Objavljeno u Nacionalu br. 757, 2010-05-18

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Sajam splitskih taština

MedILS je tek najnovija karika u lancu dezintelektualizacije Splita. Rektor krši regule akademske zajednice, HNK nema intendanta, ali zato imamo sajmove nautike, cvijeća, alata, obrta, strojeva, ugostiteljstva i drvenih suvenira za Svetog Duju

Renato BaretićRenato BaretićZamislite situaciju u kojoj Ivica Olić kaže Slavenu Biliću: “Ne mogu više smisliti tog licemjera i srebroljupca Modrića, dosta mi je. Ili on, ili ja. Ako njega staviš u reprezentaciju, ja ću promijeniti državljanstvo i ubuduće igrati za Njemačku!” Ne bi se izbornik ni čestito oporavio od tog šoka, a već bi mu na vrata banuo Luka Modrić: “Ako misliš i dalje držati tog histeričnog hohštaplera Olića u reprezentaciji, ja odlazim. Promijenit ću državljanstvo i igrati za Englesku!” I zamislite potom da vijest o tome (doduše, donekle zamućena glasinama njihovih suigrača i standardnim markovićevskim poluinformacijama iz Rusanove) dopre do javnosti.


EJ, PA OVA FRKA U TAJLANDU BILA BI DJEČJA IGRA prema kuki i motici što bi se među svekolikim navijaštvom digle na svu trojicu protagonista, a onda i međusobno! Zazivalo bi se domoljublje, prisjećalo slavnih utakmica, pjevalo Thompsona i Sevu, prizivalo svece i svetinje, sve samo da se momci pomire i ustraju na zajedničkom poslu, na sportskom ambasadiranju Hrvatske po svim svjetskim travnjacima... And now, something completely different: Posvađali su se Ivan Đikić i Miroslav Radman, dva vodeća prirodna znanstvenika u Hrvata. Posvađali su se, i to na nož. Veliko je pitanje hoće li tu svađu preživjeti možda i jedini svjetski relevantan hrvatski projekt u zadnjih 20 godina, Mediteranski institut za istraživanje života. Obojica su u njega utkali svoje znanje, snove, ugled i sposobnosti. Institut je osnovan “na mišiće”, uz bezbroj kompromisa, driblinga, duplih pasova i varki tijelom, onda se napokon nekako stabilizirao i krenuo proizvoditi nova otkrića i spoznaje, a sad opet balansira na rubu provalije, samo zato što su se dva vrhunska znanstvenika posvađala oko tko zna čega (jer dosadašnja javna argumentacija objema stranama podjednako daje za pravo) i jedan drugog ucjenjuju uvijenim signalima tipa: “sve ću ispričati, samo me nastavi vući za jezik, znaš!”

ĐIKIĆ SE VRAĆA U FRANKFURT, Radman nagovještava moguću selidbu Instituta u Saint-Tropez, udarci su pritom toliko niski da već i gležnjevi stradavaju... I – što se događa u javnosti? Ništa. Ona je odveć zaokupljena drugim metodama istraživanja života, od traženja plastičnih boca po kontejnerima do švercanja ustaških kapa na Bleiburg. U Splitu, gradu čije ime resi i sam naziv instituta, javnost je za cijeli slučaj, čini se, zainteresirana taman koliko i javnost u Đurmancu ili Laslovu. A takav izostanak reakcije, barem nekakvog nezadovoljnog gunđanja, začuđuje i zabrinjava još samo budale poput mene. Svi ostali, oni pametni, nabacuju se zlobnim primjedbama i doskočicama na račun obojice znanstvenika koji su se javno posvađali kao zadnje peškaruše. Što se genetike tiče – ja sam svoje kurirsko poslanje pošteno odradio, i dalje se od toga ne bi štel mišat / tija mešati... Ali kad je posrijedi Split, grad u kojem bih volio poživjeti koliko se još može, i to kao što ponosniji građanin, ne mogu ostati nezainteresiran. Jer nije tu riječ samo o MedILS-u, MedILS je tek najnovija karika u lancu dezintelektualizacije ovoga grada koji je prije samo dvije godine odisao slutnjom razvoja duhovnosti koja malčice nadilazi razinu nedjeljnih propovijedi u betonskim crkvama bespravnih naselja. Upeterostručio se broj studenata, sveučilišni kampus rastao je poput brnistre, novi studiji i odsjeci nicali su kao šparoge, dobili smo prekrasnu zgradu sveučilišne knjižnice... Ali evo, neki dan, rektor Ivan Pavić izabran je mimo svih pravila i treći put zaredom na čelo Sveučilišta. Okej, sve ovo maločas nabrojeno možda i jest baš njegova i samo njegova zasluga (moš mislit!), ali kako vjerovati univerzitetu što ga vodi osoba koja svjesno i namjerno, samoživo i uporno, krši regule akademske zajednice? Splitski HNK već više od pola godine ne može izabrati novog intendanta, a kako stvari stoje, neće ga ni izabrati sve dok na mjesto vršitelja te dužnosti ne zasjedne sam gradonačelnik, ili njegova sestra. Ili ljepoduh Svaguša, on već ima iskustva u vođenju onoga HNK-a na Poljudu...

U RANO PROLJEĆE PROŠLE GODINE dio istaknutijih gradskih kulturnjaka svake fele okupio se u Galeriji Meštrović, u kiparovu dnevnom boravku, i pokrenuo inicijativu za kandidiranje Splita kao europske prijestolnice kulture 2020. godine. Inicijativa je zamrla samo mjesec dana kasnije, jer među pokretačima nije bilo nijednoga koje nije, na ovaj ili onaj način, već dotad bio u nekom sukobu s voljom većine svojih sugrađana, odnosno s gradonačelnikom kojeg si je ta većina izabrala... Najintelektualnija aktivnost koju Split danas nudi jest organiziranje sajmova: imamo sajam nautike, sajam alata i specijalnih strojeva, sajam cvijeća, sajam ugostiteljstva i ugostiteljske opreme, sajam malih obrta, sajam drvenih suvenira za Svetog Duju... Stoga je sasvim normalno da smo dobili i sajam znanstveničkih taština. Najzanimljivije je u cijeloj toj MedILS– frci to što Kerum u njoj nije kapulicu nit jeo, nit mirisao. A i neće. Njega tu fizički nema i neće ga ni biti (osim, jasno, ako se Institut zaista ne ugasi i odseli, pa ostanu prazne obnovljene nekretnine) jer nije ni potreban. Dovoljan je dašak njegova stila upravljanja gradom, taj novi splitski “genius loci”, stvoren u zadnjih godinu dana i pretočen u glave upravljača na nižim razinama i u svim porama. Samoljublje, galama i vrijeđanje nisu ni prije bili strani splitskom mentalitetu, ali kad ovako hipertrofiraju i preliju se sve do naizgled idilično mirnih laboratorija za istraživanje tajni života – zvono na uzbunu oglašava se posljednji put. Nažalost, čini se da ga nitko ne želi čuti. Baš kao ni lani u ovo doba, kad je prvi put zazvonilo.

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika