Objavljeno u Nacionalu br. 760, 2010-06-08

Autor: Dean Sinovčić

Svađa oko sumnjivog Džamonje

Sin kipara Dušana Džamonje Fedor, optužio je galerista Damira Grubića da prodaje lažnu skulpturu njegova oca za 10 tisuća eura i hoće je uništiti, ali Grubić tvrdi da je to rad koji samo nema potpis i da to kiparov sin ne želi priznati

GALERIST DAMIR
GRUBIĆ, na slici sa
suprugom Robertinom,
kaže da Fedor Džamonja misli kako je 'jedini autoritet koji
može odrediti je li nešto original ili nijeGALERIST DAMIR GRUBIĆ, na slici sa suprugom Robertinom, kaže da Fedor Džamonja misli kako je 'jedini autoritet koji može odrediti je li nešto original ili nijePrije tri tjedna, 18. svibnja u 7.30 sati, policija je ušla u stan galerista Damira Grubića u potrazi za skulpturom „MSG-XVII" koju je poznati kipar Dušan Džamonja izradio 2002. godine. Policija je to učinila nakon što im je Fedor Džamonja, kiparov sin, javio da Grubić posjeduje falsifikat skulpture koja vrijedi osamnaest tisuća eura i koju je u međuvremenu pokušao prodati za deset tisuća eura. Policija je skulpturu našla u stanu, oduzela je, a kako se radi o djelu jednog od najuglednijih hrvatskih umjetnika, cijela je priča medijski poprilično odjeknula. Stoga smo razgovarali i s Fedorom Džamonjom i s Damirom Grubićem koji su nam objasnili okolnosti u kojima je došlo do ovog događaja.


Njih dvojica slažu se samo u jednom, a to je da Grubić, kada je kupio spomenutu skulpturu, nije znao da je kupio nešto što nije original. U svemu ostalom oni se ne slažu, od toga da Fedor Džamonja tvrdi kako se radi o falsifikatu a Grubić pretpostavlja da je riječ o replici, do toga da Džamonja traži da se skulptura uništi dok Grubić traži da mu je vrate jer nije učinio nikakvo krivično djelo.

Sve je počelo prije dvije godine kada je Grubić kupio skulpturu, ali ne za galeriju već za privatnu kolekciju: „Nije bitno gdje sam nabavio skulpturu, od koga i kako, ni jedan kolekcionar ili galerist neće otkrivati svoje tajne, ni gdje je kupio, ni koliko je platio neko djelo", ali Fedor Džamonja, uz upozorenje kako Grubić nije mogao znati da je kupio falsifikat, kaže: „Nije imao nikakav certifikat, ali ono što nije napravio, a svaki galerist mora napraviti, jest da treba provjeriti radi li se o originalu ili ne." Zašto Grubić nije zatražio provjeru je li skulptura originalna? „Zato što mi je to nevažno", bila je njegova prva reakcija, a zatim nam je to šire pojasnio, „Imam hrpu skulptura koje ne provjeravam. Kada nešto ulazi u galeriju, onda radim selekciju, ali ne mogu za 50 slika koje su u komisionalnoj prodaji raditi certifikate jer bi me to koštalo 20 do 30 tisuća eura. Certifikati se izdaju kada je netko stvarno zainteresiran za sliku i nije moja obaveza izdati certifikat. Kupac kupuje sliku na svoju odgovornost ali mi savjest nalaže da zaštitim i kupca i sebe i zato uz certifikat galerije uvijek pri prodaji izdajem i certifikat nekog stručnjaka."

Dakle, dok je skulptura bila kod Grubića, on nije bio zainteresiran za provjeru originalnosti, ali kada se prije godinu dana jedan njegov prijatelj zainteresirao za skulpturu, te mu ponudio neke slike u zamjenu, tada ga je Grubić, tako kaže, upozorio da bi bilo dobro provjeriti originalnost. „Skulptura je stajala kod mene doma i u jednom sam trenutku sa svojim kolegom i prijateljem razgovarao o razmjeni. On je kolekcionar i trgovac umjetninama, nisam želio svog prijatelja prevariti. Rekao sam mu 'mogu dati Igoru Zidiću, ti odnesi kod Fedora Džamonje'. U sklopu toga dogovorili smo se da on tu skulpturu odnese kod Fedora Džamonje na provjeru jer sam želio dodatno provjeriti nešto u što mogu ali i ne moram sumnjati. Fedor Džamonja je rekao kako to nije original, ja sam to prihvatio, on je izvršio mjerenja, rekao je da je teško pronašao razlike. Rekao sam 'u redu, ja skulpturu vraćam kući' na što je on rekao kako bi je trebalo uništiti. Odgovorio sam mu kako mislim da je nema pravo uništiti, ja sam je kupio, možda izgubio novac, ali zadržat ću skulpturu za sebe", tvrdi Grubić te se u tom dijelu priče slaže s Džamonjom koji nam je rekao: "Jedan čovjek, kojeg ne bih imenovao, poslao mi je fotografiju i rekao da mu se nudi to djelo i bi li mogao dobiti certifikat za njega. Ja sam mu isprva rekao da se radi o Duškovu djelu. Kada sam provjeravao popis, posumnjao sam u originalnost jer se u popisu navodi da je ta skulptura u ateljeu. Provjerio sam u skladištu i našao je, tako da je istog trenutka bilo jasno da se radi o falsifikatu. Uspoređivali smo original i kopiju, kopija je, moram priznati, dobre kvalitete. U provjeravanju detalja i tehnologije proizvodnje primijetili smo da skulpture nisu izišle iz istog ateljea, ali ti detalji su poslovna tajna pa ih ne mogu iznositi. Osnovna razlika je u tome da kopija skulpture nije imala potpis."

Džamonja tvrdi kako, nakon što je ustanovio da skulptura nije originalna, nije odmah zvao policiju već je zvao Grubića u atelje „da mu objasnim o čemu se radi jer stvarno smatram da Grubić nije mogao znati da to nije original. Prije ga nisam poznavao, on je jedan od rijetkih galerista s kojim nisam surađivao. Bio je začuđen i ljut jer je očito da je on taj koji je izgubio novac. Inzistirao sam da se skulptura odmah uništi, što je moje zakonsko pravo jer ne želim da se takve stvari pojavljuju na tržištu. Prvenstveno, to nije fer prema kolekcionarima koji su godinama kupovali kod tate. Međutim, on me je molio da mu je dam kako bi pokušao vratiti svoj novac uz obećanje da će skulpturu nakon toga donijeti u atelje. To je bilo prije godinu dana. Kako se više nije javljao, počeo sam ga zvati u rujnu ali se nije odazivao na pozive."

„On laže i izmišlja, nikada me nije zvao. Odgovorno tvrdim da laže. Niti me je zvao, niti sam ja išta tvrdio, osim što sam rekao kako ću skulpturu vratiti u svoj stan. Čak i da je falsifikat, imam je pravo držati doma", odmah nam je odgovorio Grubić. Tu dolazi do osnove sukoba jer Grubić tvrdi „Džamonjin sin misli da je jedini autoritet da određuje je li nešto original ili nije. To je krivo polazište, on želi imati monopol. Nije stručan, može biti onaj kojeg se konzultira, ali ne može biti jedini meritoran koji prosuđuje je li to Džamonjino djelo ili nije."

Džamonja tvrdi kako vrlo dobro zna što je njegov otac napravio tijekom života. „Poznato je da imam vrlo precizne podatke o tome što je Dušan Džamonja napravio tijekom svog života. On je od samog početka radio s fotografima, prvo s Dragom Muvrinom a kasnije sa Sašom Karolyjem. Na taj način je dokumentiran njegov opus. Ja sam kod Karolyja učio fotografski zanat i nastavio sam snimati očeve stvari tako da je pokriven fotodokumentacijom kao rijetko koji umjetnik", rekao nam je Fedor Džamonja, ali Grubić smatra kako Džamnonjin sin ne može imati potpuni uvid u sve što je njegov otac radio. „To je njegova priča za koju nema dokaza, to je njegov subjektivni iskaz koji njegov otac ne može posvjedočiti. Smatram da sin puno toga nije znao."

Fedor Džamonja, pak, odbacuje mogućnost da se radi o replici. „U ovom slučaju nije se moglo dogoditi da je moj otac napravio repliku a da ja to ne znam jer sam posljednjih 15 godina vrlo blisko surađivao s ocem, svakodnevno smo bili zajedno i neke smo odluke donosili nakon zajedničkog dogovora. Kada se počela raditi ove serija skulptura, bilo je to krajem devedesetih, dogovorili smo se da nećemo ići na uobičajenih šest primjeraka nego da će sve biti originali koji će se raditi od četiri materijala. Dakle, jedan motiv se može pojaviti u četiri razne izvedbe, ali u različitim materijalima, a to su granit, travertin, željezo i bronca. Baš zato što je relativno lako napraviti falsifikat, postoji samo jedan jedini primjerak skulture, nema replika. Ja točno znam što se proizvodilo u ateljeu jer ono što je proizvedeno odmah je i fotografirano", mirno nam je odgovorio Džamonja koji je ujedno kazao kako „Sigurno postoje slučajevi, više kod crteža no kod skulptura, koji su otišli iz ateljea prije no što ih je Dušan Džamonja potpisao ili što ih je zaveo u katalog, ali toga je malo, vrlo malo. Ja sam napravio popis od 3500 njegovih djela što uključuje skulpture, crteže, skice, modele, projekte itd., tako da postoji vrlo detaljna dokumentacija. Isto tako, ta dokumentacija je provjeravana i već 15 godina radim na tome. Sve orignale smo premjerili i popisali, fotografirane su obje strane, a Duško je, to je bio njegov način rada, uvijek radio skicu, makar i malu, koju je kasnije izvodio u većem crtežu ili u modelu a tek onda je išao na skulpturu manje dimenzije da bi tek tada radio veliku. Dakle, uvijek postoji trag, čak i ako nema fotografije, mora postojati skica ili crtež koje nije prodavao, svi su kod mene."

Fedor Džamonja je posljednjih 15 godina
fotografirao sve očeve
radove i vodio evidenciju; kaže da točno zna što je
nastalo u ateljeuFedor Džamonja je posljednjih 15 godina fotografirao sve očeve radove i vodio evidenciju; kaže da točno zna što je nastalo u ateljeuMeđutim, Grubić, koji tvrdi kako je poznavao Dušana Džamonju, ima sasvim drugačije mišljenje. „Poznato je da je Džamonja radio mnogo replika. Osim toga, te stvari nije radio Džamonja, imao je svoje radnike, svoje majstore, on je svoje ideje, osim u ranijem razdoblju, zamišljao kroz crteže a zatim je po svojim nacrtima majstorima davao da to izvedu. Ovu skulpturu je, po mom mišljenju, radio netko tko je radio za Džamonju. To Džamonjin sin dobro zna. On se silno boji da će se na tržištu pojaviti gomile skulptura koje je njegov otac poklanjao za razne usluge. Takve skulpture nisu bile označene ni potpisom, ni pečatom, niti su bile registrirane", smatra Grubić te podsjeća na slučaj od prije tri i pol godine kada je Džamonjin suradnik Zdenko Bosanac uhićen jer je krivotvorio njegovo djelo.Grubić nam je prepričao još jedan događaj. „Za Džamonjina života pojavila se jedna njegova skulptura, jedno 'jaje'. Moji prijatelji su bili vlasnici, zamolili su da je provjerim, a znali smo da je nabavljena kod obitelji Merin, kod poznatog beogradskog povjesničara umjetnosti Ota Bihaljija Merina. Kada smo došli kod Džamonje i pokazali mu jaje on je rekao 'joj, to nije obilježeno, moram zvati sina da provjeri je li to original' a kada sam mu rekao da je to iz kolekcije Ota Bihaljija Merina odmah je napisao da je to original", tvrdi Grubić i kaže kako Džamonja uopće nije nazvao svog sina Fedora da provjere originalnost skulpture.
Zanimljivo, možda cijeli slučaj ne bi završio na policiji da u veljači ove godine nije pronađen još jedan falsifikat Džamonjine skulpture kakvu ima Grubić. „Ne znam kako bih postupio dalje u slučaju Grubić ali je bilo presudno što se pojavila još jedna kopija, lošija, aljkavo napravljena, te iste skulpture. Uvijek postoji sumnja da je netko pred sobom imao Grubićev predložak i po njemu napravio još jednu kopiju. U tom trenutku više nije bilo dvojbe, prepustio sam sve policiji. Je li Grubić u to umiješan ili nije, stvarno ne znam i ne zanima me. Pronađena su dva falsifikata, zaplijenjeni su i stavljeni izvan cirkulacije", tvrdi Džamonja. S time se ne slaže Grubić koji nam je rekao: „Mene je prijavio sin Dušana Džamonje, policija je uvažila njegov autoritet kao jedini meritorni, ne konzultirajući se ni s jednim stručnjakom. Procedure utvrđivanja originala nisu jednostavne, djeca imaju pravo napisati certfikat je li to djelo njihovih roditelja ili ne. To se može, ali i ne mora uvažavati. Pa poznat je slučaj kada je Cvijeta Job potpisala kako je jedna slika djelo njezina oca Ignjata a kasnije se ispostavilo da to nije bilo njegovo djelo. Mislim da je Fedor Džamonja u ovom slučaju bio nekorektan", te nastavlja, „Za mene je ova skulptura replika, za njega je kopija. Ili Fedor nije znao da je napravljena ili je njihov majstor napravio repliku. Zašto Fedor nije rekao policiji da je puno očevih skulptura izišlo bez oznaka na tržište? Je li Fedor siguran da njegov otac nije radio neke stvari mimo njegova znanja? A tko je mogao napraviti ovakvu skulpturu? Ona je mogla proizaći jedino iz njihova kruga. Zašto Fedor policiji nije rekao da imaju radnike i da skulpturu nije radio njegov otac već radnici koji su varili, rezali, klesali, spajali te skulpture", a na naše upozorenje kako inkriminirana skulptura nema potpis, Grubić nam je odgovorio „Džamonja je radio bez potpisa replike koje je poklanjao. To bi Fedor trebao priznati, ali to mu nije u interesu."

Grubić smatra kako cijeli slučaj neće ni doći do suda. „Nema galerista kojem se ovo nije dogodilo, pa hoćemo li zato zatvoriti sve galerije?" Džamonjin odvjetnik Silvijo Hraste rekao nam je: „Radi se o protupravnom djelu i Zakon o kaznenom postupku tretira ga kao kazneno djelo a tiče se povrede autorskih prava. Postoji razlika između držanja umjetničkog djela kod kuće i pokušaja prodaje. U kaznenom posptupku Državno odvjetništvo treba istražiti u kojem pravcu je išao umišljaj", a kada smo pitali Džamonju hoće li podići privatnu tužbu protiv Grubića u slučaju da ne bude zadovoljan sudskom presudom, odgovorio je „Vidjet ćemo". S druge strane, Grubić najavljuje privatnu tužbu protiv Fedora Džamonje. „Zgaženo je moje ime i moj ugled te mi je nanesena šteta", rekao je Grubić koji smatra da će se Džamonji cijeli slučaj vratiti poput bumeranga. Džamonja nam je rekao kako cijeli slučaj treba gledati i kao poziv galeristima da dođu k njemu i provjere svako Džamonjino djelo koje imaju u kolekciji, ali Grubić i tome kontrira, „Pa ne može on biti jedini koji odlučuje je li to original ili nije. Onda nam stručnjaci nisu ni potrebni."

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika