Renato BaretićPrije nekoliko večeri upoznao sam Krešimira Mišaka, vrlo dobrog rock-basista i pjevača, a usto i autora jedne od šarenijih emisija u sve sivljem programu Hrvatske televizije. Nismo pričali dulje od pola sata, a to je nedovoljno da se stekne temeljitiji dojam o osobi protiv koje je peticiju potpisalo 115 hrvatskih znanstvenika. Ipak, Mišak mi se učinio vrlo kulturnom osobom, koncilijantnom i umjerenom (za procjenu duhovitosti nije bilo dovoljno vremena), dobronamjernom i otvorenom, nimalo nalik nekome tko bi bilo na koji način mogao u akademskoj zajednici izazvati revolt tolikih razmjera.

PRIZNAJEM, NJEGOVU EMISIJU “NA RUBU ZNANOSTI” gledao sam u ovih osam godina tek desetak puta (ajde, dobro, možda i petnaestak), tako da nisam odveć meritoran za prosudbe o njezinoj pogibeljnosti za mentalno zdravlje nacije u čije ime istupaju znanstvenici. Ali i to mi je bilo dovoljno da shvatim o kakvom je programu riječ: o nekovrsnoj “Noćnoj mori” za malo znatiželjnije. Krešin studio poligon je za iznošenje nedokazivih teorija, ili onih čiji se dokazi kose s trenutno važećima. Iznose ih i doktori znanosti i šarlatani, i akademici i garažni ufolozi, i uštogljeni profesori i samouki paleontolozi. I to je, jednostavno - dobro! I to nam treba, jer uvijek je korisno znati s kim smo i kakvi smo, uvijek vrijedi čuti i neslužbena tumačenja, o čemu god. Barem zato da si još malo produžimo vijek odumirućim sinapsama. Da nam se razmišljanje ne pretvori u misaonu imenicu... Znanstvenici, elem, prosvjeduju peticijom zato što je emisija “Na rubu znanosti” u programskom sustavu Hrvatske televizije svrstana u tzv. Znanstveno- obrazovni program. A što je znanstveno-obrazovni program HTVa? Prvog čitatelja i pretplatnika koji mi e-mailom javi tri naslova znanstvenoobrazovnih emisija što na HTV-u idu u tjednom ritmu (Mišakova se ne računa, a ni forenzičarske serije!) častim večerom. Nemojmo se, ljudi, zajebavat. Ako je Mišak, sa svojim gostima i njihovim neuzglobljenim teorijama u kasnom terminu za ćuke i netopire, uistinu toliko velik problem za znanost u Hrvata, gdje se onda krije uzrok činjenici da danas djeca ne mogu na javnoj televiziji naučiti pod milim bogom ništa o pravopisu, strukturi najjednostavnijih atoma, trepetljikama euglene, Arhimedu ili Mičurinu? Obrazovni program nekad je išao ujutro na prvom, a popodne (za one koji su ujutro u školi) u reprizi na drugom, svakog dana za različitu učeničku dob. Danas - odnosno, već godinama - ničega od toga nema, a nijedan se od sto i petnaestero potpisanih znanstvenika nije nijednom oglasio protiv toga. Ne, njih užasno nervira samo onaj Semir Osmanagić i njegovo kasnovečernje palamuđenje o bosanskim piramidama (o kojima i ja imam dvije opširne teorije, ukratko: jedna kaže da ih je podiglo drevno pleme Sevdal Inka, dok druga tvrdi kako ih valja pripisati narodu zvanom Aztećci) ili nečija iskrena sreća zbog činjenice da znanost još nije uspjela razotkriti nikakvu prevaru u Sai Babinim prosipanjima praha iz prstiju. Ili, božemiprosti, preuranjene tvrdnje o tome kako je “pandemija svinjske gripe” zapravo čisti lažnjak farmaceutske industrije. Nije li baš ova zadnja tema, recite i sami, ponajbolji dokaz da emisija treba prijeći u Zabavni program?! Ne sjećam se kad se zadnji put (osim možda, dopuštam mogućnost, radi nekog važnog simpozija u srpnju, na moru) sto i petnaest hrvatskih znanstvenika tako složno uhvatilo za isti štap. Ne pamtim, zapravo, kad se uopće dogodilo da se hrvatska intelektualna elita toliko unisono odredila prema bilo kojem od prirodnih ili društvenih problema što tište Hrvatsku. Pitajte ih o ulasku u EU, o Varšavskoj, o maksimirskom stadionu, o strategiji hrvatske poljoprivrede, o poreznom sustavu, o Kerumu i Bandiću, o štetnosti silikonskih umetaka, o Prvoj HNL, o potencijalima i mogućim opasnostima DružbAdrije, o primanju novih članova u HAZU, o snijeti i žitnoj rđi, o izboru novog ravnatelja HRT-a, ma bilo o čemu - nećete među njima okupiti sto i petnaest istomišljenika, nema šanse. Basist Krešo Mišak i njegova iščašena kasnovečernja emisija jedini su, znači, zajednički nazivnik 115-orici hrvatskih znanstvenika koji peticijom traže – nakon osam godina emitiranja! – prebacivanje “Na rubu znanosti” iz Znanstveno-obrazovnog programa HTV-a u Zabavni.

A AKO PETICIJA USPIJE, vidjet ćete, znanost u Hrvata doživjet će vatrometnu renesansu: Đikić i Radman će se pomiriti - ma što pomiriti, krvlju pobratimiti! - a zbog upadljivog višegodišnjeg sunarodnjaštva dobitnika Nobelova će nagrada dobiti nadimak “Crobelova”! Kerum će upisati povijest umjetnosti i lingvistiku, Bandić postdiplomski na PMF-u, Hloverka doktorirati na kvantnoj fizici, Kosorica postati dopisnom članicom Academie française, Mile Pešorda stipendist Centra Simon Wiesenthal za pravo na Harvardu, a Zdravko Mamić izvršni direktor instituta Max Planck! Ja ću pak odsad, baš u inat, redovitije pratiti Krešinu emisiju, ma u koji prisavski odjeljak bila svrstana. I on sam kaže - ma nek me stave i u Sportski program, zbilja nije važno. A još ću pomnije nadzirati razvoj situacije nakon što se izbacivanjem Mišakove minutaže otvori prostorno-vremenska rupa u kvoti Znanstveno-obrazovnog programa HTV-a, u koju će se onda valjda, napokon, staviti čista, esencijalna i nepobitna znanost. Mislim da s tim ipak ne bi trebalo brzati i da bi koncept te znanstveno-obrazovne emisije valjalo usvojiti tek kad se oko njega usuglasi najmanje 115 hrvatskih znanstvenika, pa ćemo vidjeti. U rijetkim pak trenucima opuštanja bavit ću se istraživanjem - punka. Neki, naime, tvrde da je već dugo mrtav, ali neku večer, kad sam nakratko bio gostujući prateći vokal Mišakovu bendu Zvučni zid (prašili smo u splitskom klubu Quasimodo “White Riot” od Clasha), doimao se iznenađujuće živahno.