Objavljeno u Nacionalu br. 763, 2010-06-29

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Lijevo, desno, nigdje moga puta

Komunistička Kina otkupljuje američke dugove, ljevičar Tony Blair postao je Bushova pudlica, a grčki desničari izmislili su, širili i napuhavali radnička prava do toliko nevjerojatnih razmjera da su izazvali globalnu krizu

Renato BaretićRenato BaretićZnam, znam da kasnim, ali ritam reagiranja u tjednim novinama zadnjih je desetak dana diktirala dinamika državnih praznika. Ipak, nadam se da kašnjenje nije predugo, jer tema je takva da bi, ako mene pitate, još dugo trebala veseliti i zagovornike i protivnike. Znate već, naravno, na sve se strane pisalo o tome, da je prof. dr. Neven Sesardić iz Hong Konga u Jutarnjem listu nedavno objavio čitljiv i na prvi pogled zavodljiv pamflet o tome kako su “ljevičari” uvjereni u to da su inteligentniji od “desničara”, te da u nas, kao i u cijelom zapadnom civilizacijskom krugu, “desnica” trpi medijski teror “ljevičara”. Ponešto od argumentacije tih teza dalo bi se možda čak i probaviti, ali ključni je problem u tome što zagrebačko-hongkonški profesor uopće nije ni pokušao definirati što bi to danas, u suvremenom svijetu, suvremenoj Europi i suvremenoj Hrvatskoj imali biti “ljevičari”, a što “desničari”.


EVO, RECIMO, Kina, iz koje nam se profesor javio: tamošnja Komunistička partija odlučila je da više neće otkupljivati američke dugove (a otkupila je dosad oko 800 milijardi dolara Obaminih obveznica, izvukla tako dolar iz dreka, ali i dodatno zaljuljala euro), jer joj se to više ne isplati: trenutačno joj je draže jačati juan. I, što vam se čini, je li ta KP Kine “lijeva” ili “desna”? Jesu li joj više pri srcu radnička prava i klasna jednakost, ili globalni utjecaj lišen svake ideologije osim one koju diktira novac? Ili, evo, Europa. Tonyja Blaira svi su smatrali ljevičarom (barem u anglosaksonskom poimanju tog pojma), a tip se slizao s Georgeom W. Bushom, globalnim štetočinom bez premca u zadnjih pedesetak godina, prijetvornim konzervativcem koji je i Americi i cijelom svijetu uspio, najprije opsjenom, a onda ognjem i mačem, nametnuti “svoj” imperijalističko- korporativistički koncept globalizacije. Slizao se Tony s njime toliko da su ga (njega, “ljevičara”, još i prije no što je pobjegao s vlasti i pokatoličio se!) i vlastiti birači prozvali Bushovom pudlicom.

ILI, JOŠ MALO BLIŽE - Grčka. Nije li u opisu poslova i radnih zadataka “ljevice” da se brine o radnicima, njihovu blagostanju i nebrizi za budućnost? E, a Grčku su – najvećim dijelom upravo izmišljajući, šireći i napuhujući radnička prava do nevjerojatnih razmjera, od četrnaeste plaće do naknade za korištenje kompjutera na radnom mjestu! – zadužili baš konzervativci, dakle “desničari”. Ispada, dakle, da su oni “ljeviji” od “lijevih” socijalista koji su nakon posnih desetljeća opet došli na vlast i otkrili odakle lova za sve to, izazvavši tako krizu globalnih razmjera i uvalivši se u žicanje novih tuđih eura za kupovinu socijalnog mira pod vlastitim prozorima... Hoćete još bliže? Evo, recimo, zagrebački Cvjetni trg i Varšavska ulica. Nije li desnici u opisu poslova i radnih zadataka čuvanje tradicije, suprotstavljanje presmionim prevratničkim vizijama i skrb o (malo)građanskim vrednotama? Jest, naravno. Pa kako to da su onda u spašavanje naj(malo)građanskijega trga u Zagrebu stali upravo klinci s čudnim frizurama, probušenim nosevima i obrvama, striktnim kodeksom ponašanja i usmrđenim vrećama za spavanje? I kako to da njih takve, po svemu slične “ljevičarima”, u tisućama podržavaju i bodre uredni građani, po svemu slični klasičnim “desničarima”, ili barem konzervativcima?

UKRATKO, DAKLE, pojmovi “lijevo” i “desno” u definiranju današnje politike ili nečijeg današnjeg svjetonazora (od globalne do osobne razine) vrlo su zastarjeli. A zastarjelim kategorijalnim aparatom teško je, dobrim dijelom i nemoguće, objašnjavati aktualnu zbilju. “Ljevica” i “desnica” u današnjem su svijetu debelo potrošene i nimalo precizne metafore, isprepletene međusobno poput spirale DNK suvremenog čovjeka. Vjerujem da će mudriji i potkovaniji od mene uskoro nadjenuti nova, primjerenija imena tim dvjema skupinama, onoj koja čezne za tim da sve bude “kao nekad” i onoj koja stremi tome da sve bude “bolje nego sad”.

TAD ĆE VJEROJATNO i u Hong Kongu biti jasnije tko uistinu vlada zapadnim medijima i tko nam je (“ljevica” ili “desnica”, profesore?) sustavno uvaljivao sve te sapunice, Farme, Big Brothere, Trenutke istine, Red Carpete i ini novovjeki opijum za narod; kome je najviše odgovaralo hipnotiziranje masa najbesmislenijim trivijalijama i reklamama; kome je u interesu gašenje nepodobnih novina i ukidanje tjednih kulturnih priloga u dnevnim novinama i tko zapravo provodi teror nad čitateljima, slušateljima, gledateljima i surferima. Bude li profesor Sesardić i dalje uvjeren da sve te ujdurme smišljaju njegovi famozni “ljevičari” – daleko mu lijepa kuća. Premda, ruku na srce, nema tog “ljevičara” u Hrvatskoj koji mu ne bi trebao skinuti kapu i zahvaliti na spomenutom tekstu. “Ljevičarima” je, naime, imanentno da stalno provociraju, da čačkaju mečku, da se rugaju i zezaju i da izazivaju polemike tragajući javno za novim prostorima individualne i kolektivne slobode. Ovdašnji “ljevičari” to ne rade. Ili rade, ali u medijima slabašnog dometa, jer do onih utjecajnijih nemaju pristupa, niti ih sami mogu pokrenuti. Površinskim podbadanjem hrvatske “ljevičarske” scene, odnosno drčnim osamljeničkim otvaranjem širokog polemičkog fronta Neven se Sesardić zapravo deklarirao kao – čisti ljevičar!

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika