Jednu od najgorih stvari u demokraciji predstavljaju pritisci i petljanje vlasti u medije, ali sadašnja situacija u kojoj se nalazi Hrvatska radiotelevizija toliko je loša i kontaminirana, da bi trebalo pozdraviti pokušaj aktualne vlade da se sredi stanje u najutjecajnijem domaćem mediju. Daleko smo od pomisli kako Jadranku Kosor odlikuju altruistički motivi, međutim HTV je i organizacijski i programski tako loša nacionalna tv-mreža, da je postojeće strukture potrebno smijeniti, i dovesti potpuno novu ekipu.

Rade malo ili nimalo

Želi li se Televizija normalizirati, neophodna su tri drastična poteza, bez obzira koliko će izazvati optužbi da vlast guši medije. Ta tri poteza jesu: smjena sadašnjeg v.d. glavnog ravnatelja, ukidanje Programskog vijeća HRT-a te rezolutno smanjenje velikog broja onih koji od HRT-a primaju plaće, a u stvarnosti rade malo ili nimalo.

Prvo, treba započeti od samoga vrha, a to je već punih sedam mjeseci v.d. glavnog ravnatelja Josip Popovac, u medijskom smislu osoba bez bilo kakvog profesionalnog rezultata, potpuni anonimus koji je na sumnjiv način poguran na čelo vodećeg medija u zemlji. Gospodin Popovac jednostavno nije kompetentan za obnašanje tako važne društvene uloge jer nitko u Hrvatskoj, počevši od njegovih najbližih suradnika, ne može sa sigurnošću reći što je taj čovjek radio u dosadašnjoj karijeri.

HRT je dosegnuo dno dna

Uloga „šefa" HRT-a po svom značaju spada među deset najvažnijih položaja u Hrvatskoj, i mora biti rezervirana za osobu čiji profesionalni curriculum ne stane u tri rečenice. To je mogao biti Mirko Galić (unatoč pretjeranoj sklonosti kompromisnim rješenjima), ali to nakon njegova odlaska za veleposlanika u Francuskoj, nikako nije smio postati Vanja Sutlić, a s Popovčevim izborom, HRT je dosegnuo dno dna. Zato ga se mora maknuti, ili, neka Jadranka Kosor prizna kako je Josip Popovac skriveni igrač HDZ-a i njezine vlade.

Drugi zadatak je ukidanje Vijeća HRT-a, sastavljeno od deset članova, od kojih je njih barem sedam ili u sumnjivim aranžmanima s Televizijom ili dozlaboga nekompetentno za vođenje kućnog savjeta, a kamoli javne televizije. Svega tu ima, i branitelja i popova i bivših oficira JNA i „poduzetnika" koji će uskoro možda u zatvor, jedino, gotovo da nema nikoga tko ima ideju što uraditi s Hrvatskom televizijom. Zato ih treba smijeniti po kratkom postupku, makar to značilo uvođenje prinudne uprave na HTV-u, i zatim pametan izbor novih vijećnika.

Vegetacija i propast HRT-a

Treća faza mora biti drastično smanjenje broja zaposlenih, ukidanje nepotrebnih dopisništava u svakom većem selu i smanjenje troškva. Ako jedna NovaTV može proizvoditi program s 200 zaposlenih, onda HTV mora s 1200, a ne sadašnjih tri i pol tisuće, plus bogzna koliko još honoraraca i vanjskih suradnika.

Bez ovih rezova, HRT će vegetirati, a onda jednoga dana jednostavno propasti. Ovakvo stanje je neodrživo, i posve je pogrešno misliti kako je državna televizija nezamjenjiv medij u današnjoj Hrvatskoj. Još je pogrešnija teorija prema kojoj HRT odlučuje o izbornom pobjedniku.

Je li Popovac HDZ-ov igrač?

Hrvatska televizija jest najutjecajniji medij u državi (zato jer je tv-program jednostavan za praćenje i ne iziskuje intelektualni napor), ali potpuno je netočno kako HRT odlučuje o tome tko će doći na vlast u Hrvatskoj. HTV je krajem 90-ih bio pod apsolutnom kontrolom Franje Tuđmana, Ivića Pašalića i tajnih službi, a HDZ je na trećesiječanjskim izborima doživio težak poraz. Televizija nije bila sklona ni Stipi Mesiću, no on je na predsjedničkim izborima 2000. vrlo uvjerljivo pobijedio Dražena Budišu. Konačno i nedavni trijumf televizijski neatraktivnog Ive Josipovića, pokazuje kako je utjecaj medija na biračko tijelo, ipak prilično ograničen.

Nastavi li aktualna vlada podržavati anarhiju na HRT-u, to samo može značiti kako HDZ-u odgovaraju Popovac i njegov nekompetentni kružok. U tom slučaju, direktnu odgovornost za najveću medijsku blamažu u Hrvatskoj morat će preuzeti premijerka Jadranka Kosor.

P.S. Iako je to teško očekivati, bilo bi lijepo da se u sređivanje HRT-a ne upetlja lažna novinarska solidarnost. Ako Hina, Vjesnik, HRT ili bilo koji drugi medij loše posluju, onda moraju prihvatiti zakon tržišta i, ili se hitno popraviti, ili propasti. Zašto bi, uostalom, slabi novinari morali imati zajamčena radna mjesta, a istovremeno deset tisuća radnika u škverovima, možda uskoro završi na birou za nezaposlene?