Sir Ken RobinsonKoliko vam vrijeme provedeno u školi i znanje koje ste ondje stekli koriste u sadašnjem poslu i životu? Nešto ste zasigurno naučili, ali prisjetite se koliko vam je vremena provedenog na nastavi bilo zanimljivo i korisno, a koliko ste vremena proveli u gledanju kroz prozor umirući od dosade. Koliko ste gradiva ''prošli'' na nastavi a koliko vam je od toga ostalo u glavi i bilo potpuno jasno? Činjenica je da škola i ne pomaže baš toliko u osposobljavanju ljudi za život i posao, koliko praksa, rad i iskustvo.

Reforma školstva nije dovoljna

U brojnim slučajevima, obrazovanje ljude udaljava od onoga za što su prirodno nadareni. To ne mora biti tako, znanje je moć i prijeko nam je potrebno. Reforma školstva nije dovoljna. Reforma je samo popravljanje pokvarenog sustava. Nama je hitno potrebna revoloucija obrazovanja – nešto posve novo i drugačije. Jedan od meni najdražih profesora s fakulteta, čija su predavanja uvijek bila zanimljiva i pažljivo praćena, pokazao nam je govor Sir Kena Robinsona, stručnjaka za kreativnost, inovacije i ljudske resurse. Robinson je autor bestselera ''The Element: How finding your passion changes everything”, koji je do sada preveden na 11 jezika, a od kraljice Elizabete II je 2003. godine primio titulu viteza (Sir) zbog velikog utjecaja na umjetnost i obrazovanje. U svom govoru vrlo britko, jasno i duhovito govori o problemima u današnjem obrazovanju koje je vrlo zastarjelo: ”Djeca kreću u školu vlo maštovita, otvorenog uma i spremna su riskirati. Ali većina učenika ne istraži svoje mogućnosti i interese. Obrazovni sustav bi trebao razvijati naše prirodne mogućnosti i osposobiti nas da nađemo svoje mjesto pod suncem. Umjesto toga, on guši individualne talente i sposobnosti mladih ljudi, te im ubija motivaciju za učenjem i napredovanjem".

Zašto klinci spavaju na nastavi? Prisjetite se lektire koju ste morali čitati u srednjoj školi. Da li ste bili u stanju shvatiti što se događa u tim djelima bez priručnika za lektiru? Koliko ljudi znate koji ne čitaju knjige jer misle da je to dosadno i bezveze? Robinson putuje i drži govore po cijelome svijetu. Iznimno je tražen zbog toga što su obrazovni sustavi postali globalni problem koji je svakim danom sve veći. "Ako se uskoro njime ozbiljno ne pozabavimo, doći će do velike ekonomske katastrofe, ali i do totalnog raspada ljudske rase", glasi njegovo upozorenje.

Više je uzroka propadanju ogromne količine potencijala učenika ali i profesora: umjetnost se ne cijeni ravnopravno s ostalim predmetima, društveni predmeti i tjelesni odgoj su loše koncipirani, loš pristup podučavanju matematike i znanstvenih predmeta, prevelika opsesija bodovanjima, testovima i ocjenama, a tu su naravno i loši uvjeti za profesore i učitelje kojima brzo splašnjava rijetko prisutan entuzijazam.

Vrijednost diplome je vrtoglavo pala

''Previše smo fokusirani na testove i ocjene a premalo na znanje i sposobnost. Školovanje ne bi trebalo uzrokovati takav stres, koji ne preskače ni one uspješne'', kaže Robinson. Uspješni studenti ne mogu sa sigurnošću reći da će se zaposliti odmah nakon školovanja, a zamislite koliko je genijalaca za npr. film ili kuhanje završilo u banci ili uredu. Vrijednost diplome je vrtoglavo pala, a Robinson tu pojavu naziva inflacijom obrazovanja. Današnji obrazovni sustav kreiran je za potrebe industrijalizacije – linearan je, mehaniziran i fokusiran na konformizam i standardizaciju. Najnormalnija je stvar da liječnici pripisuju djeci lijekove koji će im ”pomoći” da se koncentriraju na učenje, smire i prestanu razmišljati o drugim, ”nevažnim stvarima koje ih ometaju''. ”Ako je određeno da školski sat traje 45 minuta, odmah u startu je poremećen kreativni tok”, tvrdi Robinson i predlaže: ”Trebamo ukloniti strogo određenu hijerarhiju predmeta. Uzdizanje jednih predmeta iznad drugih podupire zastarjele pretpostavke iz doba industrijalizacije i negira činjenicu da smo svi različiti. Znanost, umjetnost, društveni predmeti, jezici, matematika i tjelesni od jednake su važnosti za čovjekov razvoj.”

