Objavljeno u Nacionalu br. 760, 2010-06-08

Autor: Marko Biočina

Hrvatska mora što prije uvesti euro

ULAZAK U EUROZONU u najbržem roku po pristupanju Europskoj uniji natjerao bi državu na fiskalnu odgovornost, ali bi i donio Hrvatima pristup jeftinijem kapitalu za investicije

POLITIKE Guverner HNB-a Željko Rohatinski vodi čvrstu politiku tečaja kune
prema euru i monetarni kriterij ne bi trebao biti problem za pristupanje Hrvatske eurozoni: problem će biti u fiskalnoj politici
i rastrošnom državnom aparatuPOLITIKE Guverner HNB-a Željko Rohatinski vodi čvrstu politiku tečaja kune prema euru i monetarni kriterij ne bi trebao biti problem za pristupanje Hrvatske eurozoni: problem će biti u fiskalnoj politici i rastrošnom državnom aparatuUnatoč grčkoj dužničkoj krizi i ostalim problemima koji trenutačno pogađaju europsku monetarnu uniju, što skoriji ulazak u eurozonu, odnosno uvođenje eura, mora ostati temeljni dugoročni cilj hrvatske ekonomske politike. Uvođenjem eura kao službene valute Hrvatska može ostvariti goleme ekonomske koristi, dok će s druge strane poštivanjem strogih uvjeta koje mora zadovoljiti kako bi stekla pravo pristupanja monetarnoj uniji vrlo efikasno stabilizirati stanje u svojim javnim financijama. Utoliko je jasno kako datum ulaska Hrvatske u eurozonu u većoj mjeri ovisi o fiskalnoj politici hrvatske vlade nego o kretanjima unutar same Europske unije, pa su stoga poprilično neuvjerljive informacije što su prošlog tjedna objavljene u domaćim medijima o tome kako Europska unija Hrvatskoj neće dopustiti da uvede euro prije 2017. godine.


Ekonomski stručnjak Damir Novotny smatra kako su takve najave neutemeljene i kako Hrvatska euro može uvesti i znatno prije ako disciplinirano bude provodila sve zahtjeve: "Bez obzira na grčku krizu, u protokolima pristupanja eurozoni se ništa nije promijenilo. Može se pretpostaviti kako će europske institucije rigidnije i strože provoditi kontrolu nego što je to bio slučaj, ali ako pojedina država zadovolji kriterije, nitko joj neće zabraniti da uvede euro. Ti kriteriji su poznati, tijekom dvije godine inflacija ne smije biti 1,5 posto veća od prosjeka triju zemalja eurozone s najnižom inflacijom. Proračunski deficit ne smije biti veći od 3 posto BDP-a, ukupan javni dug ne smije biti viši od 60 posto BDP-a, a tečaj njezine valute prema euru mora tijekom dvije godine fluktuirati unutar dopuštenih granica od 15 posto. S obzirom na činjenicu da Hrvatska već godinama održava iznimno stabilan tečaj kune prema euru, monetarni uvjet ne bi trebao biti upitan, nego će problem biti u fiskalnoj politici, koja je u ovlasti Vlade. Prema tome, hrvatska vlada vrlo skoro će morati donijeti odluku želi li i kada uvesti euro, te svoju politiku prilagoditi tome. Ako mene pitate, s obzirom na situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi, uvođenje eura za nas podrazumijeva puno koristi i malo štete, pa bi to trebalo biti što prije. Ipak, za Vladu to znači nekoliko godina odricanja, osobito u kontekstu proračunskog deficita, a u takvoj situaciji, sa smanjenim sredstvima, teško je ispuniti brojna predizborna obećanja."

Stav sličan onome Damira Novotnyja prošlog je tjedna u intervjuu Poslovnom dnevniku iznio i viceguverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić. On smatra kako bi troškovi ulaska u eurozonu za Hrvatsku u usporedbi s koristima bili vrlo mali, te kako je ključno da se članstvo u europskoj monetarnoj uniji shvati kao priliku za stabilizaciju javnih financija. Ukratko to znači da će se uvođenjem eura Hrvatska moći zaduživati znatno povoljnije nego dosad. Te niže kamate mogu se iskoristiti za smanjenje budžetskog deficita i javnog duga, jer država stare dugove može reprogramirati uz manje troškove. S druge strane, isti se efekt može iskoristiti i za povećanje zaduživanja, odnosno stope javne potrošnje. To se dogodilo u Grčkoj, tamošnje vlade nisu jeftini kapital koji im je postao dostupan nakon pridruživanja eurozoni iskoristili kako bi uredili javne financije i poticali strukturne promjene u gospodarstvu, nego su ga trošili kako bi plaćali ogromna socijalna prava i tako pokušali osigurati političku popularnost. Takva desetogodišnja politika rezultirala je golemom krizom kroz koju ta država danas prolazi.

Može se očekivati da će europske institucije u budućnosti uvesti strože kontrole poštivanja raznih uvjeta članstva u eurozoni kako bi spriječile da se grčki scenarij ponovi, no iz tog primjera može se zaključiti kako količina koristi od ulaska u eurozonu uvelike ovisi o stupnju discipline kojom se svaka država pridržava postavljenih pravila. S druge strane, potencijalni troškovi također su vrlo individualni. Uvođenjem eura države se odriču monetarne samostalnosti, odnosno mogućnosti da monetarnom politikom utječu na kretanja u vlastitom gospodarstvu. Pojednostavnjeno, to znači da države više ne mogu poticati konkurentnost svoga gospodarstva devalvacijom tečaja nacionalne valute. S obzirom na to da se radi o vrlo moćnoj mjeri, mnoge države ne žele je se odreći pa zato i odbijaju pridružiti se eurozoni.

Takve su države primjerice Poljska i Češka, godinama je to odbijala i Mađarska, a to se pokazalo lošom odlukom nakon što je prošle godine ta država bila pogođena teškom krizom koju bi mnogo lakše prebrodila da je bila članica eurozone. U tom kontekstu Hrvatska nema puno toga izgubiti. Njezina privreda je visoko eurizirana, što znači da su gotovo sve važnije vrijednosti ionako denominirane u eurima, a monetarna politka već gotovo petnaest godina temelji se na rigidno čvrstom tečaju kune prema euru. Sve u svemu, Hrvatska bi pridruživanjem eurozoni izgubila ovlasti monetarne politike koje ionako već godinama i ne koristi. Možda i najbolji uzor Hrvatskoj u planiranju svoje politike prema eurozoni mogla bi biti

Estonija. Ta država će se 1. siječnja 2011. pridružiti europskoj monetarnoj uniji, što znači da su čelnici te države odlučili svoje ovlasti monetarne politike prepustiti europskim institucijama, unatoč svim problemima koji u eurozoni trenutačno zbog grčke krize postoje. Estonija to nije učinila iz nužnosti, radi se o jednoj od država s najurednijim javnim financijama u cijeloj Europi, nego zbog procjene kako će novi ciklus gospodarskog rasta potreban da se oporavi od posljedica recesije lakše potaknuti koristeći jeftini kapital dostupan članicama eurozone. Estonija i Hrvatska su države slične veličine i broja stanovnika. Njihove ekonomije slične su veličine, obje su teško pogođene posljedicama globalne ekonomske recesije i imaju visok stupanj povezanosti s eurom. Utoliko bi za Hrvatsku vrijedilo isto što i za Estoniju, kad bi postigla sličan stupanj fiskalne odgovornosti. Želi li maksimalno iskoristiti sve prednosti članstva u Europskoj uniji, hrvatska vlada u iduće dvije godine mora stabilizirati javne financije i stvoriti uvjete da u što kraćem razdoblju stekne mogućnost da se pridruži eurozoni. Takva politika zahtijevat će znatna odricanja, ali njezine plodove hrvatski građani uživat će desetljećima kasnije.

Vezane vijesti

Ronaldo zabio za polufinale Portugala!

Ronaldo zabio za polufinale Portugala!

Pogotkom Cristiana Ronalda u 79. minuti, reprezentacija Portugala zasluženo je u Varšavi pobijedila Češku 1-0 u prvoj četvrtfinalnoj utakmici… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika