RUSKI MINISTAR VANJSKIH POSLOVA SERGEJ LAVROV AUTOR JE NOVOG PROGRAMA RUSKE VANJSKE POLITIKE U KOJEM SVOJE MJESTO IMA I HRVATSKAHrvatsku bi slijedećeg tjedna trebao posjetiti predstavnik ruskog predsjednika za Središnji federalni okrug Georgij Poltavčenko. Poltavčenka smatraju jednim od najbližih suradnika ruskog premijera Vladimira Putina, a on bi se u Zagrebu trebao susresti s predsjednikom Ivom Josipovićem i premijerkom Jadrankom Kosor.

Teme razgovora trebale bi biti vezane za intenziviranje gospodarske suradnje, naročito u energetici, a Poltavčenkov dolazak može se smatrati novim znakom sve jačeg razvoja rusko-hrvatskih državnih odnosa. Odnos Rusije prema Hrvatskoj ukratko se spominje i u dokumentu pod naslovom "Program efikasnog korištenja vanjske politike u dugoročnom razvoju Rusije", što ga je sastavilo rusko ministarstvo vanjskih poslova, a koji je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov zajedno s popratnim pismom uputio ruskom predsjedniku Dmitriju Medvedevu 10. veljače 2010. Taj vrlo opširan dokument zapravo je popis mjera koje bi ruska vanjska politika na dulji rok trebala poduzeti kako bi pospješila prebrođivanje te krize, ali i pospješila opći ekonomski i tehnološki razvoj zemlje.

Iako se mahom bavi pitanjima iz ekonomske, energetske, tehnološke i financijske sfere, taj dokument jako mnogo govori i o općem usmjerenju ruske vanjske politike, jer jasno ukazuje da će jedan od strateških ciljeva ruske vanjske politike biti pospješivanje i razvijanje odnosa s brojnim zemljama, ne samo s onima koji su tradicionalni ruski politički partneri, nego i s mnogim drugima, koje su – naoko – dosad bile na marginama ruskog globalnog interesa. Među 61 zemljom koje se pojedinačno nalaze na toj dugoj listi država, ruskih partnera, nalaze se i zemlje s područja bivše Jugoslavije. Za svaku od njih u dokumentu je rezervirano tek nekoliko rečenica, ali i iz tih nekoliko rečenica može se jasno vidjeti kakav je ruski interes i na tom prostoru. Hrvatska se tako spominje u posebnom kratkom odjeljku u dvije rečenice. U dokumentu piše: "Na teritoriju Hrvatske treba raditi na širenju transportnog koridora za tranzit ruskih energenata." Nadalje: "Potrebno je vratiti se realizaciji povezivanja projekta naftovodnog sustava 'Družba' i 'Adria'."

Iz toga se može zaključiti da će temljni interes ruskog državnog vrha u Hrvatskoj biti energetska suradnja, a slične interese imaju i u susjednim državama.Srbija se spominje i u uvodnom dijelu dokumenta, i to među onim zemljama koje su zbog svoje politike izolirane, pa će Rusija raditi na tome da ih iz te izolacije izvuče. Tu su nabrojeni Armenija, Uzbekistan, Iran, Kuba, Sirija i Srbija. Srbija se poslije pojedinačno spominje i u spomenutoj listi zemalja ruskih partnera, pa se samo u jednoj rečenici kaže kao treba "aktivirati suradnju sa Srbijom u plinsko-energetskom sektoru, prvenstveno u realizaciji projekta izgradnje magistralnog plinovoda Južni tok". Za Bosnu i Hercegovinu se u jednom rečenici da treba raditi na ispitivanju mogućnosti za krupne dugoročne investicije projekte, prvenstveno u energetici, s ruskom tehnologijom.

Postoji u dokumentu i odjeljak koji govori o odnosima Rusije i Slovenije. U njemu se kaže: "Aktivirati bilateralnu suradnju u energetskom sektoru, u prvom redu u ostvarenju projekta magistralnog plinovoda Južni tok. Raditi i na realizaciji cijelog kompleksa drugih projekata visoke tehnologije. Uključiti ruske kompanije u modernizaciju transportnih sustava Slovenije." Poltavčenkov posjet u tom kontekstu svojevrstan je početak implementacije nove ruske vanjske poltike prema Hrvatskoj.