Bandić kaže da Zagreb nije njegov privatni grad i da Varšavska nije njegova investicija. Horvatinčić kaže da je na odmoru i da nema pojma što se u Varšavskoj događa. Ministrica Dropulić (ministrica, dakle, i zaštite okoliša, između ostalog) kaže da sa zelenima nema mogućnosti dijaloga i da to što je ona veliki dioničar IGH-a s time nema ama baš nikakve veze. Leo Andreis ne vidi ništa sporno u tome što je i sam sudjelovao u predaji TLM-a, a traži stegovni postupak protiv Nobila koji brani (zasad) glavnoosumnjičenoga.

Kosorica optužuje na sve strane za pritisak na pravosuđe, a sama je taman toliko pametna da o svojem pritiskanju istog tog pravosuđa ostavlja pisani trag. Ministar Mlakar priznaje da pojma nema o tome koliko uopće ljudi radi u tijelima državne i lokalne uprave, ali spreman je taj broj srezati za pet do deset posto. Milinović ukida rodilišta, pa onda popušta pred moćima čudotvorne Gospe sinjske, a ne pred činjenicom da je jedno novorođenče već umrlo na putu od Makarske do splitskog rodilišta, jer taj put i ta smrt nemaju nikakve veze s ukidanjem makarskog rodilišta.

I tako, sve u svemu, veselje se širi na sve strane. Broj pravednika i poštenjačina rapidno raste, skoro pa iz sata u sat, a mi - lopovi i varalice, korumpirana stoka, krivci za željezničke nesreće i pomorske incidente, mi koji nismo u stanju ni Ustav uskladiti s euro-prohtjevima, niti izabrati bilo kakvo službeno vodstvo javne televizije, mi koji se vadimo na to da naši prijestupi nisu ni prijestupi niti naši, nego kolektivne strateške političke odluke - mi se, jadni smradovi, sve brže pretvaramo u manjinu. Tako nam i treba, kad mislimo samo na svoje guzice.

Nastavi li se aktualni trend Hrvatska će - nakon što je s grandioznim uspjehom ostvaren projekt "zemlja znanja" - za koji tjedan postati i zemlja poštenja. A onda, kad napokon krene, tko zna gdje će joj biti kraj!