Stručnjci koji se bave ovim problemom smatraju kako bi bilo najbolje zaboraviti tako standardizirane predmete kakvi su danas. Prenatrpan raspored nepotrebno opterećuje djecu i daje im slabo znanje plitkog razumijevanja. Učinkovitiji raspored sadržavao bi ”prespojene” predmete koji bi se nazivali: matematičko razumijevanje; jezično, književno i komunikacijsko razumijevanje; znanost i tehnologija; razumijevanje društva i okoliša; socijalne vještine; tjelesni razvoj; umjetnost i dizajn.

Prema Robinsonu grupiranje djece po godinama također nema previše smisla. Nema razloga zašto desetogodišnje dijete ne bi moglo učiti sa svojim mlađim ili starijim prijateljima ako ga zanimaju iste stvari i podjednako su sposobni. Sve te prepreke sprečavaju mlade ljude da nađu svoj, kako ga je Robinson nazvao, ‘element’. ”To je mjesto na kojemu se sudaraju stvari koje volite raditi i stvari u kojima ste dobri. ‘Element’ je esencija naše dobrobiti, naš ultimativni uspjeh”, kaže Robinson.

Nagrađivanje konformizma i izbjegavanje spontanosti

Tragedija je u tome da mnogi socijalni, ekonomski, duhovni i drugi utjecaji otežavaju i potiskuju uviđanje, kreativnost i inovativnost kod mladih ljudi. Ako obrazovni sustav nagrađuje konformizam a izbjegava rizik i spontanost, on ne može osposobiti djecu za svijet koji otkrivaju. Reforma obrazovnog sustava nije dovoljna – potrebno ga je transformirati. Zapeli smo u nepredvidivoj globalnoj kulturnoj i ekonomskoj revoluciji, a da bismo bili spremni za nepredvidivo, moramo pod hitno napraviti revoluciju obrazovanja. Moramo razmišljati šire i kreativnije nego ikada jer problemi u društvu postaju sve veći. Edukacija bi morala razvijati ljudska bića, a ona nisu niti mehanička niti linearna, već organska.

Kriza ljudskih resursa

''Svoje živote stvaramo simbiotski dok istražujemo svoje talente, u odnosu na okolnosti koje nam pomažu stvoriti za nas'', objašnjava Robinson. Kao i sva živa bića, u određenim se uvjetima razvijamo i cvjetamo, a u nekima venemo. Osim ekološke krize imamo i krizu ljudskih resursa, kojoj je uzrok istog podrijetla. Ne koristimo dovoljno naš potencijal i našu nadarenost. Pritom ne mislim na pojedince, već na ukupni potencijal i nadarenost ljudi. Iako smo svi jedinstveni i posebni, svi smo zapravo jedno čovječanstvo. Kada bismo naučili tako živjeti, da svatko na svoj način i sa svojim mogućnostima doprinosi sebi i zajednici, iako nam je možda ovako donekle dobro, mislim da bi napravili veliki korak prema idealnom svijetu.

Milijuni ljudi prožive svoje živote ne znajući u punom smislu koji su njihovi talenti i imaju li ih uopće. Sigurno i sami poznajete mnogo ljudi koji ne misle da su po nečemu posebni i one koji uopće ne uživaju u onome što rade. Prolaze kroz život misleći da su oni takvi i da im treba samo malo sreće da se nešto promijeni. No, tu su i oni koji uživaju u onome što rade i ne mogu zamisliti kako bi radili išta drugo. Ti ljudi jesu ono što rade, a takvih je na žalost premalo.

''Ljudski resursi su poput prirodnih – često su duboko zakopani. Morate ih tražiti, stvoriti uvjete unutar kojih se pokažu. Ljudska zajednica ovisi o raznolikosti talenata i sklonosti'', kaže Robinson i dodaje: ''Ljudi se ne smiju prilagođavati sustavu, obrazovni sustav se treba prilagoditi vašim okolnostima i personalizirati prema ljudima koje se podučava. Potreban je pokret u obrazovanju u kojemu ljuda sami stvaraju vlastita rješenja s vanjskom podrškom, zasnovanom na prilagođenom planu i programu''.