CRVENI NA PARKU MLADEŽI Trener Ivan Katalinić s predsjednikom kluba Slavenom Žužulom, sportskim direktorom Nenadom Pralijom i igračimaLjubitelji nogometa u Splitu nestrpljivo očekuju 6. kolo Prve hrvatske nogometne lige koje je na rasporedu krajem kolovoza. Tada će se na stadionu Park mladeži, na kojem se ovih dana odvijaju užurbani građevinski radovi, odigrati gradski derbi između Radničkog nogometnog kluba Split i Hajduka. I to prvi put nakon 49 godina. RNK Split ušao je u elitni razred hrvatskog nogometa kao pobjednik prošlosezonske 2. HNL-a i ovo mu je nakon 1958. i 1961. treći nastup u elitnom rangu. Iskusni splitski novinar Milorad Bibić Mosor najpoznatiji je navijač i kroničar RNK Split. On do u tančine poznaje njegovu bogatu povijest, gledao je brojne važne utakmice Splita, no ističe da nije vjerovao kako će se ikad vratiti u prvu ligu:

"KAO SPORTSKI NOVINAR u životu sam imao tri velike želje: da Jugoplastika osvoji naslov prvaka Europe, da Goran Ivanišević osvoji Wimbledon i da RNK Split ponovno uđe u 1. ligu. Za ovu treću želju mislio da se nikada neće ostvariti, ali, evo, i to se čudo dogodilo. Zbog toga sam neizmjerno sretan. Jedva čekam da maznemo Hajduka", sa širokom osmijehom glasno je rekao Mosor koji nas je dočekao u redakciji Slobodne Dalmacije u crvenoj majici s natpisom Anarh. Pod tim imenom RNK Split osnovan je 16. travnja 1912., u Plinarskoj ulici u Velom Varošu, starom dijelu Splita gdje je Anarh imao veliku navijačku bazu. Do 1930. klub je nekoliko puta promijenio ime zbog sukoba s ondašnjim vlastodršcima, a onda je nazvan Nogometni klub Split, što je ostao do današnjih dana. Početkom 50-ih dobio je prefiks "radnički" koji je početkom 90-ih izbačen, no ponovno je službeno vraćen prošlog mjeseca na posljednjoj skupštini kluba.

PRVOTNI NAZIV KLUBA otkriva da je ideja anarhizma otpočetka bila bliska njegovim navijačima, uglavnom, kako i himna Splita kaže, radnicima, ribarima, težacima, batelantima i škveranima. "Najžešći Splitovi navijači bili su lučki radnici iz poduzeća Luka i skladišta te Brodogradilišta Split, čijom zaslugom je i izgrađen današnji stadion Park mladeži", ističe Mosor koji je i glavni urednik klupske revije Splitovac, a priprema i 45-minutni televizijski dokumentarac "Split je prva liga" te monografiju "RNK Split" koja bi trebala izići uoči proslave stogodišnjice kluba. Od 60-ih pa sve do današnjih dana RNK Split prolazio je kroz agoniju nerazumijevanja političkih moćnika, ali i sukoba s funkcionarima Hajduka kojima nije bilo u interesu da imaju konkurenta u gradu. Početkom novog milenija Split je dotaknuo samo dno i morao je u stečaj. Na sve načine pokušavali su ga uništiti kako bi se određene strukture domogle vrijednih klupskih nekretnina u samom centru Splita. Spor s Gradom oko vlasništva nad tim nekretninama još uvijek traje na Trgovačkom sudu i pitanje je kako će završiti, no posljednjem odlukom Županijskog suda RNK Splitu napokon je priznat osporavani kontinuitet postojanja kluba. Tom odlukom zapravo mu je vraćeno pravo na korištenje stadiona. Sredinom 2008. počeo je preporod Splita u trenutku kad je sve dugove kluba, ukupno 27 milijuna kuna, otkupila Skladgradnja, građevinska tvrtka u vlasništvu Imoćana Slavena i Joze Žužula, današnjeg predsjednika i potpredsjednika Splita. "Moram priznati da sam bio sumnjičav kad su braća Žužul ušla u klubu. Pomislio sam: 'Ma što hoće sad ti Imoćani. Sigurno je to neka smicalica.' No prevario sam se. Uvjerio sam se da klubu žele samo dobro. Mi smo pod njihovim vodstvom u dvije kalendarske godine iz 4. ušli u 1. ligu. To je nezabilježen slučaj na ovim prostorima", podsjeća Mosor.

POTPREDSJEDNIK SLAVEN ŽUŽUL s radnicima Skladgradnje na stadionu koji će imati 3500 sjedaćih i 1500 stajaćih mjesta; direktor Skladgradnje bio je u pritvoru zbog sumnji u malverzacije na radovima bojenja tunela Mala Kapela i Sveti Rok, za koju je HAC isplatio cijenu veću od uobičajeneSLAVEN ŽUŽUL postao je poznat široj hrvatskoj javnosti po "aferi HAC" zbog koje je od studenoga 2009. do sredine veljače ove godine bio u pritvoru. Protiv Žužula se još uvijek vodi kazneni postupak, no kako ističu u odvjetničkom timu RNK Split, on smije biti predsjednik jer nije na izvršnoj funkciji. Žužul nerado govori o svojim zatvorskim danima, ali ističe da su Imoćani uvijek pod povećalom u "teškoj" splitskoj sredini. "Iako bih imao puno toga reći o tome za što me optužuju, ne smijem ništa komentirati jer je postupak u tijeku. Što ne ubije, to ojača. Znam da nisam kriv i to me drži na životu", odlučno će predsjednik Splita koji se ne boji da će zbog eventualnog negativnog ishoda postupka za njega RNK Split doživjeti propast. "Klub je i bez mene preživio sto godina, pa sam siguran da neće propasti što god se sa mnom dogodilo. U klubu ostaju moji suradnici i u njih potpuno vjerujem", kaže Žužul, diplomirani inženjer strojarstva koji se u mladosti bavio nogometom u Imotskom. S ponosom ističe da je sredinom 80-ih kao 19-godišnjak bio pozvan na provjeru u Dinamo, koji je tada vodio Miroslav Blažević, ali nekoliko tjedana prije odlaska u Zagreb teško se ozlijedio. Stoper s nadimkom Munja smrskao mu je patelu na utakmici njegova NK Kamen iz Ivanbegovine i tako je završila nogometna karijera talentiranog lijevog veznjaka kojem su, kako sam otkriva, ruke uvijek bile pune žuljeva. "Ionako mi otac ne bi dopustio da igram nogomet. Današnji vlasnik Školske knjige Ante Žužul radio je s mojim ocem, nagovarao ga da me pusti u Zagreb, ali otac nije htio ni čuti. Njemu je to bilo gubljenje vremena. Uvijek mi je govorio: 'Što će ti nogomet, ti si odličan đak, uhvati se ozbiljnog posla.' Otac je u Imotskom pokrenuo obiteljski građevinski obrt koji smo naslijedili ja i brat". U Split je došao na nagovor prijašnjeg predsjednika Splita Drage Čelića, bivšeg poznatog nogometaša Hajduka. "Split je bio u stečaju sedam godina, situacija je bila teška, na Čelića je bio bijesan cijeli grad, pa me nagovarao da uđem u klub. Na kraju sam pristao i platio sve dugove kluba. I to puno prije nego što se Željko Kerum zainteresirao za kupnju NK Split u stečaju. To je bilo prije nego što je Kerum postao gradonačelnik Splita", otkriva Slaven Žužul.

KERUM JE OČITO htio doći do vrijednog zemljišta Splita pokraj svog hotela "Marjan", koje se procjenjuje na 30 milijuna kuna, te do parkirališta iza istočne tribine Parka mladeži koji je u neposrednoj blizini Kerumova trgovačkog centra Joker. "Bivši gradonačelnik Splita Ivan Kuret preko prvog stečajnog upravitelja Ivana Sunare pokušavao je sve ne bi li RNK Split lišio njegovih prava. Tek kad je stigao drugi stečajni upravitelj Ante Mrkonjić situacije se počela popravljati", podsjeća Slaven Žužul, no ipak ne želi eksplicitno okriviti Keruma za probleme koji su uslijedili kad Grad Split nije htio izdati dozvolu za radove na Parku mladeži kako bi RNK Split mogao igrati prvoligaške utakmice na svom stadionu. Budu li se radovi odvijali prema planu, Split bi trebao dobiti licencu HNS-a za odigravanje domaćih utakmica na Parku mladeži do 2. kola 1. HNL. U suprotnom bi morao igrati na Poljudu. "Prije nekoliko dana postigli smo dogovor s Gradom i počeli smo radove. Ne želimo se svađati s gradskim čelnicima. Naš je interes da ti odnosi budu normalni", pomirljivo će Slaven Žužul. Dodaje da je tvrtka Skladgradnja jedini financijer kluba, a da je Grad Split dosad pomogao klubu sa samo 53.000 kuna. Žužuli su obećali da će za uređenje stadiona platiti 700.000 kuna bez obveze povrata ako sud odluči da stadion pripadne Gradu. Gradski čelnici prihvatili su ponudu pa se rekonstruiraju tribine, postavljaju stolci i sigurnosne kamere, grade VIP i novinarske lože, pojačavaju reflektori, obnavljaju instalacije, a Grad je uložio sredstva u obnovu atletske staze i svlačionica zbog potreba Kontinentalnog atletskog kupa. Stadion će nakon završetka radova imati 3500 sjedaćih i oko 1500 stajaćih mjesta, a zanimljivo je da neće imati visoku ogradu oko terena, pa će gledatelji moći uživati u utakmicama iz prvog reda.

NOGOMETAŠI SPLITA ulazak u Prvu hrvatsku nogometnu ligu proslavili su na splitskoj rivi vožnjom u autobusu i paljenjem bengalki"SPLIT IMA KULTURNE i korektne navijače, tako da ne očekujemo utrčavanja u teren. Za gostujuću navijače pripremili smo tribinu s visokim ogradama iza gola. Do nje će se dolaziti izravno iz busa", objasnio je Jozo Žužul, ponosno pokazujući prema klupskom skupocjenom autobusu koji su nabavili kako bi Splitova prva momčad, ali i mlađe kategorije imale najbolji mogući komfor prilikom gostovanja. U mlađim uzrastima Splita trenira blizu 400 djece, što je respektabilna brojka koja pokazuje da čelnici kluba namjeravaju dugoročno ulagati. Braća Žužul ističu da bi jednoga dana htjeli postati vlasnici kluba. Želja im je da se dug Splita prema njima pretvori u dionice . "Jasno je da mi ne želimo bacati svoj novac. Mi smo poslovni ljudi i ne krijemo da želimo zaraditi, ali tako da sve bude po zakonu. Grad će imati priliku prvokupa, pa ćemo vidjeti što će odlučiti", kaže Slaven Žužul koji ima bezrezervnu podršku najvatrenijih navijača Splita Crvenih đavola. To je nadimak kluba koji je 1961. skovao novinar Narodnog lista i poslije svjetski poznati karikaturist Davor Štambuk.

TEŠKO JE REĆI koliko RNK Split ima navijača u Splitu, no to su najvećim dijelom potomci splitovaca, bivših igrača, funkcionara i zagriženih navijača iz prošlosti. "U posljednje vrijeme za Split su počeli navijati studenti i srednjoškolci, a postoji i jedna veća skupina splitskih studenata u Zagrebu. Od poznatijih faca u Splitu klupski simpatizer je glazbenik Luky", kaže Mosor, koji s ponosom ističe da su igrači i navijači Splita kroz povijest bili uglavnom ljudi lijeve političke orijentacije: "Nogometaši Splita bili su članovi Prvog splitskog odreda već 1941. U Hajduku se godinama hvale kako su oni prvi partizanski klub, a oni su otišli u partizane tek 1944." U kolovozu 1941. gotovo cijelu momčad Splita ustaše su strijeljali u Ruduši pokraj Sinja. Upravo zbog toga mnoge je začudio pristanak predsjednika Splita da donira novac u ime kluba za polaganje vijenca na nedavnoj komemoraciji poginulim na Bleiburškom polju. Taj potez Slaven Žužul objasnio je riječima da je njegova namjera bila usmjerena isključivo MOMČAD RNK SPLIT 1967./68. sa slavnim trenerima Tomislavom Ivićem i Lukom Kaliternom, a jedan od igrača je bio i Stanko Poklepović, trener Hajduka na odavanje počasti nevinim nastradalim žrtvama. Predsjednik Splita je u kolovozu prošle godine inicirao i obnavljanje spomen- ploče u Ruduši strijeljanim pripadnicima Prvog partizanskog odreda. Zanimljivo je da su zajedno s delegacijom Splita vijence položili i predstavnici Hvidre. "Mi smo zapravo ispred svog vremena. Nije li nakon nas u Bleiburgu bio i predsjednik Ivo Josipović?", duhovito je primijetio Mosor potvrdivši da ga je Slaven Žužul prvi nazvao nakon što je pročitao jedan njegov članak o ubijenim nogometašima Splita pokraj Sinja i ponudio da financira obnovu spomen-područja.

U DVIJE SEZONE (1957./58. i 1960./61.), koliko je Split igrao u 1. jugoslavenskoj ligi, nastupao je na Hajdukovu Starom placu, a rekordan posjet bio je na utakmici s Partizanom 1961., kad se na starom stadionu Hajduka okupilo oko 14.000 gledatelja, što je golem broj, jer je Split tada imao tek pedesetak tisuća stanovnika. U te dvije sezone Split je ispao iz elitnog ranga na bizaran način. Godine 1958. liga se smanjivala na 12 klubova, a Split je završio na 11. mjestu, pa je morao u kvalifikacije za ostanak s klubovima iz 2. lige, ali nije uspio zadržati prvoligaški status. No od desetog mjesta na kojem je bila Budućnost iz Titograda dijelila su ga samo 0,83333333 gola, jer se tada računao golkoličnik. U zadnjem kolu igrali su protiv Hajduka i bila im je potrebna pobjeda od tri gola razlike da ostanu u ligi, no pobijedili su 2:0. Vratar Hajduka Ante Jurić činio je čuda, lopta nije htjela u gol. Tri godine kasnije Splitu je nedostajao jedan bod da ostane u ligi, no u zadnjem kolu izgubio je od Rijeke 2:1. Na utakmici Stane Krstulović promašio je jedanaesterac za Split. Gol za Rijeku postigao je Miroslav Blažević, kasniji izbornik hrvatske reprezentacije, kojem je napadač Splita Tonči Gulin spasio život dajući mu izravno krv iz vene jer je imao unutarnje krvarenje nakon što mu je puknuo čir.