Objavljeno u Nacionalu br. 769, 2010-08-10

Autor: Zrinka Pavlić

Big sister

Thompsonijada u Čavoglavama

Zašto je HTV upao na privatnu feštu nabrijane ekipe? Da se pokaže kao beskompromisan borac za objektivno novinarstvo i protiv radikalizma, fašizma, nasilja i čobanskog ponašanja? Zašto onda kasni dvadeset godina?

Zrinka PavlićZrinka PavlićProšli sam tjedan sama sebi, gradu i svijetu obećala da ću odsad na HTV-u gledati samo strane serije, ali ovaj je tjedan pao meganacionalni blagdan i ode obećanje ludom na radovanje. Zagledah se u Dnevnik, zastavu, Knin, petnaestu godišnjicu pobjede i gotovo. Ponijela me domovinska zahvalnost. Što mogu kad sam emotivna.

NO RAZLOG IZ KOJEG sam ispala teški saker za sve hrvatsko, pa tako i televiziju, nije samo svečanost kojom se slavilo kako su nam u zadnjih petnaest godina super uspjeli plodovi pobjede i kako sad oni koji su oslobodili Hrvatsku uživaju u svim blagodatima i tekovinama te slobode. Jest da mi sve žlijezde s unutarnjim i vanjskim izlučivanjem zagrcaju od ponosa svaki put kad čujem za spomenik na koji država planira ulupati par stotina prosječnih godišnjih mirovina, ali nisam se samo zbog takvih osjećaja prošli tjedan prikovala uz informativni program HTV-a.


Prikovalo me i nešto drugo, što je uslijedilo nakon službene proslave Dana domovinske zahvalnosti, pobjede, hrvatskih branitelja i svih onih drugih svetinja koje javni djelatnici vole izgovarati kao da im ih je netko na blesimetar ispisao fontom petsto devedeset i dva. Hrabri su se HTV-ovci povodom velikog blagdana, naime, uputili u divlje vode vlastite profesije ili, preciznije, u Čavoglave. Ondje je započela novinarsko-televizijska drama koju nijedan gledatelj nikako nije mogao propustiti, pa nisam ni ja.

EVO ŠTO JE BILO. HTV je, kako se to popularno kaže, došao u posjed ekskluzivne informacije o kojoj nitko živ (stariji od pet godina) u Hrvatskoj nije imao pojma. Riječ je o tome da se na Dan domovinske zahvalnosti osim službene proslave u Kninu, odvija i vrlo popularna, ali neslužbena fešta u Čavoglavama. Glavna faca na toj proslavi nije ni predsjednik ni premijerka i općenito, nijedna superznačajna službena njuška poput, recimo, čuvara državnog pečata, nego čik pogodite tko (hint: nema nikakve veze s grupom Thompson Twins, ali ima dobrog zubara). Glavni modni aksesoar na toj proslavi nisu ni brošići ni kravate, nego dvadeset i sedmo slovo hrvatske abecede, ušiveno, zabodeno ili otisnuto na jednostavnim i skromnom svijetu svojstvenim odjevnim predmetima, kao što su jeftine crne majice mejd in Čajna. Ili crne kape Pavelićeve ustaške vojske. Neke od njih sasvim sigurno isto mejd in Čajna.

