Objavljeno u Nacionalu br. 770, 2010-08-17

Autor: Robert Bajruši

pomirljiva politika predsjednika RH

Josipović ide u Rim kod Benedikta XVI.

Hrvatski predsjednik od početka mandata izražava poštovanje i prema vjernicima i prema društvenoj ulozi Katoličke crkve, a kruna njegovih napora bit će posjet Vatikanu u listopadu

U GOSPINU SVETIŠTU
Predsjednik RH Ivo
Josipović, zajedno s
premijerkom Jadrankom Kosor, u crkvi Gospe Sinjske tijekom AlkeU GOSPINU SVETIŠTU Predsjednik RH Ivo Josipović, zajedno s premijerkom Jadrankom Kosor, u crkvi Gospe Sinjske tijekom AlkeHrvatski predsjednik Ivo Josipović planira se u listopadu u Vatikanu susresti s papom Benediktom XVI. U tijeku su posljednji dogovori o tom državnom posjetu koji ima kudikamo dublju svrhu od običnog bilateralnog susreta; Josipovićev posjet Svetoj Stolici trebao bi značiti i važan korak u normalizaciji odnosa s Rimokatoličkom crkvom, informacija je koju su za Nacional potvrdili u Uredu predsjednika Republike. Cjelokupni itinerer susreta Ive Josipovića i Pape još uvijek se drži u tajnosti, i u predsjedničkom uredu nisu pretjerano raspoloženi govoriti o detaljima. Ali i bez toga stvar je jasna, odlazak u Vatikan predsjednika kojega je Crkva u kampanji žestoko napadala jer je deklarirani agnostik treba biti vrhunac njegove višemjesečne kampanje u kojoj je pokušao popraviti odnose s ovdašnjim biskupima, kao i pripadnicima nižerangiranog klera. Josipović zna kako se na posljednjem popisu čak 88 posto hrvatskih građana izjasnilo da su katolici, i posjetom Benediktu XVI. želi pokazati kako poštuje vjersko opredjeljenje većine građana Republike Hrvatske, ali i širu društvenu ulogu Katoličke crkve.


“Ovim posjetom se želi iskazati poštovanje prema vjernicima, pri čemu ne smijemo zaboraviti kako su i oni na posljednjim izborima u većini glasovali za Josipovića. Tako su pokazali da im ne smeta njegova nereligioznost, a, s druge strane, on je već na početku svojeg mandata prema Katoličkoj crkvi zauzeo izrazito pomirljiv stav i u više navrata pokušao pokazati kako uvažava tu instituciju i spreman je na suradnju”, pojasnio je bliski suradnik predsjednika Josipovića. Ideja o susretu s Papom već je dulje vrijeme aktualna među predsjednikovim savjetnicima, međutim, do sada je bila u drugom planu jer se Josipović u prvim mjesecima mandata odlučio usredotočiti na stabiliziranje odnosa sa susjednim zemljama. Jednim dijelom je bio uspješan, posebno kada se radi o suradnji sa srpskim predsjednikom Borisom Tadićem, a još u travnju imao je iznimno dobar nastup u Sarajevu gdje se ispričao za zločine koje su počinili Hrvati za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini.

Nakon što su deblokirani pregovori, poboljšali su se i odnosi sa Slovenijom, a Josipović se nekoliko puta sastao s Danilom Türkom i tako pokazao kao zagovornik suradnje Zagreba i Ljubljane. U isto vrijeme predsjednik je tijekom putovanja po Hrvatskoj i inozemstvu sve češće počeo odlaziti na mise ili posjećivati crkve. Tako je Josipović zajedno s premijerkom Jadrankom Kosor na Dan državnosti 25. lipnja sudjelovao na misi koju je u zagrebačkoj crkvi Svetog Marka predvodio kardinal Josip Bozanić. Josipović i Jadranka Kosor skupa su bili i na misi u Kninu za Dan domovinske zahvalnosti. Iako su njegovi suradnici isticali da predsjednik ne sudjeluje u vjerskim ceremonijama, niti se prekrižio, Josipović je ipak otišao u crkvu. Posjetio je i ženski samostan u Zaostrogu, franjevce na otoku Visovcu i crkvu Gospe Sinjske, i kako se može saznati od sudionika tih susreta, svi su posjeti prošli u vrlo ugodnoj atmosferi.

Crkveni domaćini ni u jednoj situaciji nisu potezali pitanje Josipovićeva vjerskog skepticizma, a on je redovito sa zanimanjem razgledavao te samostane i crkvena zdanja. Posjetio je i katolički samostan u okolici Dervente, a kada je u svibnju na Bleiburgu odao počast žrtvama koje su na kraju II. svjetskog rata likvidirali partizani, došao je u društvu don Ante Kutleše, svećenika i ravnatelja Hrvatske inozemne pastve. Bio je spreman odazvati se i pozivu vojnog ordinarija Jurja Jezerinca na misu u povodu Dana domovinske zahvalnosti, ali budući da je već imao dogovoren odlazak u Knin, zamijenila ga je Danica Juričić-Spasović, pročelnica Ureda predsjednika.

Sada je – na neki način – došlo vrijeme kada se Ivo Josipović planira snažnije angažirati u pojedinim društveno-političkim pitanjima, a pri samom vrhu je odnos s Katoličkom crkvom. Može se kazati da postoje najmanje dva razloga zbog kojih je procijenjeno kako to treba napraviti: prvo, Crkva i dalje ima snažan utjecaj na velik dio stanovništva, ali i političke stranke u Hrvatskoj, i drugo, za vrijeme predsjedničkih izbora najveći dio svećenstva bio je protiv Ive Josipovića, a glavni razlog bilo je to što nije katolik nego agnostik. Iako je Josipović u niz navrata izražavao poštovanje prema katoličkoj tradiciji, a eksplicitno odbacivao prijedloge o eliminaciji svih vjerskih obilježja iz javnih prostora kao što su bolnice, škole i državni uredi, u nizu crkava svećenici su vjernike pozivali da glasuju za Milana Bandića, a sadašnjeg predsjednika prikazivali kao bezbožnika.

Tako je hvarski biskup Slobodan Štambuk izjavio kako hrvatski predsjednik treba biti katolik, a don Vinko Sanader je tijekom propovijedi održane prije drugog kruga izbora okupljene pozvao “da ne glasuju za Lucifera”, pri čemu je mislio na Josipovića. Istovremeno su za Bandića za vrijeme misa agitirali pojedini franjevci u Sinju, Livnu i nekim drugim dalmatinskim mjestima, baš kao što su to radili i neki petrovci u Zagrebu i Petrinji. Premda su poznati teolozi kao Adalbert Rebić upozoravali na vjersku i ustavnu neodrživost teze prema kojoj predsjednik države treba biti katolik, bilo je očito kako najveći dio Crkve ne prihvaća Ivu Josipovića. Konzervativni crkveni krugovi jako su teško prihvatili izborne rezultate, a najdalje je po običaju otišao tjednik Glas Koncila.

Tako je glavni urednik Ivan Miklenić u svojem uvodniku upozorio da izbor Ive Josipovića ne predstavlja nikakav demokratski iskorak za Hrvatsku nego “potvrdu kontinuiteta političkog ozračja” u kojem je djelovao njegov prethodnik, te da to odgovara “određenim najmoćnijim političkim snagama”. Razumije se da Miklenić nije imao argumente kako bi objasnio koje su to “najmoćnije političke snage”, a kamoli iznio konkretne primjere koji bi poduprli te teze. Unatoč negativnim iskustvima iz kampanje (koja je doživljavao prilično emotivno), Josipović je odlučio ne reagirati na crkvene kritike i voditi pomirljivu politiku. Odnosi su, ionako, zadani – njega je čekao petogodišnji mandat predsjednika na koji je izabran uvjerljivom, gotovo dvotrećinskom većinom, a i Katolička crkva ima prilično nedodirljivu poziciju, tako da bi njihov međusobni sukob među građanima izazvao nove polarizacije, a pobjednika ne bi bilo. Uskoro je i Katolička crkva počela blago reterirati, što se vidjelo u suzdržano pozitivnim istupima biskupa. Novoizabranom predsjedniku na izboru je čestitao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Marin Srakić.

PAPA BENEDIKT XVI. primit će u državnički posjet Ivu JosipovićaPAPA BENEDIKT XVI. primit će u državnički posjet Ivu JosipovićaDva dana kasnije vrlo dugačku čestitku uputio je i kardinal Josip Bozanić, i u njoj je zagrebački nadbiskup zazvao blagoslov kardinala Stepinca na novog predsjednika i njegovu službu. Uostalom, prvi Josipovićev službeni susret na položaju predsjednika održan je s Alessandrom D’Erricom, posebnim izaslanikom koji je predstavljao papu Benedikta XVI. na predsjedničkoj inauguraciji održanoj na Trgu Svetog Marka. Bio je to kratak protokolarni susret na kojem je sudjelovao i apostolski nuncij Mario Roberto Cassari i uglavnom se razgovaralo o tome kako zaustaviti iseljavanje Hrvata iz BiH. Potkraj ožujka Josipović se sastao i sa Srakićem, i tada su se složili oko potrebe skorog ulaska u EU. Za razliku od njega, Stipe Mesić je često odbijao prisustvovati misama i sukobljavao se s Crkvom, a prošle je godine izišao s prijedlogom zabrane križeva u javnim prostorima kao i uvođenja crkvenog poreza, tako da građani mogu odlučiti žele li dio poreza plaćati vjerskim zajednicama ili, možda, raznim dobrotvornim udrugama.

Zbog takvih stavova Mesića nije volio ni liberalniji dio ovdašnje Katoličke crkve, a kamoli konzervativna struja koja je dominantna. Ivo Josipović se odlučio za posve drugu taktiku i pokušat će voditi koncilijantnu politiku. Predsjednik smatra kako Katolička crkva može pomoći u prevladavanju krize u kojoj se nalazi Hrvatska, posebno na socijalnom planu. Tu je i završna faza pregovora s Europskom unijom, koja iziskuje prilična odricanja, smanjenje novčanih poticaja za neke skupine stanovništva, ali i otpuštanja zaposlenih u brodogradnji i državnim službama. Sve te mjere mogle bi izazvati socijalne nemire i Josipović od crkvenog vodstva očekuje uključivanje u socijalni dijalog, kako bi se smanjile napetosti i pokušao postići društveni konsenzus o razvoju Hrvatske u budućnosti.

U tom smislu treba gledati i na odlazak u Vatikan i susret s papom Benediktom XVI., kojega će vjerojatno službeno pozvati da 2011. posjeti Hrvatsku. Josipović ne namjerava promijeniti osobni svjetonazor i postati vjernik, međutim suradnjom s Crkvom želi poručiti vjernicima da ih poštuje i namjerava štititi i njihova prava. Sve se svodi na pregovaračku taktiku iskusnih diplomata koji s drugom stranom najprije pronalaze ono u čemu se svi slažu, a najteža pitanja ostavljaju za kraj. Strategija predsjednika Josipovića je identična i odlučio je u dijalogu s vrhom Katoličke crkve postići konsenzus o temama kao što su razvoj, socijalna prava, zapošljavanje i respektiranje međusobnih razlika, te tako marginalizirati rasprave o tome tko je vjernik, a tko ateist ili agnostik.

Vezane vijesti

Dio EU-a ili neke slične organizacije

Dio EU-a ili neke slične organizacije

Glavna poruka konferencije "Facing Tomorrow 2012" je pogled u budućnost, a sudionicima konferencije koja se pod pokroviteljstvom izraelskog… Više

Komentari

registracija
12/12/09

maryspirk, 24.08.10. 08:03

NACIONAL, gdje su vam lektori: ... IDE K BENEDIKTU a ne KOD BENEDIKTA ... KOD je kada je već TAMO ...


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika