DVADESETŠESTOGODIŠNJI tenisač u pauzi od igranja tenisa diplomirao je na Pravnom fakultetu i stažirao u jednom odvjetničkom uredu, a sad u odličnoj fizičkoj i psihičkoj formi iščekuje nadolazeći Grand Slam turnir u Roland GarrosuSvi znaju da poput tenka idem naprijed, a ja osjećam da u meni postoji još puno žara, volje i snage te vjerujem da ću opet igrati tenis na visokoj razini", rekao je hrvatski tenisač Mario Ančić u intervjuu Nacionulu prije godinu dana. Iako je uvijek vjerovao u svoj povratak u vrhunski tenis tada nije mogao pretpostaviti da će nepunih 12 mjeseci kasnije u odličnoj teniskoj formi i fizički sjajno pripremljen dočekati ovogodišnji Grand Slam turnir u Parizu Roland Garros.

Naime, gotovo tri pune godine Ančić se borio s mononukleozom, vrlo nezgodnom bolesti zbog koje mu je organizam oslabio toliko da nije mogao izdržati ni jedan kompletan trening. U tom periodu nekadašnji sedmi igrač svijeta pokušao se u vrh svjetskog tenisa vratiti 10-ak puta i svaki puta bi stanje bilo još gore nego na početku. No, 26-godišnji Splićanin odlučio je napraviti dulju stanku kako bi se organizam oporavio. To je neigranje iskoristio kako bi diplomirao na Pravnom fakultetu u Splitu a potom je u Zagrebu stažirao kao pripravnik u jednom odvjetničkom uredu.

Tih mjeseci sport je pratio samo putem interneta ili TV prijamnika, održao je i nekoliko predavanja na poznatom američkom pravnom fakultetu Harvard. Početkom 2008. Ančić se vratio na teniske terene, izgledao je sjajno i kada se činilo da je izborenim četvrtfinalom Wimbledona ponovno onaj stari, opet se vratila mononukleoza. Umjesto da ponovno uskoči u društvo najboljih 10 tenisača svijeta morao je otkazati i nastup na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. što mu je posebno teško palo. Nova dulja stanka od tenisa bila je neminovna. Uoči puta u Francusku proveli smo nekoliko dana s Ančićem koji je u Zagrebu, na teniskim terenima na Velesajmu i u fitness centru Vita, vježbao pod paskom svojim trenera.

NACIONAL: Kako danas gledate na mononukleozu koja vas je zaustavila kada ste bili u životnoj formi?

- Mononukleoza me napala kada sam bio u naponu snage jer sam kao 22-godišnjak bio sedmi igrač svijeta. Mlađi od mene u društvu najboljih tada je bio samo Rafael Nadal. Cijeli svijet je bio ispred mene, igrao sam sve bolje na velikim turnirima i onda mi se preko noći život promijenio. Prošao sam tri godine muke, neuspješnih vraćanja. Pa sve vam govori podatak kako od početka 2007. do početka 2010. godine nisam spojio više od tri mjeseca vrhunskog tenisa.

NACIONAL: Mirovanje i zabranu bavljenja sportom iskoristili ste kako biste diplomirali na Pravnom fakultetu u Splitu. Jeste li u tim trenucima pomišljali kako je možda vaša profesionalna teniska karijera završena?

- Bio sam na sve spreman tako da sam u jednom trenutku, nakon neupješnih pokušaja povratka, zaista pomislio da je sve gotovo. U jednom trenutku bilo je vrlo upitno kakvo će mi biti zdravlje ako napravim krivi korak. Što se fakulteta tiče oduvijek sam shvaćao koliko je obrazovanje važno, a bolest je samo ubrzala moj put do diplome. Najveći problem mi je bio što nisam znao koliko će sve to skupa dugo trajati.

NACIONAL: Sudeći po posljednjim nalazima liječnika s Harvarda, gdje redovito šaljete vašu zdravstvenu dokumentaciju, napokon se može reći kako ste opet spremni za vrhunski tenis. No, za izdržati sve to potrebno je puno snage.

TENISKA OBITELJ Mario Ančić s ocem Stipom, majkom Nildom, starijim bratom Ivicom i mlađom sestrom Sanjom 2000.; sve troje djece Ančićevih bavi se tenisom- Psiha čovjeka je najvažnija. Najteže mi se bilo natjerati sve raditi ispočetka, no imao sam motiv za proći sve to, želim se vratiti u svjetski vrh. Priznajem, teško se bilo boriti protiv stvari na koje nisam mogao utjecati, koje nisam mogao kontrolirati, ali sada na koncu ipak mogu reći da sam izišao kao pobjednik i to je najvažnije. Tri godine koje su prošle moram zaboraviti i krenuti naprijed, ovo je moj novi početak a svaki novi početak je jako težak. Znam da bi u sličnoj situaciji puno ljudi posustalo, ali ja se nisam dao.

NACIONAL: Trenutačno ste tek na 422. mjestu svjetske ljestvice. No, po vašoj igri u zadnje vrijeme vidljivo je da igrate bolje nego ranije?

- Iz dana u dan igram sve bolje iako osjećam kako mi nedostaje rutina. Primjerice, odigram nekoliko odličnih gemova, a onda nakon toga nekoliko jako loših. Naravno, volio bih da sve skupa ide puno brže, ali treba vremena i strpljiv sam. Radim odlično s bratom Ivicom te fizički dio s Mirkom Krolom. Vjerujem da će pravi rezultati doći i da će poraza od puno slabijih igrača od mene, koje bih prije "pojeo za doručak", biti sve manje.

NACIONAL: Poznato je kako imate snažnu psihu, no rijetko kada pričate o vjeri u Boga u kojoj ste nalazili snagu dok ste obilazili poznata svetišta širom svijeta?

- Vjera je uvijek kod mene igrala veliku ulogu i definitvno mi je pomogla u svemu ovome. Dok sam imao zabranu treniranja imao sam vremena za putovanja i mislim da mi je i to puno pomoglo. I kao osoba sam uvijek pokušao ostati maksimalno pozitivan bez obzira na sve što mi se događalo. Sve sam hrabro podnio i išao dalje i sada konačno mogu reći da sam iz svega izišao kao pobjednik.

NACIONAL: S obzirom na to da ste nedavno napunili 26 godina nadate li se da bi opet mogli ući među deset najboljih igrača svijeta?

- Bilo bi zaista pretenciozno da kažem tako nešto, a poznato je kako se i inače ne volim baviti prognozama. Jedino čime se bavi moj tim, koji čine brat Ivica i Mirko Krolo, jest da radimo sve žešće i sve jače iz dana u dan. Sada kad su nalazi u redu i njima je trebalo vremena da vide kako moje tijelo sve napore dobro podnosi jer ipak je moje zdravlje sada i u njihovim rukama. Meni je najvažnije da treniram naporno svakodnevno što ljudi koji nikada nisu radili u vrhunskom sportu ne razumiju. Naime, u vrhunskom sportu je puno izgubiti jedan trening, a kamoli tri godine.

NACIONAL: U sljedeća dva mjeseca na rasporedu osim dva Grand Slam turnira u Roland Garrosu i Wimbledonu imate i četvrtfinale Davis Cupa protiv Srbije. To će biti prvi test za vas?

SA SVOJIM kondicijskim trenerom Mirkom Krolom, nekad uspješnim atletičarem, Mario Ančić fizički se pripremao za Roland Garros u fitness centru Vita- Dodao bih tome, krajem srpnja, moj prvi nastup u karijeri u Umagu. To je turnir koji sam silno želio igrati, ali mi se do sada nije uklapao u raspored. Prije bih nakon Wimbledona igrao na turnirima s betonskom podlogom u SAD-u, a sada sam se odlučio za Umag i zemljanu podlogu. Jedva čekam taj turnir i pravu domaću atmosferu.

NACIONAL: Prava domaća atmosfera bit će i u vašem rodnom Splitu od 7. do 9. srpnja gdje Hrvatska dočekuje Srbiju predvođenu Novakom Đokovićem u Spaladium areni. Spektakl kao savršen za povratak na veliku scenu?

- Drago mi je da je nakon 2005. Split opet došao na red jer se pokazao kao vrhunski domaćin, a to će ujedno u špici vrhunske sezone biti odlična promocija za grad i državu. Što se mene tiče uvijek sam pružao odlične igre za reprezentaciju i zaista mi je pravi gušt biti tih tjedan dana dio momčadi. I prije, kad sam bio na vrhuncu, uvijek sam jedva čekao da se okupimo. Svaki svoj atom snage uvijek sam davao za Hrvatsku i nema razloga da tako ne bude i dalje. Uvjeren sam da će ljudi u Splitu uživati u vrhunskom tenisu i da će lijepa splitska dvorana biti ispunjena. Ta mi atmosfera mnogo znači, i da budem iskren, u povratku u vrhunski tenis Davis Cup mi je veliki prioritet.

NACIONAL: Roland Garros započinje 23. svibnja, no vaš omiljeni Grand Slam turnir ipak je bio i ostao Wimbledon?

- Tako je, Wimbledon je definitivno nešto što ima posebno mjesto u mom srcu, mjesto gdje sam se uvijek osjećao kao kod kuće. Ta trava i centralni teren me uvijek razvesele, kao da sam odrastao uz taj turnir. No, istrčati na terene Roland Garrosa bit će za mene poseban gušt jer prije točno godinu dana nisam smio čak niti malo potrčati, a kamoli zaigrati s prijateljima košarku ili nogomet na "male branke". Iz te perspektive ovogodišnji Roland Garros za mene je golema stvar.

NACIONAL: Osim brata Ivice, u kojeg imate veliko povjerenje nakon raskida s trenerom Fredrikom Rosengrenom, surađujete i s kondicijskim trenerom Mirkom Krolom, koji se proslavio radom s Dinom Rađom i Tonijem Kukočem?

MARIO ANČIĆ I IVAN LJUBIČIĆ s osvojenim Davis Cupom nakon pobjede nad Slovačkom u Bratislavi 2005. godine- Mirko i ja započeli smo suradnju još prije finala Davis Cupa 2005. kad sam igrao sjajno. Znao sam da je Mirko vrhunski stručnjak za kondiciju, koji je radio s Rađom i Kukočem, košarkašima koje sam uvijek posebno cijenio, i zato sam ga angažirao. Neko vrijeme smo se razišli, pa je stigla bolest a posljednjih godinu dana radimo intenzivno. Mirko je pratio moj uspjeh od najvećih rezultata pa do samog dna. U šali znamo reći da se zajedno dižemo iz pepela. No, usto što je vrhunski znalac u poslu Mirko je i sjajan motivator i ima veliko strpljenje. E, sad samo treba još malo sreće, da dobijem toliko potreban vjetar u leđa i evo me ponovno u teniskoj eliti.