KAD SU HTV-ovci čuli za tu proslavu i tip ljudi koji se na njoj okuplja, odmah su postupili kao pravi borci za istinu i pravovremenu informaciju. Prvo su pričekali par godina, tijekom kojih se na televiziji stiglo prikazati par integralnih verzija Tompičinih koncerata, a onda lijepo ovaj četvrtak krenuli u Čavoglave ne bi li snimili prilog sa sada već poprilično nabujalog iventa. Polaznici su ih pak dočekali svojstveno svom liku, djelu i habitu. Raširenih, ili bolje reći uzdignutih ruku, za dom spremni i točno onoliko puni razumijevanja za istinoljubive novinare kao što su to bili oni čije znakovlje nose na odjeći. Kraće rečeno, malo je falilo da našim javnotelevizijskim junacima opale jednu lekciju iz domovinske zahvalnosti po međunožnim njihalima. Većina zna nastavak i razmjere kuke & motike koju je HTV digao nakon toga. Te grubo smo napadnuti, te kakvo je to ponašanje, te novinarske slobode, te gurnuli su nas uza zid, te ajme majko. I dobro, razumljivo je da su digli frku, ali čovjek se mora zapitati što su drugo očekivali od Thompsonijade. Koktel dobrodošlice i recitaciju lokalne odlikašice? Baletnu točku i panel-diskusiju s učenim prof esorima? Woodstock atmosferu s bratstvom i jedinstvom? Pitomu čeljad u narodnim nošnjama i poziv na džabalesku janjetinu? Demokraciju? Međusobno uvažavanje i toleranciju? Stvarno? Od ljudi koji nose U na čelu?

DA ME SE NE BI pogrešno shvatilo, ne branim siledžije koje su spopale HTV-ovce i radije bih do kraja života gledala samo Hloviziju nego stala na stranu histeričnih desničara s manirama pučkoškolskih delinkvenata. No činjenica je da su HTV-ovci postupili kao da im glava baš ne ispada iz cekera zbog viška inteligencije. Njihov upad s kamerom i mikrofonom u Čavoglave otprilike je u istom rangu kao da CNN s reportažnim kolima uleti na godišnju feštu Ku Klux Klana i potom se silno začudi kad im momci u bijelim plahtama novinare bakljama najure u najbližu pritoku Mississippija. Okej, znam da pretjerujem u usporedbil. Momci s thompsonijade ne nose bijelo, a HTV se ni na teškim drogama ne može spominjati u istom kontekstu kao i CNN. No ilustracija stoji. Baneš li s TV ekipom na privatnu feštu nabrijane radikalne ekipe, pasmaterijalizam & paranoja najblaža je i najtoplija dobrodošlica kojoj se možeš nadati. O najgorima nitko ni ne želi razmišljati.

OSIM TOGA i iz čiste znatiželje, pitam se zašto su HTV-ovci toliko nagrnuli na snimanje tog priloga. Koja mu je točno trebala biti svrha? Da vidimo što se događa u Čavoglavama kad Marko The Gebis napravi tulum za obožavatelje? To ne znaju još jedino djeca predškolskog uzrasta, a za njih je ionako bolje da se u medijima prikazuje što manje strave i užasa. Da se onu javnost koja je dosad glumila gljivu konačno natjera na zgražanje? To bi imalo smisla jedino kada bismo vjerovali da u Hrvatskoj postoji itko tko bi se nad ponašanjem i stavovima thompsonovaca još mogao zgroziti, a da se već nije umorio od opetovanog zgražavanja. Da se policiju konačno potakne na djelovanje? I to bi imalo smisla jedino kad bismo vjerovali da policija cijelu stvar i opet neće prozvati „izoliranim incidentom“ i pri svakom sljedećem sličnom događaju odmahnuti rukom. Ostaje još jedino potreba nacionalne nam ter javne dalekovidnice da se pokaže kao beskompromisan borac za objektivno novinarstvo i protiv svakog oblika radikalizma, fašizma, nasilja i čobanskog ponašanja. Što je legitimna potreba i vrlo plemenit cilj. Da njegovo provođenje u praksu ne kasni otprilike dvadeset godina, bilo bi lakše vjerovati u iskrenost tog cilja. Kao i u to da doista postoji.

Vezane vijesti

Ni Oskara ni prosvjeda

Ni Oskara ni prosvjeda

BREJKING NOUZ Dnevnik, HTV1, subota, 19.30 Blago nama što imamo televizije s nacionalnim koncesijama i informativnim programima pa sve doznajemo U… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika