Objavljeno u Nacionalu br. 760, 2010-06-08

Autor: Robert Bajruši

medijski povratak borca za autonomiju dalmacije

'Zagreb Dalmaciju tretira kao posjed'

Političarka i politologinja Mira Ljubić-Lorger, nekadašnja predsjednica Dalmatinske akcije i kritičarka Franje Tuđmana i HDZ-a, objavila je knjigu 'Autonomaši, orjunaši, preporoditelji'

Mira Ljubić- Lorger smatra da se Hrvatska
nije okrenula moru, zbog čega propadaju
i turizam i industrija u
Dalmaciji, a opadaju i
zaposlenost i opća kulturna razinaMira Ljubić- Lorger smatra da se Hrvatska nije okrenula moru, zbog čega propadaju i turizam i industrija u Dalmaciji, a opadaju i zaposlenost i opća kulturna razinaMira Ljubić-Lorger, nekadašnja predsjednica Dalmatinske akcije i žestoka kritičarka Franje Tuđmana i HDZ-a, ovih se dana na javnu scenu vratila publicističkim djelom u kojem objašnjava dva stigmatizirana politička pokreta - Orjunu, Organizaciju jugoslavenskih nacionalista, i dalmatinske autonomaše iz 19. stoljeća. Oba ova pokreta bila su u snažnoj koliziji s hrvatskim nacionalnim pokretom: autonomaši su se suprotstavljali ujedinjenju Dalmacije s ostalim dijelovima Hrvatske, a geslo im je bilo "Slaveni možda, Hrvati nikada". Orjuna je nastala 1921. i njezini pripadnici, zagovornici novonastale Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kao i dinastije Karađorđevića, žestoko su se sukobljavali s hrvatskim nacionalistima i komunistima.


Mira Ljubić-Lorger ni danas ne odustaje od zagovaranja dalmatinske autonomije, a kroz knjigu sugerira kako nekadašnji autonomaški pokret ne treba doživljavati negativno. "Autonomaši, orjunaši, preporoditelji" ne znači njezin povratak u politiku, ali sasvim sigurno će predstaviti Miru Ljubić-Lorger kao analitičarku političke povijesti Dalmacije.
Dalmatinska akcija se početkom 90-ih zalagala za autonomiju Dalmacije, i tvrdila kako HDZ pljačka ovu regiju, a zahvaljujući dobrom izbornom rezultatu, Mira Ljubić-Lorger je od 1992. do 1995. bila zastupnica u Saboru.

Zbog suprotstavljanja HDZ-u doživjela je niz uvreda i napada, a kulminacija je bio montirani proces u kojem je vodstvo Dalmatinske akcije optuženo za terorizam, dok su u političkom smislu etiketirani kao orjunaši i autonomaši. Iako ih je sud oslobodio optužbi, posljedice su bile strašne. Neki od njezinih vodećih pripadnika izbačeni su s posla, Mira i Srećko Lorger su s djecom deložirani iz stana, a Dalmatinska akcija je politički marginalizirana. Punih devet godina Mira Ljubić-Lorger bila je nezaposlena, a jedinu zaradu ostvarivala je pisanjem horoskopa.

U tom smislu, njezin medijski povratak je i podsjetnik na dramatične događaje prije 15-ak godina, u kojima je po Tuđmanovu nalogu uništena jedna relevantna politička stranka, dok su SDP, HSLS i ostale stranke to promatrali bez miješanja. Zbog toga nije iznenađenje da desetljeće i pol kasnije, dobar dio hrvatske javnosti doživljava Miru Ljubić-Lorger kao astrologa, iako je ona jedno vrijeme bila poznata političarka.

NACIONAL: Kako ste došli na ideju da se bavite Orjunom i autonomaštvom?

- Zanima me Dalmacija jer ova je regija posljednjih godina uvijek na rubu različitih ekscesa, a istovremeno tek je rijetkima jasno što je danas Dalmacija. Pisanjem knjige željela sam izbjeći površnost koja se javlja u razgovorima o Dalmaciji. U ekonomskom smislu, ovdje je visoka nezaposlenost, propadaju poduzeća i privredna infrastruktura koja je u socijalizmu uspješno poslovala, a ništa se nije ponudilo u zamjenu. Čak ni turizam nije na predratnoj razini, nije se ulagalo u obnovu hotela pa se, tako, stalno govori protiv masovnog turizma, iako je nejasno kakav turizam treba biti, ako želimo zarađivati. Sve u svemu, velika je šteta da se Hrvatska nije okrenula prema moru, i razvoju brojnih privrednih grana koje su povezane s pomorskom orijentacijom države. U usporedbi sa Zagrebom, žalosna je i razina na kojoj se nalazi kultura u Dalmaciji. Split je nekada bio grad s razvijenim kulturnim i znanstvenim institucijama, a danas je sve to malo i slabo, iako zaista zadivljuje što se tu i tamo uspijeva napraviti s ono malo novca koji im se dodjeljuje.

NACIONAL: Vaša je teza prilično provokativna, a svodi se na to da je Zagreb otkako se pojavila ideja o ujedinjenju hrvatskih zemalja, zapravo želio asimilirati Dalmaciju?
- Službena politika Zagreba i Banske Hrvatske gledala je na Dalmaciju kao na nekakav posjed na koji oni imaju pravo, i takav stav se zadržao do danas. Vrlo indikativan je primjer autoceste koja spaja Dalmaciju i Zagreb. Kada je izgrađena, čak su i neki važni zagrebački političari izjavili „konačno možemo na more", što znači kako uopće nisu shvatili koliko je autocesta važna za razvoj Dalmacije, a time i ujednačeni razvoj Hrvatske. Za njih je najvažnije to što oni mogu na more, odnosno, autocesta je za njih uređeni put do vikendica koje imaju u Dalmaciji. Taj odnos koji se svodi na „Mi imamo Dalmaciju i idemo na more", nama Dalmatincima je izgledao prestrašno.

NACIONAL: Ne bi li ovdje barem trebalo napraviti distinkciju između dijela službene politike i stanovnika Zagreba koji s time nemaju nikakve veze jer se na ovaj način stvaraju prilično opasni stereotipi?
- Naravno da mislim na službenu politiku koja je smještena u Zagrebu. Zagreb kao grad od službene politike trpi podjednako poput Dalmacije, Slavonije i ostalih hrvatskih regija. U osnovi treba smanjiti netrpeljivost koja vlada između Zagreba i Splita jer postoje brojne i značajne veze između ova dva lijepa grada.

NACIONAL: Kako objašnjavate to da u Dalmaciji postoji široko rasprostranjeno stajalište kako ovu regiju država zanemaruje, a u isto vrijeme, nema ni naznake artikuliranja snažne regionalne ideje, a kamoli političke stranke s takvim programom?

- To je i mene zanimalo, i odgovor na takva pitanja je jedan od glavnih razloga zbog čega sam napisala ovu knjigu. Željela sam vidjeti zašto u Dalmaciji nema snažne regionalne misli kakva je postojala u prošlosti, i kakva i danas postoji u nekim regijama, kao što je Istra. Mislim da odgovor velikim dijelom leži u stereotipima o Orjuni i autonomaštvu, kojih se boje i sami Dalmatinci jer nedovoljno poznaju vlastitu povijest. Autonomaštvo i orjunaštvo nije samo nešto što je postojalo u prošlosti nego i nešto zbog čega se još donedavno išlo u zatvor. Ono što se 90-ih događalo u Dalmaciji, bilo je puno dramatičnije nego u bilo kojoj drugoj regiji u Hrvatskoj. Nigdje u sadašnjoj Hrvatskoj, s izuzetkom Dalmacije, nije bilo hapšenja i zatvaranja ljudi zbog njihovih političkih stajališta. Dalmacija ima vrlo važan strateški interes i zato je dolazilo do progona. Posljedica toga je da se ljudi danas boje optužbi kako su autonomaši ili orjunaši, i ako se u Dalmaciji bavite politikom, morate računati na mogućnost da ćete biti proganjani zbog ovakvim stavova.

NACIONAL: Zašto sredinom devedesetih nije bilo reakcija javnost na napade i hapšenja članova Dalmatinske akcije?
- Dalmatinska akcija je prije ovih događaja imala veliku podršku. Na lokalnim i izborima za Županijski dom Sabora, u Splitu i Splitsko-dalmatinskoj županiji dobili smo 16 posto glasova. U to vrijeme Dalmatinska akcija je osvojila toliki broj glasova, koliko su zajedno dobili SDP i sve ostale lijeve stranke. Međutim, nakon što su počeli progoni, to je djelovalo na birače i znatno je pala dotadašnja podrška Dalmatinskoj akciji. Mediji su nas prikazivali teroristima, i iako smo zaboravili kakva su to bila vremena, kada danas pogledate tadašnje novine, shvatite kako je sve to zvučalo zastrašujuće.

NACIONAL: Kako su završili sudski procesi protiv članova Dalmatinske akcije?
DELIKT MIŠLJENJA
'Nigdje u Hrvatskoj osim u Dalmaciji nije bilo hapšenja ljudi zbog političkih stajališta', kaže Mira Ljubić-Lorger o progonu DA 90-ihDELIKT MIŠLJENJA 'Nigdje u Hrvatskoj osim u Dalmaciji nije bilo hapšenja ljudi zbog političkih stajališta', kaže Mira Ljubić-Lorger o progonu DA 90-ih- Proces je davno završio oslobađajućom presudom, čemu nije dana ni približno jednaka medijska pažnja kao procesu protiv njih, dok su im se imena, kao optuženima, svakodnevno nalazila na naslovnim stranicama novina. Sada oni vode građanske parnice za naknadu štete i nitko još nije obeštećen. Međutim, važnije je to što zaboravljamo kolika su bila kršenja ljudskih prava, kao i da su ljudi ubijani ili izbacivani iz svojih stanova. Na neki način, na individualnoj razini, zaboravljanje je dobro jer ljudskom rodu omogućava da preživi, ali na društvenoj razini neke vrlo teške slučajeve jednostavno ne smijemo zaboraviti, kao što se, na primjer, holokaust nikada ne smije zaboraviti. Sada smo sablažnjeni kada Aleksandar Stanković i njegovi gosti u „Nedjeljom u 2" pričaju o problemima bivših vlasnika stana u kojem danas živi premijerka Jadranka Kosor. To su strašne stvari, ali i istinite. U takvoj atmosferi 90-ih je trebalo raditi, i uopće se ne čudim da je ljude bilo strah.

NACIONAL: Vi ste proživljavali osobnu i obiteljsku dramu u 90-ima. Možete li opisati što se dešavalo i tko su ljudi koji su nastradali?
- Mojoj je obitelji bilo zaista jako teško. Samo ukratko, jer da sve nabrajam i kukam naprosto nije u mojoj tvrdoglavoj naravi. Dok mi je suprug bio u zatvoru, djecu i mene je dvadesetak naoružanih ljudi u nekakvim crnim uniformama maltretiralo i izbacilo iz podstanarskog stana, za iseljenje smo dobili par sati. Prije toga, mjesecima su nam, unatoč uredno plaćenih računa, višekratno isključivali telefon. Nakon toga je počelo razdoblje potpune socijalne izolacije, i dugo je trajalo! Slično je bilo kod većine ljudi koji su se javno suprotstavljali tadašnjoj službenoj politici u Hrvatskoj općenito i prema Dalmaciji posebno.

NACIONAL: Je li točno da ste bili nezaposleni?
- Oboje, i moj suprug i ja. Od 1995. do sredine 2004. bila sam na Zavodu za zapošljavanje bez mogućnosti za ikakav posao, a doktor sam političkih znanosti i imam položen pravosudni ispit. Moj muž je bio na Zavodu za zapošljavanje od izlaska iz zatvora do ove godine, ukupno 15 godina, pa je nas četvero živjelo od horoskopa i pisanja za Nacional. Da nije bilo tog honorara, ne bismo imali nikakav prihod.

NACIONAL: Vjerujem da je bilo i onih koji su ostali uz vas, i pomogli? Uzgred: je li među takvima bio koji političar?
- Pomagali su rijetki, prerijetki, ali jesu i na tome sam zahvalna, ali im se i sada ustručavam spomenuti ime da zbog mene ne bi imali neugodnosti. Od političara nitko nam nije pomogao, apsolutno nitko.

NACIONAL: U knjizi kao jedan od najstrašnijih postupaka tadašnje HDZ-ove vlasti navodite pokušaj ukidanja imena Dalmacija, i puštanja u upotrebu naziva Južna Hrvatska?
- Brisanje imena Dalmacije predstavlja simbol onoga što se događalo u tom vremenu. Podsjetit ću na izvrsne riječi Borisa Dežulovića koji je objasnio kako je Dalmacija pretvorena u logističku bazu za ono što se događalo u tzv. Herceg-Bosni. Ovdje ne želim pridonositi stvaranju mržnje između Dalmatinaca i Hercegovaca, ali radilo se o politici koja je htjela stvarati Herceg-Bosnu, a akcije su se vodile s teritorija Dalmacije.

NACIONAL: Premda ga ne spominjete, očito smatrate kako je Franjo Tuđman svojom politikom nanio Dalmaciji najveću štetu?
- Zaista mislim da je Tuđman u tom dijelu pravio štetu, međutim, on je u povijesnom smislu, jedan od efemernih likova. On je izraz tradicionalnog odnosa prema Dalmaciji, onih koji su u stanju napisati da nema Dalmacije. To je dugotrajni odnos prema Dalmaciji, koji nažalost, postoji i kod Dalmatinaca. U knjizi sam spomenula naše ugledne povjesničare, akademike, koji smatraju da je najvažnija stvar naše prošlosti „izlazak iz plurala". To je mišljenje koje dugo postoji, a Tuđman se samo nadovezao na autoritarno-konzervativni mentalitet, koji nema smisla za multikulturalnost i liberalnu politiku, koju je podržavao veliki dio Dalmacije. Franjo Tuđman nikada nije razumio Dalmaciju.

NACIONAL: Zbog čega ste prekinuli političku karijeru?
- Zato što Dalmatinska akcija na izborima nije postigla nikakav uspjeh. Smatrala sam da treba prekinuti s poslom u kojem ne uspijevate. S obzirom na situaciju u tadašnjoj Hrvatskoj, možda bi bilo bolje da je Dalmatinska akcija bila nevladina organizacija, a ne politička stranka koja se morala mrcvariti na izborima. Ali kad je već bila politička stranka, a nije uspjela na izborima, trebalo je prestati s mrcvarenjem. Mojim povlačenjem stranka nije nestala, iz registra političkih stranaka izbrisana je nešto kasnije, aktom birokratskog nasilja. Posljedica je da u Dalmaciji više nema regionalne stranke, ali ni regionalne politike.

NACIONAL: Kako objašnjavate to da je Dalmacija, uz Slavoniju, glavno političko uporište desnice u Hrvatskoj?
- Mislim da o ovoj temi ne treba raspravljati na površnoj razini. Kao politolog mislim da se stručnjaci malo bave ovom temom, i to je razlog zašto radim na drugom dijelu knjige u kojem se bavim kombinacijom mentaliteta i političkih stavova kod Dalmatinaca tijekom posljednjih dvjesto godina. Postoji niz razloga, počevši od tradicionalnog konzervativizma koji vučemo od Mihovila Pavlinovića, nacionalne isključivosti i niza dubinskih razloga koji zadiru i u sociologiju i psihologiju, i koje treba znanstveno istražiti, umjesto davanja jednostavnih odgovora. Vjerojatno se dio odgovora nalazi i u nerazvijenosti. Zagreb je urbana sredina i samim time manje konzervativna, dok je Dalmacija trenutno desničarska, ali takva je tek zadnjih desetak godina što je u povijesnom smislu jako kratko razdoblje. Sjetite se da se dugo vremena prije toga Dalmacija doživljavala kao regija koja je lijeva, progresivna i antifašistička. I to je bio stereotip koji nije bio potpuno istinit, jednako kao što nisu točne ni aktualne teorije o Dalmaciji kao utvrdi desnice.

NACIONAL: Jeste li vi kao Splićanka, prije tri godine mogli zamisliti da će gradonačelnik jednog dana postati Željko Kerum?
Mira Ljubić-Lorger i
njen suprug Srećko
Lorger morali su
prekinuti svoje
profesionalne karijere. Mira Ljubić-Lorger je muža i djecu uzdražavala pisanjem
horoskopaMira Ljubić-Lorger i njen suprug Srećko Lorger morali su prekinuti svoje profesionalne karijere. Mira Ljubić-Lorger je muža i djecu uzdražavala pisanjem horoskopa- Kerumova pobjeda je očekivana s obzirom na opći pad kulturne i civilizacijske razine. Ako se pristojan svijet užasava politike, a nema izgleda u uspjeh sve što izgleda kao alternativna politika, tada je prilično izgledno da će se dogoditi nešto kao što je Kerumova pobjeda. Osim toga, dok je stvarao svoje bogatstvo imao je podršku nekih političkih stranaka, a uz to, Kerum i nije imao alternativu na izborima. Kada vidim tko je bio njegova alternativa, počinjem shvaćati zašto je pobijedio. Ljudi su užasnuti politikama koje predstavljaju HDZ i SDP, i zbog toga su glasali za Keruma, iako osobno ne želim nikoga vrijeđati pa ni njega.

NACIONAL: Kako živite izvan politike?
- Udobnije nego dok sam bila političarka. U vrijeme dok sam se bavila politikom dešavala su se brojna šikaniranja, a danas se družim s unucima, prijateljima i članovima obitelji i - knjigama. Sa žaljenjem gledam što se događa Hrvatskoj, a posebno Dalmaciji, ali više ne mislim kako moj angažman tu može nešto promijeniti. To sam pokušala, ali nije išlo.

NACIONAL: Prilično vas je teško zamisliti kao astrologinju. Zar stvarno vjerujete u zvijezde i sudbinu?
- U sudbinu, unaprijed određenu, ne vjerujem uopće, niti sam ikada vjerovala. Astrologija je, kako je ja razumijem, način da pobijedimo i te vanjske okolnosti pa da sami njima upravljamo. S druge strane, romantična predodžba o disidentima koji, prognani, lijepo pristaju umrijeti od gladi pa time učine dodatnu korist vladajućima, uvijek mi je bila strana pa i smiješna.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika