Objavljeno u Nacionalu br. 756, 2010-05-11

Autor: Robert Bajruši

Ministar na putu za UN

'Nisam ni karijerist ni srebroljubac'

Ivan Šimonović, hrvatski ministar pravosuđa, za Nacional govori o pozadini odluke da napusti Vladu radi mjesta pomoćnika glavnog tajnika UN-a za ljudska prava, odgovara na optužbe da je ministarski položaj iskoristio da se probije u UN-u, komentira kontroverze koje su ga pratile tijekom dugogodišnje karijere, te uspoređuje Ivu Sanadera i Jadranku Kosor

POVRATAK IZ ŽENEVE
Ivan Šimonović intervju
novinaru Nacionala dao je nakon povratka iz Ženeve, gdje je s visokim dužnosnicima
razgovarao o svom imenovanju
za pomoćnika glavnog tajnika UN-a za ljudska pravaPOVRATAK IZ ŽENEVE Ivan Šimonović intervju novinaru Nacionala dao je nakon povratka iz Ženeve, gdje je s visokim dužnosnicima razgovarao o svom imenovanju za pomoćnika glavnog tajnika UN-a za ljudska pravaIako je nedavno izabran za pomoćnika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, Ivan Šimonović ni nakon povratka iz Ženeve, gdje se sastao s visokim UN-ovim dužnosnicima, još uvijek ne zna kad će otići s položaja hrvatskog ministra pravosuđa. Do tada kao glavni cilj ističe otvaranje poglavlja o pravosuđu u pregovorima s Europskom unijom, i ako u tome uspije, riješit će, veli, glavni zadatak koji ima kao ministar i važan član Vlade.

ODLAZAK iz Hrvatske NAKON POGLAVLJA 23

Šimonović je početkom 90-ih ušao u diplomaciju, u kojoj je obavljao niz važnih uloga, i između 1999. i 2002. bio je hrvatski veleposlanik pri UN-u u New Yorku, a posljednjih godinu dana Račanove koalicijske vlade i zamjenik ministra vanjskih poslova Tonina Picule. Dok je bio u New Yorku, u zadnjoj godini mandata izabran je na prestižnu funkciju predsjednika Ekonomskog i socijalnog vijeća UN-a. Nakon HDZ-ova povratka na vlast, početkom 2004., otišao je iz Ministarstva i vratio se na Pravni fakultet u Zagrebu. Kad je u listopadu 2008. ubijena Ivana Hodak, tadašnji premijer Ivo Sanader ponudio je Šimonoviću položaj ministra pravosuđa, i on je to prihvatio.

U intervjuu za Nacional, koji je dao nakon povratka iz Ženeve i Bruxellesa, a prije odlaska u New York, gdje će se sastati sa svojim novim šefom, glavnim tajnikom UN-a Ban Ki-moonom, Ivan Šimonović opisao je pozadinu odluke da napusti vladu Jadranke Kosor, ali i odgovorio na optužbe da je karijerist koji je iskoristio ministarski položaj za osobnu profesionalnu promociju u Ujedinjenim narodima.

NACIONAL: Kako su protekli vaši posljednji razgovori u Ženevi i s kim ste razgovarali?

- Bili su ugodni, korisni i zanimljivi. S visokom povjerenicom Navanethem Pillay znam se otprije, jer je bila predsjednica Međunarodnog kaznenog suda za Ruandu, a ovo je bila prilika da se bolje upoznamo. U vrijeme mog posjeta Ženevi gospođa Pillay održala je i veliki sastanak djelatnika, okupilo ih se oko dvije stotine. Kratko sam im obrazložio kako vidim svoje buduće zadatke u New Yorku i suradnju s njima.


NACIONAL: Bilo je raznih verzija kad ćete preuzeti položaj pomoćnika glavnog tajnika UN-a. Jeste li sad razjasnili to pitanje? Prema nekim medijima, na novoj ćete se funkciji obogatiti - znam da je ovo pitanje nepristojno, ali je li to bio jedan od vaših motiva odlaska u UN?

- Još uvijek ne znam kad preuzimam dužnost, ali ono što je sigurno jest da se UN-u žuri. Ja bih pak volio da se, prije nego što odem, otvori Poglavlje 23 te da sudjelujem u planiranju kako ispuniti smjernice za zatvaranje poglavlja. Ovaj tjedan odlazim u New York, gdje ću se u četvrtak sastati s glavnim tajnikom Ban Ki-moonom i više drugih UN-ovih dužnosnika važnih za buduću suradnju, i tada će mi biti jasnije kakav mi je manevarski prostor. S druge strane, tužitelj Serge Brammertz dolazi u Zagreb 25. svibnja, a pisano izvješće Vijeću sigurnosti šalje neposredno nakon toga, pa će biti jasnije i kako stojimo s Poglavljem 23. Što se uvjeta pod kojima ću raditi u New Yorku tiče, još ne znam ni na koliko će vrijeme biti moj ugovor, ni kolika će mi biti plaća, ali sigurno će biti osjetno manja od iznosa s kojim se spekulira u hrvatskim medijima. Naravno da mi novac nije presudan motiv, jer da je tako, mogao sam već puno više zaraditi kao zastupnik Republike Hrvatske u tužbi zbog genocida pred Međunarodnim sudom pravde. Umjesto toga, deset sam godina radio besplatno. Osim kao srebroljupca, neki me optužuju i da sam karijerist, da koristim svaku priliku za napredovanje. Pa kakav bih ja to bio karijerist kad u Jugoslaviji nisam bio u Partiji, a ni poslije demokratskih promjena nisam pristupio ni jednoj stranci, premda me je politika shvaćena kao borba za javne interese uvijek privlačila. Još mi je Tuđman nudio da uđem u HDZ i postanem potpredsjednik Vlade, ali to nisam prihvatio, kao ni niz kasnijih ponuda, uključujući i neke Račanove. O svojim stavovima ostavio sam provjerljive tragove: objavio sam u raznim vremenima sedamdesetak znanstvenih radova o pravu, politici, društvu i međunarodnim odnosima. Nema ni jednog kojeg se stidim ili bih ga volio zaboraviti.

NACIONAL: Poznajete li Ban Ki-moona?

IVAN ŠIMONOVIĆ
s tadašnjim
premijerom i budućom
premijerkom,
Ivom Sanaderom i
Jadrankom Kosor,
na sjednici Vlade u
prosincu 2008.IVAN ŠIMONOVIĆ s tadašnjim premijerom i budućom premijerkom, Ivom Sanaderom i Jadrankom Kosor, na sjednici Vlade u prosincu 2008.- Poznajem ga i cijenim. Još od 2001., kad sam bio prvi potpredsjednik, i 2002., kad sam postao predsjednik Gospodarskog i socijalnog vijeća Ujedinjenih naroda, susretao sam se s njim kao sa šefom kabineta tadašnjeg predsjednika Opće skupštine. Njegov mi je talent i liderski potencijal zapeo za oko kad je vrlo vješto vodio usuglašavanje o krajnje osjetljivoj rezoluciji Opće skupštine kojom se osuđuje teroristički napad 11. rujna 2001. Bez obzira na različita shvaćanja država članica, u vrlo kratkom vremenu uspio je postići suglasnost za snažan tekst rezolucije kojom se osuđuje napad i terorizam općenito.

NACIONAL: Koliko znam, vaš novi posao obuhvaća širok spektar poslova. Možete li ih opisati?

- Djelokrug je zaista vrlo širok. Ured visoke povjerenice za ljudska prava obuhvaća otprilike pet stotina djelatnika u Ženevi, te drugih petsto na terenu u sklopu 56 misija po svijetu. S druge pak strane, sjedište UN-a i globalnog političkog pregovaranja je u New Yorku i moja je zadaća da budem glas ljudskih prava u New Yorku, i na neki način most između Ženeve i New Yorka. Trebam osigurati da se glas ljudskih prava u New Yorku dobro čuje i da utječe na odlučivanje na području mira i sigurnosti, političkih odnosa, gospodarskih i socijalnih odnosa, te humanitarnog djelovanja. Praktički nema visokog koordinativnog tijela u Ujedinjenim narodima u čijem djelovanju neću sudjelovati i nastojati utjecati da se uzme u obzir i dimenzija ljudskih prava.

NACIONAL: Poznate su vam i kritike povodom vašeg izbora. Oponenti smatraju da ste bili visoki dužnosnik dok je Hrvatsku vodio Franjo Tuđman, i zato, bar posredno, odgovorni za kršenja ljudskih prava 90-tih?

- Ja nisam živio i radio pod staklenim zvonom, nego u Hrvatskoj, i to u teškim vremenima rata i tranzicije. I nisam bio u zapećku, nego sam javno djelovao u skladu sa svojim moralnim uvjerenjima. Ona se nisu mogla u cijelosti uklopiti u djelovanje u okviru ni jedne od stranaka, pa sam surađivao s pojedinim vladama onda i na onim pitanjima kad je to njima odgovaralo i kad sam se s njima slagao. Ako se uvijek i sa svime što su radile pojedine vlade nisam potpuno slagao, zar se onda nisam trebao ozbiljnije baviti nikakvim javnim poslovima? Mislim da bi to bilo pogrešno, jednako kao što bi bilo pogrešno da sam radio nešto što je bilo protiv moje savjesti.

NACIONAL: Jeste li pokušavali spriječiti slučajeve kršenja ljudskih prava?

- Više puta. Evo samo jednog primjera. Kad sam, od Međunarodnog odbora Crvenog križa doznao da Hrvatska vlast teško krši ljudska prava ratnih zarobljenika u jednom od zatvora, odmah sam o tome obavijestio ministra Matu Granića i predsjednika Franju Tuđmana i tražio žurnu intervenciju. Granić je uzvratio punom podrškom, a od Tuđmana sam preko treće osobe dobio poruku da to baš i nije moj posao, ali da su poduzete mjere i da će se sa zarobljenicima ubuduće bolje postupati. Tako je i bilo. O tome što sam radio znaju i neki pripadnici nevladinih udruga. Kako čujem, neki su od njih bili i konzultirani prilikom "pročešljavanja" kandidata.

NACIONAL: U Bruxellesu ste se susreli s Viviane Reading i razgovarali o pregovorima Hrvatske s Europskom unijom. Dojam je da Poglavlje 23 postaje svojevrsni Rubikon koji Hrvatska nikako ne uspijeva prijeći?

- Mislim, zapravo, da smo već na neki način prešli Rubikon. Promjenom odgovarajućih zakona prerezan je utjecaj politike na pravosuđe. U borbi protiv korupcije ne postoji više strah ni od kojeg imena, ni stranke, ni funkcije. Ratni zločini se progone jednako, neovisno o nacionalnosti njihovih počinitelja. To je bit vladavine prava. Imamo peh da haaško tužiteljstvo traži od hrvatskih vlasti dokumente koje one nemaju, ali i taj će se problem riješiti, i to, nadam se, uskoro.

NACIONAL: Hoće li ovo poglavlje biti otvoreno prije ljeta?

- Čvrsto u to vjerujem.

NACIONAL: Ako se to ne dogodi, a vi odete u UN, hoćete li se osjećati odgovornim?

- Ne vjerujem da će se to dogoditi, ali kad bi se dogodilo, odgovorne bi bile države članice Europske unije, odnosno neke od njih. A ja bih se osjećao jako, jako loše. No što bi slijedilo? Vrlo vjerojatno, otvaranje Poglavlja 23 na jesen. Uz nepotreban gubitak vremena, ugrožavanje završetka pregovora do kraja godine i destabiliziranje ne samo hrvatske vlade, nego i cijele regije.

NACIONAL: Postoje li topnički dnevnici?

GLAVNI TAJNIK UN-a Ban Ki-moon uskoro će se u New Yorku sastati sa svojim novim pomoćnikom za ljudska prava Ivanom Šimonovićem; njih dvojica poznaju se već dulji niz godina, a Šimonović kaže da ga veoma cijeniGLAVNI TAJNIK UN-a Ban Ki-moon uskoro će se u New Yorku sastati sa svojim novim pomoćnikom za ljudska prava Ivanom Šimonovićem; njih dvojica poznaju se već dulji niz godina, a Šimonović kaže da ga veoma cijeni- Kovanica "topnički dnevnici" skriva pravi sadržaj. Haaško tužiteljstvo traži različitu dokumentaciju o uporabi artiljerije tijekom operacije "Oluja", posebno na području Knina. Radi se o naredbama, kartama s ciljevima, izvješćima i sličnom. Mnogi od traženih dokumenata dostavljeni su u Haag, neki nisu nikad ni bili izrađeni, a neki jesu, ali su kasnije bili ili izgubljeni ili namjerno uništeni ili odneseni. Za one koji su bili izrađeni, ali više nisu dostupni hrvatskim vlastima, ustanovili smo što se s njima dogodilo i tko je za to odgovoran.

NACIONAL: Zbog čega Serge Brammertz ustrajava na tome da dnevnici postoje - mnogi smatraju da je riječ o zavjeri u kojoj dio država ne želi samostalan ulazak Hrvatske u EU?

- Zavjera je prejaka riječ, ali jasno je da postoje razlike između želja pojedinih država članica da Hrvatska prije ili kasnije pristupi Uniji. To je stvarnost, i na to samo djelomično možemo utjecati dokazujući pojedinim članicama zašto pristupom Hrvatske Europskoj uniji dobivaju, a ne gube. Tu se ne radi ni o kakvoj ljubavi ni mržnji, nego o njihovim vlastitim interesima.

NACIONAL: Kad ste postali ministar pravosuđa, velik dio javnosti vjerovao je da će se brzo poboljšati stanje u pravosuđu. Jesu li očekivanja bila prevelika?

- Nema čarobnog štapića. Napredak se može postići samo unaprjeđenjem zakonskog okvira, boljom organizacijom pravosuđa te izborom i napredovanjeem sudaca prema kvalitetama i rezultatima. Na sva tri spomenuta područja postignut je značajan napredak.

NACIONAL: Ministar ste 20 mjeseci - što je u vašem resoru danas bolje nego krajem 2008.?

- Postupci kraće traju, manje je zaostataka, pravosuđe je neovisnije od politike i nikome više društveni položaj ne jamči imunitet od kaznenog progona. Pravosudni je ispit objektiviziran, vježbenici i suci se biraju po transparentnim kriterijima. Je li sve to o čemu govorim potpuno ostvareno? Ni govora. Ali je bitno bolje nego što je bilo, i još važnije: stvorene su pretpostavke za daljnji napredak. U zatvorskom sustavu bitno je unaprijeđeno poštivanje pravila i svi imaju jednaki tretman. Prostorni uvjeti u zatvorima i dalje su nehumani, ali do kraja ove godine proširit će se Glina za 420 mjesta, a dobit ćemo kredit razvojne banke Vijeća Europe i za proširenje Remetinca, a možda i za izgradnju novog, modernog zatvora u Šibeniku. Razmjerno uskoro počinjemo i s probacijom kao sustavom nadzirane slobode, što će smanjiti broj pritvorenika i zatvorenika.

NACIONAL: U čemu se razlikuju premijeri Ivo Sanader i Jadranka Kosor?

- Ivo Sanader zaslužan je za iskorak prema modernizaciji i europeizaciji hrvatske politike. Jadranka Kosor zaslužna je za razmah borbe protiv korupcije na visokim razinama, koja u Sanaderovu mandatu nije bila dovoljno energično suzbijana, pa se čak i proširila. Kad napokon završimo pregovore i uđemo u EU, moći ćemo u miru kontemplirati o tome koliko je tko zaslužan za uspjehe i odgovoran za pogreške od osamostaljenja Hrvatske pa do njezina ulaska u mirne vode NATO-a i Europske unije. Naravno da smo mogli brže i bolje. Ali mogli smo proći i mnogo gore.

Vezane vijesti

Kongo u rukama gospodara rata

Kongo u rukama gospodara rata

Jedini način da se uđe u Shabundu ili iziđe iz nje jesu pješačenje 350 km kroz džunglu do Bukavua ili let. Tamošnji stanovnici nemaju novca za… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika