IZVOZ IZ BARAKE Zaposlenici dvadesetak tvrtki koje koriste prostorije Razvojne agencije u Voltinu naselju'Iz Tehnološkog parka Zagreb, odnosno iz barake na zagrebačkom Drvinju skupina hrvatskih poduzetnika svoje visokotehnološke proizvode izvozi u 44 zemlje svijeta. Hrvatski poslovni analitičari i stručnjaci mudro zaključuju da je za izlazak iz krize nužan izvoz, ali nitko ne daje nikakve savjete kako da povećamo izvoz. Razlog je jednostavan: oni ne znaju kako se to radi. A mi to, bez velike pompe, radimo već više od petnaest godina. Jedna naša ekipa upravo u Australiji montira svoje uređaje u jednoj elektrani, druga ekipa se baš vratila iz Indonezije, gdje su instalirali svoje sigurnosne uređaje na željeznici, mlada poduzetnica Ivana je u Kanadi prošli tjedan ugovorila razvoj jednog softvera koji će njezin tim razvijati u Hrvatskoj, jedan kolega se ovih dana vratio iz Irana sa zaključenja velikog posla", gotovo bez stanke objašnjava Marijan Ožanić, direktor Razvojne agencije Zagreb.

USTANOVA KOJOJ JE na čelu počela je raditi 1994. kad su Ožaniću, koji je tada radio u Končaru, čelni ljudi tvrtke predložili da u barakama pokraj sjedišta kompanije osnuje tehnološki park za razvoj poduzetništva. Četiri godine kasnije Končarov tehnološki park prešao je u vlasništvo Grada Zagreba, a od 2008. nosi naziv Razvojna agencija Zagreb. O globalnom usmjerenju tvrtki iz svojevrsnog poduzetničkog inkubatora svjedoči i činjenica da su se ondje navikli i na radnike iz inozemstva. Tako u jednoj od tvrtki radi mladi Novozelanđanin, a timu hrvatskih informatičara iz tvrtke Cyclops nedavno se pridružio i mladi indijski informatičar. Sve tvrtke koriste prostor po subvencioniranim cijenama sve dok ispunjavaju stroge uvjete ili dok ne narastu toliko da se moraju preseliti u vlastiti poslovni prostor. Nekima je jednostavno ugodno raditi u poticajnom okruženju s nekoliko drugih tvrtki, a zajednička im je suradnja i prijenos znanja. Tako starije tvrtke imaju mentorski zadatak da pomažu mlađim, tek osnovanim tvrtkama, a savjeti sežu od poslovanja i vođenja tvrtke pa sve do zajedničkog rada na različitim projektima.

TRENUTAČNO JE NAJVEĆA zvijezda u Drvinju mlada zagrebačka informatičarka Ivana Drčec (31), koja posljednjih tjedana ugovara poslove u Kanadi, Sjevernoj Americi, ali i na Bliskom istoku. “Mi razvijamo informacijske sustave koji prate kompleksnije poslovne procese, mala smo tvrtka ali prilično dobro prolazimo u stručnim krugovima, i to u svjetskim razmjerima. Prvi posao bio nam je razvoj softvera za brodogradilište u Šibeniku, a taj naš proizvod dobio je desetak međunarodnih nagrada i priznanja na temu konkurentnosti, znanja i inovativnosti. Prije godinu dana uspostavili smo kontakte u Americi, za njih radimo na sustavima medicinskih istraživanja. Odnedavno smo počeli upoznavati Bliski istok, tamo ima mnogo mogućnosti za posao jer imaju koncentraciju kapitala i jake infrastrukturne projekte. Kad uložite mnogo vremena i truda, rezultat ne izostane, a s vremenom postajete sve cjenjeniji u svojoj branši i mnogi već znaju za vas”, objašnjava Ivana Drčec. Mladi Indijac Senthil Kumar Lawanya prije nekog vremena joj je e-mailom poslao svoj životopis i objasnio da želi raditi kod nje, a mladoj zagrebačkoj informatičarki nije trebalo puno razmišljanja - tvrtka je narasla za još jednog zaposlenika.

MLADA INFORMATIČARKA Ivana Drčec direktorica je tvrtke Cyclops koja svoj softver izvozi u Kanadu, SAD a odnedavno posluje i u Dubaiju. Osim domaćih informatičara, tvrtki se odnedavno pridružio i Indijac Senthil Kumar Lawanya (drugi slijeva)NEKOLIKO VRATA DALJE smještena je tvrtka Altpro koja se bavi razvojem i proizvodnjom opreme za željeznička vozila i infrastrukturu. Ta je zagrebačka tvrtka jedna od četiri svjetska proizvođača sigurnosnih sustava za željeznice, a njihovi proizvodi prisutni su svuda u svijetu. Direktor Zvonimir Viduka objašnjava kako je došlo do proboja na svjetsko tržište: “Nigdje na Balkanu nismo mogli certificirati svoje proizvode, pa smo u Njemačkoj prošli najzahtjevniju certifikaciju. Ti certifikati vrijede u cijelom svijetu, a trenutačno ih još nemaju neki mnogo veći proizvođači pa nam to daje prednost. Naši proizvodi se nalaze u 32 zemlje, trenutačno ih ugrađujemo u Kazahstanu jer jedini imamo certifikat da naša oprema može izdržati -60°C, a do kraja godine ugradit ćemo naše uređaje u Kini i Maleziji. Radili smo u Pakistanu, Indiji, Južnoj Africi, Rumunjskoj, Tajlandu, SAD-u." Na inozemni proboj dijelom ih je potaknulo i to što u Hrvatskoj nisu imali previše šansi za poslovni uspjeh: dok njihove proizvode ugrađuju i koriste mnoge svjetske željeznice, HŽ je slabo zainteresiran za suradnju, o čemu Viduka kaže: “U Hrvatskoj imamo ugrađeno tek nekoliko uređaja na vozilima, ali to je vrlo malo. Događa nam se da nam zbog toga i propadnu neki poslovi, jer nas u inozemstvu često pitaju za domaće reference, koliko je naših proizvoda ugrađeno u domovini, a kad im kažemo taj broj, postanu sumnjičavi. Jednostavno im nije jasno zašto domaća željeznica ne koristi domaći proizvod. Ipak, većina shvati o čemu je riječ pa nam to više nije toliki problem jer imamo mnogo svjetskih referenci. Ako napraviš proizvod koji stoji dvije tisuće eura i možeš ga u svijetu prodati milijun komada, u normalnim zemljama za tobom svi trče. Do jučer u Hrvatskoj nije bilo tako, a sad i onaj koga dosad nije bilo briga počinje razmišljati drugačije. Mnogi se u Hrvatskoj sad pitaju tko će i što izvući Hrvatsku iz krize. Odgovor je jednostavan: novi proizvodi. Ništa staro nas ne može spasiti, samo nešto novo”, objašnjava Viduka koji posljednjih tjedana užurbano radi na novom sigurnosnom proizvodu koji bi trebao povećati sigurnost pružnih prijelaza u svijetu. Svjetsku premijeru novog uređaja Altpro planira za rujan, kad se u Berlinu održava najveći svjetski sajam željeznice.

U DRVINJU SE SMJESTILA i informatička tvrtka Utilis. Kad su prije nekoliko godina u domaćim poslovnim medijima predstavljeni njihovi programi kojima švicarske klinike istražuju lijek protiv AIDS-a, spomenuto je da im je jedini ozbiljni globalni konkurent američka kompanija Oracle. Direktor Utilisa Zdenko Ćorić ipak skromno opisuje čime se bavi njegova tvrtka. “Od osnutka 2002. surađujemo s tvrtkama u Švicarskoj, pa nam glavnina izvoza odlazi tamo, no ‘izvozili’ smo znanje i u Sloveniju, Njemačku i SAD. Naš zadnji veliki projekt s kojim namjeravamo napraviti veću ekspanziju po Europi je alat za zaštitu na radu i sigurnost, koji je već implementiran u nekoliko velikih tvrtki u Švicarskoj”, objašnjava Ćorić. Iako su danas u svojoj branši poznata tvrtka, Ćorić kaže da se još uvijek tu i tamo bore s predrasudama o Hrvatskoj. “Često idemo po svjetskim sajmovima i uspostavljamo brojna poznanstva. Neki Hrvatsku još uvijek doživljavaju samo kao zemlju za odmor, nitko ne očekuje tehnološka rješenja iz Hrvatske. Teško je ponekad probiti te barijere, pogotovo kad je softver u pitanju. Mnogi žele da im budeš blizu, da te mogu odmah nazvati, pogotovo u granama koje nisu primarno tehnološke, pa im moraš objašnjavati da se u sekundi mogu iz Zagreba spojiti na njihov server i otkloniti problem, da je svejedno jesam li u Americi ili Brazilu”, objašnjava Ćorić. U Razvojnoj agenciji na Drvinju svoj ured ima i tvrtka Numikon, a njezin direktor Zdravko Ivančić predvodi malu skupinu vrsnih strojara koji rade za mnoge kompanije u inozemstvu. “Bavimo se projektiranjem i konstruiranjem u strojarstvu, ideja nam je da se fokusiramo na proračune u strojarstvu, za procesna energetska postrojenja, elektrane i slično. Radimo proračune naprezanja cjevovoda i posuda pod tlakom, ti proračuni su dosta kompleksni, pa na samo jednom projektu znamo raditi i po godinu dana. U Hrvatskoj je teško naći posao takve vrste, ali u inozemstvu ima dosta posla, pa se uopće ne bojimo za svoju budućnost”, objašnjava Ivančić.

Šime Zonjić direktor je tvrtke Protektor koja proizvodi razne elektroničke uređaje poput LED svjetiljki koje zamjenjuju klasične svjetionikeDO 2007. BRUNO Birgmajer radio je na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računalstva, a onda je dao otkaz i s partnerima osnovao tvrtku. Šansu su vidjeli u maloj niši razvoja industrijskih sustava za kvalitetu. “Projektiramo sustave industrijskih kamera za inspekciju proizvoda, a njihova primjena ide od prehrambene industrije, drvne, tiskarske, industrije pića... Dosad smo najviše radili u Britaniji, a odnedavno radimo na velikom projektu u Švicarskoj koji ima ogromni potencijal u EU”, otkriva Birgmajer. Od listopada ove godine svi lijekovi i farmaceutska oprema proizvedena ili plasirana u EU mora sadržavati oznake za slijepe. “Mnoge europske tvrtke sad se ubrzano prilagođavaju i uvode otisak Brailleova pisma na ambalažu, a mi smo partnerski povezani s jednom švicarskom tvrtkom koja je patentirala potpuno novi način tiskanja tih oznaka. Dosad su se ti znakovi utiskivali, no to se ne može primijeniti na svakoj ambalaži. Naši partneri su osmislili način tiskanja da napljuckaju male točkice i onda ih puste preko UV lampe koja ih stvrdne, pa se to može primjenjivati na raznu ambalažu. Mi radimo sustav kontrole za takve strojeve, a mnogi europski proizvođači vrlo će brzo morati kupiti i implementirati tu tehnologiju”, ponosno objašnjava Birgmajer.

MEĐU TVRTKAMA iz zagrebačkog razvojnog centra našla se i tvrtka Protektor, koja je i izvoznik proizvoda koji se koristi - u Hrvatskoj. Direktor tvrtke Šime Zonjić objašnjava da se ona bavi proizvodnjom raznih elektroničkih uređaja po narudžbi. “Svake godine na tržište izbacimo tri do pet potpuno novih proizvoda, mnogo radimo u Švedskoj, gdje smo radili na projektu vremenskih stanica, zamjenskih LED svjetala za svjetionike, a trenutačno razvijamo jaki reflektor koji će ribari koristiti umjesto ferala. U Hrvatskoj smo radili na višemilijunskom projektu meteoroloških stanica za rano otkrivanje leda na cestama, pa se ne treba soliti bez veze, nego sustav predvidi kad će i hoće li doći do leda. Posljednjih godina mnogo smo radili na informacijskim displejima za autoceste, i to onima jakima, koji su vidljivi i na suncu. Nešto malo smo radili s domaćim autocestama, no to je išlo polako i slabo. Onda smo mnogo uređaja proizveli za Francuze, i potom se iznenadili kad smo vidjeli da su oni te naše uređaje prodali - u Hrvatsku. Tako preko Francuske našim displejima opremamo domaće naplatne kućice”, objašnjava Zonjić. U Protektoru mnogo pažnje pridaju inovacijama, pa trenutačno razvijaju svoj već nagrađivani projekt elektroničke zamjene za automobilski trokut. “Za policiju smo napravili sustav od pet svjetlećih dioda koje su vidljive već s 500 metara, mogu se puniti u automobilu i s jednim punjenjem mogu svijetliti 100 sati. Hrvatskoj policiji smo već prodali dvije stotine takvih setova. Međutim, neki Amerikanci su pokazali veliko zanimanje za taj proizvod i potakli nas da razmišljamo dalje - taj bi se proizvod mogao omasoviti i postati zamjena za klasičan trokut. A jedinstvena je činjenica da smo implementirali beskontaktno punjenje, baterije uređaja se pune čim ih stavite u kutiju, što je mnogima jako zanimljivo”, zaključuje Zonjić.

IAKO SU MNOGE od dvadesetak tvrtki koje djeluju u prostorijama Razvojnog centra još u fazi razvoja, nikome od njih ne manjka ideja koje se cijene u svijetu. Upravo u toj činjenici direktor Razvojnog centra Zagreb Marijan Ožanić vidi najveću hrvatsku priliku: “Iz krize nas može izvući samo pamet. Razvoj, novi projekti i visoka tehnologija. Svi veliki ekonomski analitičari su jaki samo na riječima, i svi očekuju nekakvo čudo: da će neki stranac doći, investirati svoj novac i otvoriti deset tisuća radnih mjesta. Puno bi bolje bilo da hrvatski političari i veliki stručnjaci dođu k nama i pitaju ove mlade izvoznike kako povećati izvoz, što učiniti da tvrtka od pet zaposlenih postane tvrtka od pedeset zaposlenih. To je jedina šansa za pravi uspjeh hrvatskog izvoza i poduzetništva”, zaključio je Marijan Ožanić.