Točno prije godinu dana, taman negdje u ovo vrijeme, Jadranka Kosor proživljavala je svoj prvi dan kao nova hrvatska premijerka. Nekoliko dana ranije njen idejni vođa podvijena je repa napustio to isto mjesto i ustoličio ju kao svoju nasljednicu.

Tog 5. srpnja godine Gospodnje 2009. hrvatski je Sabor Jadranki Kosor izglasao povjerenje za vođenje vlade, a dan poslije ona je zasjela u stolicu koju i godinu dana kasnije ljubomorno čuva samo za sebe.

Bez prijevremenih izbora

Nakon što je cijeli taj slijed pomalo nevjerojatnih događaja završen, Jadranki Kosor su predviđali da će se u Banskim dvorima zadržati najkasnije do siječnja 2010. No prevarili su se. Najviše zahvaljujući nesposobnoj oporbi Jadranka Kosor je izdržala točno godinu dana na čelu vlade i čini se kako nema namjeru tako lako raspisati prijevremene izbore.

Na žalost hrvatskih građana godinu dana premijerkine vladavine ne može dobiti prolaznu ocjenu, ma koliko to ona i njena vjerna vojska HDZ-ovaca pokušavala sakriti.

Premijerkina popularnost poput Titanica

Početni nalet optimizma hrvatskih građana novom premijerkom nestao je jednako brzo kao što su se HDZ-ovci obračunali sa svojim dojučerašnjim liderom Ivom Sanaderom. Premijerkina popularnost tone brzinom Titanica, a gotovo jednako brzo tone i hrvatsko gospodarstvo koje je već duže vrijeme 'na aparatima' i pitanje je dana kada više niti oni neće biti od pomoći.

Koliko se god premijerka trudila dokazati da je drugačija od svog prethodnika, nakon godinu dana jasno je da razlike nema i da je HDZ-ova vlada bila i ostala samo servis vladajućoj stranci.

Marginalni igrači i jedno žrtveno janje

Svi pokušaji da se zemlja izvuče iz krize nisu uspjeli, a kako sada stvari stoje neće ni uspjeti. Banana u kojoj se Hrvatska našla po priznanju bivšeg premijera nije oguljena i kora oko nje tvrđa je nego ikada.

Borba protiv korupcije u koju se Kosor toliko kune spala je na par marginalnih igrača i jedno žrtveno janje - Damira Polančeca.

U Vladi i dalje sjede isti likovi koji su se kleli u Ivu Sanadera. Isti likovi u čijim su se ministarstvima sklapali sumnjivi poslovi, a oni se i dan danas kunu kako o tome svemu nemaju pojma. Žalosno je kako su ti isti ministri nagrađeni nakon što su se hvalili da o svom poslu pojma nemaju. U normalnoj državi već odavno bi ostali bez posla, ali mi smo već odavno shvatili kako, nažalost, ne živimo u normalnoj državi.

Hebrang i HDZ-ova propagandna mašinerija

Živimo u državi u kojoj gotovo svakodnevno par stotina ljudi ostaje bez posla, još tisuće radi i za to ne prima plaću, a vlada u vezi s tim ne čini apsolutno ništa. I dok vlada ne čini ništa, HDZ-ova mašina iznosi lažne podatke, pa tako Andrija Hebrang tvrdi da je u Hrvatskoj nezaposlenost 9,4 posto, a službena brojka Državnog zavoda za statistiku iznosi 17,2 posto. No, od HDZ-a ništa drugo nismo ni očekivali jer za ništa drugo nisu ni sposobni.

Sve za što su ova vlada i HDZ sposobni je prozivati one koji su se usudili potpisati zahtjev za referendum. Osam stotina tisuća građana prozvani su neznalicama jer su se usudili staviti potpis na nešto što ne odgovara vladajućoj garnituri. Takav 'glas javnosti' svakoj bi normalnoj vladi bio znak da je 'nešto trulo u državi', ali mi smo već odavno shvatili kako nemamo normalnu vladu.

Imamo vladu koja nije sposobna izvući zemlju iz krize, ali imamo i opoziciju koja se trudi iz petnih žila dokazati da je jednako nesposobna i zbog koje budućnost ove države nije ni malo svijetla.

Kada bi se jednom rečenicom mogla opisati godina dana vladavine Jadranke Kosor, možda bi se bez pretjerivanja moglo reći: "Kosor je puno radila, ali napravila nije ništa." I upravo zbog toga vrijeme je da premijerka i njezina glasna vojska HDZ-ovaca napokon ponude građanima izbor - žele li još trpiti takvu neučinkovitu vlast ili je vrijeme da oporba pokaže kako bi na vlasti bila puno učinkovitija i bolja nego što je to u opoziciji. Treća opcija za hrvatske birače nažalost ne postoji.