Vedrana RudanHrvatska je uznemirena. Toliko se toga dešava. U tijeku je masovno potpisivanje. Trebamo skupiti stotine tisuća potpisa i natjerati Vladu da raspiše referendum o prijedlogu izmjena Zakona o radu. Ovih je dana Vlada, baš ničim izazvana, odlučila uništiti Hrvatsku televiziju smanjenjem, kako reče ministar Šuker, „nameta“, za dvadeset i pet posto. Nesreća nikad ne dolazi sama. Srpski kriminalci, „zemunci“, ubojice srpskog predsjednika Đinđića, odlučili su se, nakon tko zna koliko godina života u centru Zagreba u miru i dobru, međusobno pobiti. E kad bi tu naš Križni put završio. U nedjelju kreće Parada ponosa, homoseksualci svih boja marširat će centrom Zagreba i mahati zgroženim Hrvatima...

DA LI SAM JA STALA u kilometarski red i potpisala? Jesam, iako su naši „sindikati“ samo tri sirotana. Jedan nosi naočale, drugi nosi majicu, treći nosi bradicu. „Sindikati“ su bili i jedna gospođa koja je često šetala ulicama Zagreba, na glavi joj je bila šilterica, u ustima zviždaljka. Ona više nije „sindikati“ jer je nešto pronevjerila, otela, prodala, ukrala... Nedavno je „sindikati“ bio muškarac koji se kao lav borio za moje radničke interese, a onda ušao u HDZ pa u Sabor... Kod nas „sindikati“ kratko traju, ili kradu ili odu u Sabor. Tko zna kamo će krenuti ova trojica koja nam gromko poručuju ono što je svome puku četrdesetih godina poručivao poznati talijanski filozof Benito Mussolini: “Naoružajmo se i krenite!“ Hrvatsku televiziju, Katedralu duha, kako joj je tepao njen najbolje plaćeni zvonar Vrdoljak, Vlada je odlučila razoriti. Nećemo više gledati mise prisavskih svećenika i svećenica ni čitati koliko su pokrali, pronevjerili, pojeli, popili, kamo su otputovali, koliko su platili Tončiju za priče o Titu... Gotovo. Vladin čin bio bi za svaku pohvalu, dvadeset kuna mjesečno više u džepu Hrvatima mnogo znači, ovdje ljude ubijaju i za manje, da je Vlada istom batinom tresnula i one druge popove. Ti nam mračni likovi iz džepa izvlače mnogo više nego Hrvatska televizija. Koliko više? To znaju samo Tuđman i Vatikan. Da se mene pita, „sindikati“ bi pod hitno trebali postaviti pitanje zašto Katolička crkva ima pravo prodavati debele gipsane anđele i Majke Božje bez izdavanja računa. Samo naslućujemo da se ne plaća ni pedeve na vjenčanja, krštenja, pogrebe, mise za pokojnike...

ZAŠTO NJIHOVI POPOVI na Trsatu smiju na otvorenom urlati u megafon i mikrofon i subotom i nedjeljom i ostalim danima? A kad neki očajnik s bocom žuje u ruci na cesti zatuli: “Ne damo te, pismo naša“, sudac za prekršaje naplati mu kaznu za narušavanje javnog reda i mira. Priznajem, na ovu sam temu posebno osjetljiva jer živim u blizini Trsatskog svetišta. Stalno oko mene buka i galama, nema dana da trsatski popovi ne obilježavaju Marijine dane. Svaki dan u godini Trsaćanima je postao Marijin, pomozi mi, dragi Bože, i ja te plaćam iako u tebe ne vjerujem. Kad je Vlada već krenula u rušenje Katedrale, zašto je nedosljedna, ili sve ili ni jedna. Kako to da „sindikati“ ne organiziraju potpisivanje peticije kojom bi prisilili Vladu da raspiše referendum želimo li plaćati crkveni, rekao bi gospodin Šuker, „namet“, ili ne?

KATOLIČKIM POPOVIMA neće se ukinuti pravo na božićnicu, regres za godišnji odmor, darove za djecu za Svetog Nikolu ili Djeda Božićnjaka, dodatak na staž... Zašto se s nama koji svakoga mjeseca Boga plaćamo postupa kao da za Njim kamenje bacamo? Vlada nama poručuje da moramo nositi gaće na štapu, a ako ukrademo komad kruha, ili nekoga umjesto kruhom tresnemo kamenom, grijeh ćemo ispovijediti kod gospodina koji će dovijeka imati pravo na besplatnu pokaznu kartu?

VLADA KOJA SVE VIDI i sve zna pojma nije imala da u centru Zagreba „zemunci“ žive daleko od srpske i svake druge policije, o našoj da se ne govori. Hrvatska je poznata kao policijska država, što je dobro, u Hrvatskoj za prodaju jednog jointa dobiješ minimum tri godine robije. Pa ipak, kako reče ministar Karamarko, „suludo je govoriti da sukob među kriminalcima kojem je povod ljubavni trokut može ugroziti nacionalnu sigurnost.“ Gospodin Karamarko je sto posto u pravu. Bilo bi zaista suludo vjerovati da sigurnost jedne uljuđene, suverene, pravno uređene, demokratske, katoličke zemlje može ugroziti jedna pička. Vjerojatno jedna srpska pička.

KAD VEĆ SPOMINJEM spolni organ ne mogu a da se ne razveselim. Nije Hrvatska samo raj na zemlji za opake momke, ima ona i šarenih trenutaka. Devetnaestog lipnja, ako Bog da, kreće Zagreb Gay Pride. Ne sviđa mi se njihov plakat na kome hrvatski policajac u ruci drži ružičasti dildo. Poruka? Hrvatska policija jebe nježno? Zašto netko ne reagira? Prvo i prvo, nije zgodno stavljati hrvatsku policiju u takav neprimjeren kontekst, drugo i drugo opće je poznato da hrvatska policija ne jebe nježno. Dobro, možda plakat i jest malo provokativan, ali kad malo bolje pogledamo jasno nam je da moramo u Evropu i da nas, zasada, samo Zagreb Gay Pride čini Evropom. Strpljenja, preko dilda do zvijezda. U nedjelju će nam oni koji budu stupali u veseloj koloni objaviti: „Hrvatska to može progutati.“ Naravno da Hrvatska to može progutati. I još nam dečki koji vole dečke poručuju da ove godine „idu dublje.“ Jesu li u pravu? Hrvatska? Može li dublje?