, to neće promijeniti moj odnos prema klubu.

NACIONAL: Kakav osjećaj imate po dolasku u Dinamo iz savršeno uređenih klubova kao što su Inter, Milan i Monaco? U Dinamu ipak nije sve tako savršeno, hoće li vam se biti teško prilagoditi?

- Ja sam ipak rođen u ovom gradu, na sreću nisam igrač iz Brazila pa da se moram privikavati na ovu situaciju. Živio sam u Zagrebu u ratnom razdoblju, ratna sam generacija, bilo je puno gorih situacija. Mnogo me ljudi pitalo zašto sada uopće dolazim u Dinamo. Pa to je moj klub, vraćam se živjeti u Zagreb, gradim kuću. Bio sam deset godina u Milanu, Italija je moja druga domovina, zahvalan sam im za sve što su mi dali, ali ja sam Hrvat, Zagrepčanin. I ti stadioni, od onog u Zaprešiću pa nadalje, na kojima ću igrati, to je moja realnost.
mamić je zgodan i šarmantan

NACIONAL: Zar niste nikada pomislili kako biste mogli ostati živjeti u Milanu?

- Nikada nisam pomislio na to. Uvijek sam razmišljao o tome kako ću se vratiti u Zagreb. Zato sam od prvog novca zarađenog u inozemstvu kupio zemlju na kojoj ću sagraditi kuću u kojoj ću živjeti po povratku u Zagreb.

NACIONAL: Klubovi za koje ste igrali u Italiji, Milan i Inter, imaju dva čuvena predsjednika, Silvija Berlusconija i Massima Morattija. Možete li ih usporediti sa Zdravkom Mamićem?

- Zdravko Mamić je zgodniji i šarmantniji od njih.

NACIONAL: Silvio Berlusconi se sigurno ne bi složio s vama.

- Ja vam kažem svoje mišljenje. Što se tiče ostalog, Zdravko Mamić kaska za njima. Međutim, da Zdravko Mamić ima novca koliko ima obitelj Berlusconi ili obitelj Moratti, onda bi Dinamo možda bio prvak Europe. Berlusconi i Moratti su različite osobe. Moratti dolazi iz bogate obitelji, njegov otac je bio bogataš i on nije morao stvoriti novac. Bez obzira na to, veliki je gospodin. Nažalost, dok sam ja igrao za Inter, taj klub nije bio velik kao što je danas. Moratti je ipak uspio dovesti Inter do razine koju zaslužuje. Za razliku od njega, Berlusconi je novac sam stvorio i strašno je uspješan u onome što radi, ali je posljednjih pet godina nogometno u silaznoj putanji.

NACIONAL: Hoćete li se sada, kada ste se vratili u Zagreb, posvetiti i svojim poslovima izvan nogometa, vodi Aquaviva te ugostiteljskom poslu u baru u Tkalčićevoj ulici?

Šimić s dresom
broj 100 na proslavi
svojeg stotog nastupa za nogometnu reprezentaciju
Hrvatske, u Mariboru
20. kolovoza 2008. na
utakmici protiv Slovenije; to je bila i njegova posljednja utakmica za
reprezentaciju, za koju je igrao od 1996. godineŠimić s dresom broj 100 na proslavi svojeg stotog nastupa za nogometnu reprezentaciju Hrvatske, u Mariboru 20. kolovoza 2008. na utakmici protiv Slovenije; to je bila i njegova posljednja utakmica za reprezentaciju, za koju je igrao od 1996. godine- Imam sreću što je moj brat Josip nakon prekida nogometne karijere preuzeo vođenje tvrtke i on to radi bolje no što bih ja radio. Nema potrebe da se ja miješam u posao niti me to trenutačno zanima. Mislim da je najbolje kada se čovjek bavi jednim poslom jer kada radiš dva posla, onda ni jedan ne napraviš dobro. Dok sam nogometaš, dok igram za Dinamo, 90 posto mog vremena i mojih misli treba okupirati Dinamo. Kada to prekinem, onda ću se baviti nečim drugim. Još nisam odlučio čime ću se baviti po završetku nogometne karijere, ne znam hoću li se baviti vodom. Moja najveća ljubav je nogomet i postoji mogućnost da ostanem u nogometu, možda kao trener. Uskoro bih trebao krenuti u trenersku školu pa ćemo vidjeti. A nogomet ću igrati sve dok ću se dobro osjećati, kada osjetim da mučim sebe i druge, prestat ću igrati.

NACIONAL: Kada sumirate svoju nogometnu karijeru, mislite li da ste ispunili sve svoje želje ili ostaje nešto neostvareno zbog čega žalite?

- Tijekom karijere sam razmišljao kako možda mogu više i bolje, ali ja znam da sam davao maksimalno u odnosu na svoje mogućnosti. To mi je najvažnije. Najsretniji trenuci bili su mi 2003. godine kada sam s Milanom osvojio Ligu prvaka, a ja sam odigrao 13 utakmica u Ligi prvaka. To je bio klupski vrh, dok je Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. godine bio reprezentativni vrh. Istovremeno, imao sam i svojih kriza, problema uslijed nakupljenog pritiska. U nogometu te nitko ne pita što si napravio prije sedam dana, dolazi nova utakmica, svi te ocjenjuju i uvijek moraš imati snagu da igraš na visokoj razini. Dok si dobar, tu si, ako nisi, dolazi mlađi.

NACIONAL: Sjećam se da ste govorili kako ste u kriznim trenucima snagu pronalazili u vjeri.

- Vjera mi je puno pomogla. Radio sam posebne duhovne vježbe svetog Ignacija Lojolskog. Kako čovjek vježba tjelesno, tako vježba i duhovno, kako bi ojačao svoj duh i kako bi se bolje osjećao.
Duhovne vježbe

NACIONAL: Očigledno je da ste bili i duhovno jaki jer su vas suigrači slušali i u Milanu i u Interu.

- Nisam bio ni prvi ni zadnji u tim klubovima, bio sam u sredini, poštivao sam suigrače kao i oni mene. Dok sam igrao u Milanu, najveći autoritet imao je Paolo Maldini, iza njega Billy Costacurta. Milan je nekada imao jezgru koju su činili talijanski igrači i zato je tada bio bolji od Intera gdje toga nije bilo. U Interu je kapetan bio Javier Zanetti koji nikada nije imao karizmu Paola Maldinija. Sada se sve promijenilo, Inter ima pravu momčad.

NACIONAL: Je li vam sada žao što ne igrate u Interu koji vodi José Mourinho?

- Velika je sreća kada te vodi vrhunski trener jer time i kao igrač napreduješ. Ja sam imao veliku sreću što sam igrao u Milanu pod trenerom Ancelottijem te je tada Milan igrao tri finala Lige prvaka a dva puta smo je i osvojili. Treba biti u pravo vrijeme na pravom mjestu. Evo vam primjer Olića koji je u svojoj karijeri možda igrao i bolje nego sada, ali njegovi klubovi nikada nisu igrali Ligu prvaka. Da je Olić prije sedam godina došao u Bayern, možda bi već osvojio Ligu prvaka ili Zlatnu loptu.

NACIONAL: Je li vaša obitelj, supruga i troje djece, sretna zbog povratka u Zagreb?

- Da, sretni su, pogotovo djeca koja tu vole biti s djedom i bakom. Najstariji Roko će uskoro imati sedam godina, već je krenuo u školu. Mi se ipak trebamo prilagoditi, proveli smo 12 godina u inozemstvu, a to nije malo. Djeca nemaju problema s hrvatskim jezikom, to im je prvi jezik, zatim talijanski, pa engleski i francuski.

Vezane vijesti

Novosel, Horvatinčić i Vrbanović oslobođeni optužbe za malverzacije

Novosel, Horvatinčić i Vrbanović oslobođeni optužbe za malverzacije

Bivši čelnici NK Croatije Mirko Novosel, Tomo Horvatinčić i Damir Vrbanović nepravomoćno su danas oslobođeni optužbe za zloporabe "teške" oko 120… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika