Filip MerčepNe znam je li prava riječ svečani koncert, ili subotnje druženje prijatelja klasične glazbe. Povod; punoljetnost radio emisije Zlatka Madžara „Klasična večer zagrebačkih šišmiša". U kontekstu zatvorenog partyja; HRT-ov prostor (Studio Zvonimir Bajsić), Zlatkovo društvo za zabavu i prijatelji. Ulaz besplatan, datum 5. lipnja 2010. Od svih očekivana - dobra volja.
Direktan prijenos na Radio Sljemenu dao je ovom druženju i „reality" notu, tako da većini pokraj radio prijemnika nije bio uskraćen, barem slušni dio poduljeg koncerta.

Prvim dijelom dominirala je najmlađa generacija domaćih umjetnika na čelu s trenutno najpopularnijim marimbistom Filipom Merčepom. Finalist ovogodišnje klasične Eurovizije predstavio je djela svoje buduće mentorice Ivane Bilić (Tafate) i japanske skladateljice Keiko Abe (Dream of the cherry blossoms). Praizvedbu mlade skladateljice Sare Glojnarić (1991) odsvirao je Danijel Detoni na glasoviru solo, a trenutak poslije u društvu darovitog 16-godišnjaka Hrvoja Hrešča, stvorio je klasični komorni ugođaj izvedbom Beethovenovih Varijacija na temu iz Mozartove „Čarobne frule", WoO 46. Također uz glasovirsku pratnju, ovoga puta Srđana Filipa Serdarevića, nastupo je i dubrovački violinist Marin Maras izvodeći „Nigun" Ernsta Blocha i Brahmsov Mađarski ples broj 17 u f-molu. Promjene izvođačkih postava bile su ispunjene Madžarovim finim humorom, iscrpnim podacima o izvođačima, a umjesto poslovične rutine i sigurnosti govora, ovaj je enfant terrible domaćeg ozbiljno-glazbenog publicizma pokazao svoje toplo, ljudsko lice, ne skrivajući sitne govorne greške, zamuckivanja i pokoji lapsus. Upravo se njegovom željom ostvario i zajednički nastup dvojice vrsnih pijanista; Danijela Detonija i Srđana Filipa Serdarevića. Četveroručnom tehnikom izveli su Dva stavka iz Male suite Claudea Debussyja, te u najvišem stilu zaključili prvi dio koncerta i uveli potaknuto društvo u kratku pauzu.

Petrit Çeku Drugi dio koncerta, najavljen iskusnijim javnim djelatnicima poput Zagrebačkih solista, gosta novinara Branimira Pofuka, gosta večeri prof. dr. Viktora Žmegača i gitarista Petrita Çekua, jamčio je vrhunske užitke, ali i buru iznenađenja. Bachov a-mol koncert za violinu i gudače (BWV 1041) u izvedbi Borivoja Martinića Jerčića i njegovih Solista bio je prvi poklon oduševljenom profesoru Žmegaču, a Zlatka Madžara je mladi gitarist Petrit Çeku nedugo zatim ostavio bez teksta (!). Sjajnu izvedbu skladbe „Tango en skai" Rolanda Dyensa, u pratnji Zagrebačkih solista, Çeku je najavio i posvetio Madžaru na hrvatskom, a potom i na materinjem albanskom jeziku. Dirljiva scena Madžarove zahvalnosti nikoga nije ostavila ravnodušnim, a stvorena se napetost uskoro raspršila poletnom i žustrom izvedbom glazbenih virtuoza.

Pojava pofesora Viktora Žmegača, kao i obično, svojevrsna je medijska poslastica i društveni događaj. Promukli glas vrsnog germanista i muzikologa u spontanom je razgovoru s prijateljom Madžarom iznio obilje jasnih rečenica čija su jezgrovitost i uzorna forma osnova plodnog i zanimljivog književno-znanstvenog opusa. Radilo se o anegdotama, ili pak stvarnim događajima, Žmegačeve prič(ic)e bile su jednako zanimljive kao i mnoge u njegovoj najnovijoj knjizi „SMS eseji". Iz još vrućeg Profilovog izdanja, Branimir Pofuk je pročitao odabrani esej i podsjetio zagrepčane na kulturološki paradoks njihovog srednjeeuropskog grada.

Iz glazbe u (raz)govor, iz tema o glazbi do glazbenih tema, od dogovorene prve do bitno produžene zadnje minute, Madžarov se „tulum" oduljio do kasnih večernjih sati, dohvativši trosatnu granicu bez napora i s pozitivnim reakcijama slušateljstva. Podrškama i zahvali neozbiljnom šišmišu, zaljubljenom u ozbiljnu glazbu i odgovornom za iznimno kulturno druženje, Madžar je odgovorio pozivom na predstojeća druženja u HGZ-ovom koncertnom prostoru. U sezoni 2010./2011. očekuju nas glazbene poslastice Zagrebačkih solista, Hrvatskog baroknog ansambla (HRBA) i Udruge Diapason. Provod je zajamčen, a ulaznice čekaju svoje vjerne kupce.