SJEDNICA NA HRT-u Glavni ravnatelj HRT-a Josip Popovac, Jadranka Šaško i predsjednik Programskog vijeća HRT-a Zvonko Milas'Premijerka Kosor ne želi otjerati HRT u bankrot, ali želi da vodstvo nacionalne TV kuće shvati da je stanje u državi jako teško. Država štedi, građani štede i teško žive, a jedino se HRT ponaša kao da nema nikakvih problema: ne provode nikakve antirecesijske mjere, nema nikakve racionalizacije poslovanja, iz godine u godinu troše sve više, neplaćeni dugovi im se samo gomilaju. Ali bez obzira na gnjevne reakcije i kritike, premijerka je najavila dvije bitne stvari: da je spremna na dogovor i da se zaposlenici HRT-a ne moraju brinuti da neće dobiti plaće, pa će se čak i nekoliko puta sastati s vodstvom HRT-a i s njima razriješiti novonastalu situaciju”, kazao je proteklog vikenda za Nacional izvor iz hrvatske vlade.

Tako će, po svemu sudeći, prošlotjedna najava da hrvatska vlada predlaže smanjenje televizijske pristojbe za 25 posto ipak proći niz ozbiljnih pregovora predstavnika Vlade i HRT-a, pa, kako ističu Nacionalovi izvori, nije isključena ni mogućnost svojevrsnog kompromisa: da predloženo smanjenje televizijske pristojbe ne iznosi čak 25 posto, nego možda 20 ili 15 posto, a moguće je i da se dodatno odgodi primjena navedenog prijedloga, pa da ta odluka stupi na snagu tek početkom iduće godine. Kako god bilo, najava smanjenja televizijske pretplate ponovo je stavila nacionalnu televizijsku kuću u središte interesa hrvatske javnosti, a prema nekima riječ je o gotovo otvorenom sukobu vrha hrvatske politike i cijelog HRT-a, pri čemu svaka od strana ima snažno oružje: Vlada i premijerka Jadranka Kosor na svojoj strani imaju najveći dio hrvatskih građana koji će sigurno biti zadovoljni smanjenjem pretplate s 80 na 60 kuna, dok se HRT protiv te odluke može boriti medijski i snažnim lobiranjima koja su već i započela.

MEĐU ZAPOSLENICIMA HRT-a već se prošlog tjedna proširila glasina da je odluka o smanjenju TV pretplate navodni osobni antagonizam između premijerke Jadranke Kosor i prije svega određenih ljudi na HTV-u. Kako ističu Nacionalovi izvori, nije nikakva tajna da Jadranka Kosor u posljednje vrijeme ima mnogo prigovora na način na koji neki urednici HTV-a prate rad nje i hrvatske vlade. Tako se prošlog tjedna u središnjem Dnevniku HTV-a mnogo prostora davalo sindikalnom prikupljanju potpisa za referendum o Zakonu o radu, dok je premijerkin posjet Bruxellesu popraćen samo protokolarnom viješću. Na dan kad se u Zagrebu, na jezeru Rakitje, dogodio obračun dvojice srbijanskih kriminalaca, ta je vijest bila tek treća, dok je HTV-ovim urednicima bila značajnija vijest da je i pjevačica Severina Vučković potpisala sindikalni zahtjev za referendum. Samoj premijerki Kosor navodno je najviše zasmetao slučaj od prije desetak dana, kad je, zajedno s predsjednikom Ivom Josipovićem, otišla obići poplavljena područja u Slavoniji, pa zbog toga nije stigla doći na otvorenje izložbe s fotografijama hrvatskih ratnih vojnih invalida.

KRITIKE ZBOG POPLAVE Umjesto na otvorenje izložbe o ratnim vojnim invalidima, premijerka je obilazila poplavljena područja u Slavoniji, što su joj novinari HRT-a zamjeriliIpak, u nekim HTV-ovim emisijama njezin se nedolazak na izložbu gotovo otvoreno kritizirao, što je Jadranku Kosor navodno jako razljutilo, pa je svojim najbližim suradnicima čak rekla: “Valjda sam trebala zamoliti poplavu da stigne kasnije, a ne da mi ovako napravi promjene u rasporedu obaveza.” No bez obzira na činjenicu da između premijerke i nekih urednika HTV-a, poput Zorana Šprajca, doista ne vlada razumijevanje i prijateljstvo, Nacionalovi izvori ističu da ona ne želi da se njezini stavovi oko TV pretplate shvate kao njezin osobni obračun s HRTom, a pogotovo ne sa zaposlenicima te kuće. Zbog toga je još potkraj prošlog tjedna u nekoliko navrata poručila zaposlenicima HRT-a da se ne moraju brinuti za svoje plaće, jer su se u međuvremenu po Prisavlju proširile katastrofične glasine da već za koji mjesec neće biti novca za isplatu plaća.

PREMDA SU HRVATSKI GRAĐANI najavu o smanjenju TV pristojbe dočekali vrlo pozitivno, postoje itekako ozbiljne zamjerke toj ideji. Smatra se, naime, da je Vladin prijedlog loše rješenje za nagomilane probleme u nacionalnoj TV kući koji će, ako se ostvari najavljeno smanjenje pretplate, samo još pogoršati ionako tešku situaciju na HRT-u, ali i - u svim ostalim medijima. Neupitno je da se odluka o 25-postotnom smanjenju očekivanih prihoda ne može donijeti preko noći, a pogotovo ne usred poslovne godine. Zbog toga bi vodstvo HRT-a u danima koji slijede moglo spas potražiti u čak tri moguća scenarija, od kojih svaki ima mnogo više mana nego prednosti. Prva je mogućnost, doduše najmanje izvjesna, da vodstvo HRT-a odluči svesti javnu televiziju samo na jedan kanal, odnosno donijeti odluku o gašenju Drugog programa HTV-a. Time bi se ostvarile uštede koje bi HRT možda čak i nakon smanjenja pretplate dovele na pozitivnu nulu, no realno bi se prepolovio javni televizijski sadržaj. Posljedica toga bila bi i masovna otpuštanja, a u nekim krugovima to bi se tumačilo i kao davanje alibija Upravi HRT-a da se otkazima obračuna sa svim nepoćudnim kadrovima na Prisavlju.

DRUGA JE MOGUĆNOST DA HRT provede neke mjere štednje, otpusti nekoliko stotina zaposlenika te da sljedeću godinu “preživi” s umjerenim minusom od stotinjak milijuna kuna. Budući da je sljedeća godina predizborna, vladajućem HDZ-u sigurno ne bi odgovaralo da na HRT-u potraje nezadovoljstvo i dominacija oponenata vlasti. Zbog toga bi financije HRT-a, odnosno puko preživljavanja nacionalne TV kuće izravno ovisilo o volji ministra financija Ivana Šukera, koji bi, ako urednici HTV-a nisu odveć kritični prema Vladi, tekuće financijske probleme HRTa mogao riješiti kratkoročnom pozajmicom ili dokapitalizacijom. Tako bi cijeli HRT konstantno ovisio o raspoloženju vladajuće stranke, što bi se itekako osjetilo u programu.

TREĆA, I ZASAD NAJIZVJESNIJA mogućnost je ona koja HRT-u, ali i mnogima drugima može nanijeti najviše štete. Budući da neće imati dosta novca od TV pretplate, vodstvo HRT-a moglo bi odlučiti da manjak novca pokušaju namaknuti od marketinga, što bi za posljedicu imalo pravu katastrofu: kao prvo, HRT bi toliko povećao oglašavanje i komercijalne sadržaje da bi de facto prestao biti javni servis i sveo se na ulogu treće komercijalne televizije. Strategija HRT-ova marketinga vjerojatno bi bilo dampinško spuštanje cijena oglasnih sekundi, što na HRT-u zapravo rade već godinama: tako istovremenu obezvrjeđuju svoj reklamni prostor, dok s druge strane direktno guše druge dvije nacionalne televizije koje žive isključivo od reklama, ali zapravo i sve ostale medije u državi, a pogotovo tiskane. Zbog svega toga, mnogima je jasno da je smanjenje televizijske pretplate jedna od najlošijih brzopletih ideja vlade Jadranke Kosor koja bi, ako se doista ostvari, mogla imati dalekosežne posljedice. Umjesto toga, problem HRT-a mogao se ili se još uvijek može riješiti alternativnim prijedlogom: da se HRTu u novom zakonu o HRT-u bitno ograniči ili posve ukine oglašavanje. Tako bi HRT bio prisiljen doista se transformirati iz dosadašnje kaotične mješavine komercijalnih i javnih sadržaja u posve javnu televiziju, dok bi se svim ostalim medijima dala mogućnost da prežive i - pružaju građanima komercijalne sadržaje.