Johann Sebastian Bach„Rana djela za orgulje" tematski je naziv drugog koncerta u nizu cjelovitog izvođenja orguljskih djela Johanna Sebastiana Bacha (1685.-1750.). U nedjelju 23. svibnja, u 20 sati, mladi će hrvatski orguljaši, Ante Knešaurek i Pavao Mašić, još jednom pokušati vrhunskom izvedbom približiti logiku, vrijednost i raskoš Bachovih (ranijih) rukopisa, a brojnim će posjetiteljima i ljubiteljima kvalitetne glazbe pokloniti slobodan ulaz u Baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj 33.

Ovaj put, oživit će se prvo skladateljevo kreativno razdoblje, obuhvaćeno periodom od 1703. do 1717. g., tijekom kojega je mladi Bach djelovao kao orguljaš crkava u Arnstadtu, Mülhausenu i Weimaru. Upravo su iz tog razloga, najveći dio opusa nastalog u prvih petnaestak godina njegove karijere bile upravo - skladbe za orgulje. Prije svega kao orguljaš, a potom i improvizator i skladatelj, Bach je tada slijedio prokušane modele svojih suvremenika i uzora poput Johanna Pachelbela (1653.-1706.), Georga Böhma (1661.-1733.), te stričeva Johanna Christopha (1642.-1703.) i Johanna Michaela Bacha (1648.-1694.). Unutar imitacija spomenutih, na površinu je često izbijala nesputana mladenačka kreativnost, jednako prisutna u slobodnim i koralnim formama. Navedena Bachova skladateljska sloboda (invencija) tada je prouzročila zbunjenost vjerske zajednice i poznate pritužbe crkvenih vlasti u Arnstadtu na vrlo smjele harmonizacije koralnih napjeva, ili pak dodavanje nota stranih cantusu firmusu.

Primjere takvih obrada moći ćemo čuti i na nedjeljnom koncertu u skladbama poput „Allein Gott in der Höh sei Ehr" (BWV 715) i „Pièce d'Orgue" (BWV 572), a na samom kraju bit će izvedena vjerojatno najpoznatija Bachova skladba (premda donekle pod pitanjem autorstva), „Toccata i fuga u d-molu" (BWV 565). Ista zadivljuje svojom originalnošću i mladenačkim zanosom, a naglašenim virtuozitetom solistički tretirane dionice pedala, recitativnim odlomcima, naglim izmjenama jednoglasja i višeglasja, te neprekidnim kontrastima u motivici otkriva postupke koje je Bach koristio bez obzira na strogost određene forme. Osim u BWV 565, takvi su skladateljski postupci također bili konstutivni elementi oblikovanja ranijih opusa poput „Preludija i fuge u g-molu" (BWV 535), te „Preludija i fuge u c-molu" (BWV 549). Neiscrpan mladenački virtuozitet i kreativnost u strogim oblicima poput fuge, kao i u onim slobodnijim poput preludija, toccate ili fantazije, predstavit će svojevrsni autorski potpis Johanna Sebastiana Bacha.