Što da napravimo s tim nesretnim hrvatskim nogometom? Kako da se riješimo kriminala u njemu, i svih tih lajavih prevaranata, simulanata, mutikaša i jebača u zdrav mozak?

Za početak, moglo bi oboje sukreatora hrvatske vanjske politike zatražiti od FIFA-e i UEFA-e da našim klubovima i reprezentacijama zabrane bilo kakav inozemni nastup ili novi igrački transfer. Na dvije godine, ne više.

Onda, valjalo bi zabraniti dolazak publike na nogometne utakmice u cijeloj Hrvatskoj i u svim rangovima natjecanja. Na tri godine, ne više.

Potom, trebalo bi uredbom sa zakonskom snagom, a potom i zakonom, zabraniti svim kladionicama u Hrvatskoj da u ponudi imaju išta što ima ikakve veze s hrvatskim sportom, ne samo nogometom. Razmisliti, naravno, i o tome da se slično pravilo (barem za nogomet) primijeni i u svim kladionicama na svijetu. Na pet godina, ne više.

Zatim, trebalo bi provesti najveću istragu u povijesti hrvatske samostalnosti, pa pohapsiti i osuditi svu tu bagru koja nas za naš novac pravi budalama, bahati se i vrijeđa nam elementarnu inteligenciju. U prosjeku na po deset godina, ne više.

Ako ništa od toga ne pomogne, onda zabraniti igranje momčadskog natjecateljskog nogometa, bilo gdje u Hrvatskoj. Na jedanaest godina, ne više.

Ali, prije svega – osigurati Zdravku Mamiću miran život bez stresa, bez neprijatelja i bez ikoga tko bi mu tvrdio da nije najpametniji, najpošteniji, najljepši i najbogatiji u ovoj zemlji, za koju je toliko krvi i znoja prolio. U nekoj od za takve nadležnih ustanova zatvorenog tipa. Na dvadeset godina, ne manje.