08.07.2010. / 11:27

Autor: Daria Grudić

Let's play: Utopističke ideje koje će spasiti svijet

Tko kaže da neki oblici iracionalnog razmišljanja nisu upravo ono što je svijetu potrebno? Jeste li ikada imali nekakve planove ili ideje koje niste sproveli u djelo jer ste pomislili da je to nemoguće ili da je preskupo?

Adora SvitakAdora SvitakKada su vas zadnji puta nazvali djetinjastim? Djevojčica Adora Svitak, čudo od djeteta, u govoru na TED konferenciji koja okuplja najbolje govornike s područja tehnologije, obrazovanja, zabave i dizajna u svijetu, objašnjava kako je i zašto svijetu potreban "djetinjasti" način razmišljanja.

Smjele ideje, bezbrižna kreativnost i optimizam odlične su osobine. ''Djeca zaslužuju poštovanje, visoka očekivanja i spremnost odraslih da uče od njih isto onoliko koliko ih poučavaju'', objašnjava Adora koja je kao šestogodišnjakinja objavila zbirku priča, a danas drži govore na ovu temu diljem svijeta.

Djecu se često naziva djetinjastima – kada traže nešto neracionalno, kada se ponašaju neodgovorno, neozbiljno ili pokazuju bilo kakav znak da su zapravo ljudi. Ipak, za najveća zla i nesreće krivi su odrasli - imperijalizam, kolonizaciju, svjetske ratove, Hitlera... Može li djetinjasto ponašanje uzrokovati takve stvari? Upravo suprotno, djevojčica Anne Frank dirnula je cijeli svijet svojom pričom o Holokaustu, Ruby Bridges pomogla je da se okonča segregacija u SAD-u, a dječak Charlie Simpson nedavno je pomogao je skupiti milijun kuna za Haiiti na svojemu biciklu.

''Osobine koje su povezane s djetinjastošću toliko se često viđaju kod odraslih da bismo trebali odbaciti tu dobno diskriminirajuću riječ kada kritiziramo iracionalno i neodgovorno ponašanje i razmišljanje'', ljuti se Adora i dodaje: ''Tko kaže da neki oblici iracionalnog razmišljanja nisu upravo ono što je svijetu potrebno?'' Jeste li ikada imali nekakve planove ili ideje koje niste sproveli u djelo jer ste pomislili da je to nemoguće ili da je preskupo? Bilo to dobro ili loše, djeca se ne zaustavljaju tek tako i ne razmišljaju previše o razlozima zašto nešto ne učiniti.

''Djeca mogu biti puna inspirirajućih ideja i nade, kao što i ja imam veliku želju da nitko na svijetu ne bude gladan ili da je sve slobodno i besplatno kao u nekakvoj utopiji. Koliko vas još uvijek sanja i vjeruje da je to moguće'', pita se Adora.

Ponekad poznavanje povijesti ili neuspjeha utopističkih ideala može biti prepreka u maštanju o idealnom svijetu jer kada bi sve bilo besplatno, zbog trenutnog mentaliteta i stanja čovječanstva, skladišta hrane bi vjerojatno bila opustošena i to bi stvorilo kaos. Ipak, djeca i mladi još uvijek sanjaju o savršenstvu. To je zapravo dobra stvar, jer sve što su ljudi do sada postigli i ostvarili, započeli su prvo sanjajući i maštajući o tome. Što su samo ljudi pomislili za ''luđaka'' koji je rekao da Zemlja nije ravna ploča, a pogotovo za onoga koji je predvidio odlazak na Mjesec? Na mnogo načina smjelost djece da maštaju pomaže pri pomicanju granica mogućega. Spontana su i rijetko se zaustavljaju kako bi upitala nekoga što sljedeće učiniti pa često otkrivaju nove načine rješavanja problema.

Jesu li djeca kriva što se svijetu dogodio Bush?Jesu li djeca kriva što se svijetu dogodio Bush?Djeca puno uče od odraslih, ali i ona imaju puno toga za podijeliti. Ne bi samo učitelj trebao biti vođa u učionici, koji govori učenicima što da rade, već bi nastava trebala biti uzajamno nastojanje i učitelja i učenika da budu pametniji, vještiji i bolji. Stvarnost je, na žalost, drugačija - zbog nedostatka povjerenja odrasli imaju pretežno restriktivan stav prema djeci iako nas povijest uči da režimi postaju represivni u nastojanju da zadrže kontrolu. Odrasli možda nisu posve na razini totalitarnih režima, ali djecu se vrlo malo pita i s njima raspravlja prilikom donošenja pravila. Još gore od restrikcije je podcjenjivanje sposobnosti djece.

''Još jedan problem vezan uz teoriju da su djeca bolja od odraslih je činjenica da i mi nakon određenog vremena postajemo odrasle osobe. Bi li stvarno današnja djeca trebala postati generacija odraslih kakvi ste vi danas'', pita se Adora.

Djetinji um otvoren je svemu što mu svijet može ponuditi. Najmlađi prosuđuju stvari oslanjajući se na vlastito iskustvo, malo je vanjskih utjecaja koji bi ograničili njihovo razmišljanje. Uvijek su spremni iskušati nešto novo, ali kad odrastu, ljudi postaju robovi navika, osjećaju se ugodno u poznatom okruženju i izbjegavaju novo i nepoznato. Tako propuštaju brojne prilike i pozitivna iskustva.

Za djecu je rutina nepoznanica, sve ih zanima, sve moraju istražiti, dodirnuti, iskusiti. Mogu ih zainteresirati obične stvari poput uzorka na tepihu, puža ili snježnih pahulja, što odrasle ponekad živcira jer se moraju baviti ''važnijim stvarima". Igra im je prirođena jer se vole zabavljati. Na žalost, ljudi odrastanjem zaboravljaju kako je dobro (ali i zdravo) prepustiti se trenutku i glupirati se, kreveljiti ili igrati.

Najmlađi uvijek otvoreno pokazuju emocije - lako možete vidjeti kada su djeca sretna, a kada ih nešto ljuti ili žalosti. Otvoreno izražavanje osjećaja dobro bi došlo i odraslima jer olakšava komunikaciju i u život unosi iskrenost. Iako ponekad znaju izmišljati, djeca su vrlo iskrena, uvijek govore što im je na duši i nisu proračunata. Otvorenost, iskrenost i jasna komunikacija izgrađuju snažan karakter i zdrave odnose s drugima. Ljudi će vas slušati ako vjeruju da govorite iz srca.

Cilj nam ne bi trebao biti pretvarati djecu u onakve odrasle ljude kakvi smo mi, nego bi im trebalo pomoći da postanu bolja od nas. Sama evolucija i napredak u bilo kojem smislu odvijaju se tako da nove generacije rastu, razvijaju se i postaju bolje od prethodnih. Slušajte i učite od djece, vjerujte im i očekujte puno od njih, sigurno vas neće razočarati. To ne koristi samo njima, već i vama jer će ona jednoga dana preuzeti brigu o vama i krojiti vašu budućnost.

Svijetu su prijekopotrebni novi vođe i nove ideje, po mogućnosti pomalo djetinjaste, utopističke i neproračunate.

Vezane vijesti

U SAD-u je bucmasto dijete još uvijek ideal

U SAD-u je bucmasto dijete još uvijek ideal

Majke bucmaste djece često pogrešno misle da njihova djeca imaju normalnu tjelesnu težinu, a majke male djece normalne tjelesne težine misle da bi se… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika