Objavljeno u Nacionalu br. 770, 2010-08-17

Autor: Zrinka Ferina

Interview

Nebojša Glogovac: brijunske noći srpske glumačke zvijezde

Po mnogima najbolji srpski glumac današnjice već četvrtu godinu zaredom nastupa na Brijunima kao član postave teatra Ulysses; za Nacional govori o odrastanju uz oca pravoslavnog svećenika, snimanju filmova za vrijeme Miloševića, te strasti prema glumi, koju uspoređuje sa seksom

Srpski glumac Nebojša
Glogovac i ovog ljeta na brijunskoj tvrđavi Minor nastupa u predstavi 'Pijana
noć 1918.' teatra Ulysses, i to u ulozi pukovnika VesovićaSrpski glumac Nebojša Glogovac i ovog ljeta na brijunskoj tvrđavi Minor nastupa u predstavi 'Pijana noć 1918.' teatra Ulysses, i to u ulozi pukovnika VesovićaBaš kao brijunska, zagrebačka i beogradska, i splitska je publika nakon prošlotjednog gostovanja na Splitskom ljetu predstave “Pijana noć 1918.” Teatra Ulysses ostala očarana izvedbom 40-godišnjeg srpskog glumca Nebojše Glogovca. Njegova uloga pukovnika Vesovića koji ispituje mladog Miroslava Krležu po mnogima je nezaboravna. Njegovu glumu možda najbolje opisuju riječi beogradskog novinara Branka Čečena: “Ako ga niste gledali, trebali biste. Ako ste ga gledali, nećete zaboraviti.” Šira publika Nebojšu Glogovca upoznala je kroz uloge u danas već kultnim srpskim filmovima “Bure baruta”, “Munje”,“Do koske”, “Ubistvo s predumišljajem”. Nema te glumačke nagrade u Srbiji koju Glogovac nije dobio, većinu njih i dva puta. Nazivaju ga vodećim srpskim glumcem današnjice, pripadnik je generacije stasale 90-ih, zajedno sa Sergejem Trifunovićem, Nikolom Đuričkom, Natašom Ninković i Vojinom Četkovićem, koji mu je vjenčani i krsni kum dvojici sinova, 12-godišnjem Gavrilu i devetogodišnjem Milošu, koje ima u braku sa slikaricom Minom Glogovac. Mlađa ga je publika zapazila u hit komediji “Kad porastem, bit ću Kengur”, a za uloge u filmovima “Klopka” Srdana Golubovića, “Nebeska udica” Ljubiše Samardžića i “Kenjac” Antonija Nuića dobio je izvrsne ocjene filmskih kritičara.


S Teatrom Ulysses ove sezone, osim u "Pijanoj noći 1918.", glumi i u Shakespeareovoj "Oluji" koja je premijeru imala ovog ljeta, a glumi i u filmu "72 sata" Danila Šerbedžije koji je premijerno prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Puli.

NACIONAL: Kako je došlo do vaše suradnje s Teatrom Ulysses?
- Rade Šerbedžija gledao je neke moje predstave u Beogradu i filmove u kojima me primijetio kao glumca. Prije četiri godine pitao me jesam li raspoložen za suradnju, da ljetujem na Brijunima sa ženom, djecom i psom i da polako radimo.

NACIONAL: Kako ste reagirali na činjenicu da u "Pijanoj noći" igrate malu ulogu?
- Iskreno, nadao sam se da neću imati mnogo posla na moru, to je bila opcija da dosta uživaš i pomalo radiš. A i zadovoljio sam se velikih uloga, sad me privlače ti kolači, ne prevelike, ali efektne stvari. Međutim, ispostavilo se da ta scena traje oko pola sata i čini epilog cijele priče, tako da je ispalo da nije ni mala ni beznačajna, nego je taj pukovnik Vesović u mojoj dosadašnjoj karijeri dosta važna točka. Vrlo sam zadovoljan i suradnjom i rezultatom. Poslije četiri godine i ne znam koliko desetaka odigranih predstava i dalje se ježim i dalje me uzbuđuje.

NACIONAL: Najčešći je komentar na vašu ulogu u "Pijanoj noći", ali i vašu glumu uopće - Glogovac pojede scenu. Jeste li toga svjesni dok ste na pozornici?
- Po meni je u ovom poslu bitno da nisi ovisano komplimentima, jer ako su komplimenti ono što očekuješ i čemu težiš, može se dogoditi da ponekad dobiješ kontru pa da ti se sruši cijeli sustav. Nije uputno ovisiti o tuđem mišljenju nego je važno da uđeš u tog čovjeka kojeg glumiš, da ga razumiješ. Jedna od najvećih prednosti mog posla je razumjeti druge ljude, razumjeti zašto netko nešto radi, zamisliti neke sekunde njegova života i shvatiti kako je to on postao kriminalac, zločinac, ljubavnik. Osnovno je zaigrati se, poništiti sebe, tako da i ta svijest o tome jesi li pojeo scenu, to je greška. Ako polaziš od toga i ideš prema tome - sad ću ja pojesti scenu - tako je nikad nećeš pojesti. Pojest ćeš je samo ako si unutra i ako zaboraviš i na komplimente, pa čak i na publiku. Što se više zaigraš u ulozi, to više privlačiš publiku, to više jedeš scenu.

NACIONAL: U "72 sata" ste Ličanin, u "Kenjcu" Hercegovac. Je li vam bilo neobično glumiti na ijekavici?
- Nije, rođen sam u Trebinju. To je taj mentalitet. Neke razlike između katolika i pravoslavaca postoje, ali nije to presudno za našu priču. U "Kenjcu" je riječ o ljudima koji zatvaraju svoje emocije i nose svoju muku šutke. Moji su iz Nevesinja, sa šest godina sam se preselio u Ovopovo, selo pokraj Pančeva, tako da sam upoznao razne mentalitete i od malih nogu sam slušao razne dijalekte, promatrao razne načine ponašanja, upoznao razne vrste međuljudskih odnosa.

NACIONAL: Jesu li u želji da se prilagodite novim sredinama i korijeni vašeg bavljenja glumom?
- Vrlo je moguće i ja sam to sebi tako nedavno formulirao. S vremenom sam razvio tu svojevrsnu gimnastiku razumijevanja raznih ljudi i karaktera, želja, emocija, načina izražavanja.

NACIONAL: Jeste li se onda na studij psihologije upisali kako biste shvatili sebe?
- Mislim da sam išao studirati psihologiju iz istih pobuda, zanimalo me zašto netko rješava stvari na jedan način, a netko drugi na drukčiji. Kako se netko zaljubljuje na prvu, a netko ne može nikad ili o tome šuti, netko zna zarađivati novac, a netko ne. Mislio sam da psihologija nudi odgovore. Ispostavilo se da ih nudi, ali na previše znanstvenoj razini, što meni nije jača strana, pa sam nakon dvije godine odustao.

NACIONAL: Kako ste se zatekli u amaterskom kazalištu u Pančevu?
- Uz studij psihologije imao sam potrebu još nešto raditi. Prije toga sam šest godina bio u Dječjem omladinskom dramskom studiju Radio Beograda.

NACIONAL: Na Akademiju u Beogradu ste se upisali 1990., kako je stasala vaša generacija glumaca koja je iznijela niz već kultnih filmova poput "Munja", "Bureta baruta", "Do koske"?
- Nas je vrijeme izrodilo. Taj užasan i grozan život pod Miloševićem i ta neimaština i previranja, ratovi. Odjednom po svim novinama gledaš mrtve ljude, krv. Ja dotad nisam vidio mrtvog čovjeka osim jednog utopljenika u Zaostrogu na ljetovanju. Onda su odjednom te slike preplavile naše oči i glave, naša razmišljanja. A ti si student i studiraš neku glumu i mi smo super grupa, učimo, radimo to što volimo. To s distance drugačije izgleda nego što je izgledalo dok smo to živjeli dan za danom. Jer tad smo unatoč svemu živjeli i događaju ti se i druženja i ljubavi i izlasci, postoji privid nekog normalnog života, a tek s distance, ili kad ti muka dođe do grla, uobličiš koliko je to odvratno i poželiš neku promjenu.

NACIONAL: U to ste vrijeme bili politički aktivni?
- Bio sam s onih 300.000 ljudi na ulicama tri mjeseca, s Akademije smo odlazili na demonstracije na Terazijsku česmu. Taj nam je bunt dao dodatne snage protiv opće nepravde, licemjerja, prijevara, kriminalaca koji su postali uzori i tih navodnih ratnika koji su se obogatili kradući iz tuđih kuća. Sve smo to gledali i trudili se ostati normalni, ne prihvatiti to kao model. Toliko se nametalo tog neukusa da se nije bilo lako obraniti i ostati svoj. Sve te okolnosti su i formirale tu vrstu i filma, i osjećajnosti, i kazališta, i te generacije. Ti filmovi su rađeni s puno snalažljivosti, skupljanja po sto maraka od sponzora. To je sve djelovalo jako nespretno, stihijski, siromašno. Na brzinu se mijenjao scenarij, na brzinu su se snimali kadrovi. Nakon vremenskog odmaka ti su filmovi dobili aureolu kultnih..

NACIONAL: Možete li usporediti srpsku kinematografiju 90-ih i primjerice film "Klopka"?
'Pijana noć' Nebojša Glogovac i Sreten Mokrović u sceni
iz predstave 'Pijana noć 1918.'; Glogovac je dobio odlične kritike za svoju ulogu srpskog
pukovnika Vesovića'Pijana noć' Nebojša Glogovac i Sreten Mokrović u sceni iz predstave 'Pijana noć 1918.'; Glogovac je dobio odlične kritike za svoju ulogu srpskog pukovnika Vesovića- Ova danas je mnogo ozbiljnija, mnogo profesionalnija ima više sredstava i kultiviranija je i na estetskoj i na komunikacijskoj bazi s ostatkom svijeta, da taj mentalitet razumije još netko. Nama na ovim prostorima još uvijek nedostaje rada. Mi smo talentiran narod, imamo tu čudnu iracionalnu misao i duhovitost, ali nam nedostaje discipline. Toga je na "Klopci" bilo, imali smo tri mjeseca proba pred film, čitali smo sve scene, dogovarali se za stolom, to je bilo prvi put u mojoj karijeri da se tako radi. To treba zahvaliti ozbiljnosti redatelja Srdana Golubovića i njegove producentske kuće Baš Čelik.

NACIONAL: U filmu "Hadersfild" koji je nastao iz istoimene predstave bili ste koproducent. Kako ste vi doživjeli lik Ivana kojeg glumite?
- Uglješa Šajtinac je napisao odličnu dramu. U njoj su stvarni ljudi iz njegove okoline. Taj Ivan postoji u Zrenjaninu, nadam se da je živ. Taj čovjek ima glad za znanjem, imao je poluludu majku, otac ih je ostavio, imao je želju da objasni svijet i da sve zna. Ali od tog mora znanja javljaju mu se i strahovi. Sve to rađa vrstu ponašanja koju bi glumački talent trebao znati predočiti. Imam prijateljicu Maju koja je farmaceut i koja mi je objasnila djelovanje lijekova koje uzima, pa kad to pomnožiš s osam godina, pa to vratiš u minute nečijeg života, doručke, ručkove, večere i sve ono između, pa su tu snovi kojih nema ili su more, nastane lik. Gradio sam ga iz par nekih čudnih pokreta, njegova gledanja u stranu kad razgovara s ljudima, iz njegove izgubljenosti, straha koji prebrođuje vjerom u dobro.

NACIONAL: Koliko je potrebno da stvorite neki lik i kako ga se riješite?
- To s ulogama traje dok traju pripreme, dok razmišljaš o liku, dok ga ne nađeš, dok se otključa mehanizam. To je kao obijanje sefa, polako, a jednom kad nađeš šifru, kad uđeš, onda znaš i kako se izlazi. Moraš imati bazu, sebe, obitelj, ognjište na koje se vraćaš i koje si ti.

NACIONAL: Jednom ste svoju glumu usporedili sa seksom.
- To su sve međuljudski odnosi, razmjena energije. Ulasci jednog u drugo, vezivanje, zaljubljivanje, ispunjenje želja, zasićenost, pa dolazi drugi nivo, treba samo znati se strpjeti, naći nove detalje u odnosu. Meni ponekad dosadi moj posao, ali me onda opet neka divna uloga veže, proradi mi adrenalin od dobrog teksta, od odnosa s kolegama. Osim s ljubavnim odnosom ja to mogu usporediti i s dobrom glazbom, situacijom u kojoj se čuju bubnjar i basist, idu zajedno u istom grooveu.

NACIONAL: Zapravo se sve svodi na seks?
- Pa da, ili na muziku. Ili se seks svodi na muziku ili se muzika svodi na boje, sve se svodi na energiju, ili pali svjetlo to što radiš ili ga ne pali. Iako je sve to tako neopipljivo, to je osjećaj koji se ne može prevariti, istina se jako osjeća. I to je divno, to je ono na što sam ja navučen.

NACIONAL: Koliko ste se puta vi zatekli u publici i osjetili čaroliju sa scene?
- U Sarajevu sam zimus gledao predstavu "Žaba" i to je bio taj osjećaj gdje me Emir Hadžihafizbegović potpuno probudio i uzeo mi svu pažnju i emocije. To je bilo zaista snažno. Još dugo nakon predstave nisam se mogao smiriti, nisam se mogao spustiti u racionalno i realno stanje.

NACIONAL: S bosanskim glumcem Emirom Hadžihafizbegovićem glumili ste u "Kenjcu". Kako je surađivati s hrvatskim glumcima i redateljem, postoje li razlike u odnosu na srpske?
Nebojša Glogovac i Nataša Janjić na domjenku prije premijere filma 'Kenjac' na filmskom festivalu u Puli 2009Nebojša Glogovac i Nataša Janjić na domjenku prije premijere filma 'Kenjac' na filmskom festivalu u Puli 2009- Jedino što primjećujem kao razliku je škola glume, način prikazivanja karaktera. Ponekad primijetim razliku u pristupu, a to je razlika u koncepciji akademije. Kod nas se više inzistira na organskom doživljaju, na prepoznavanju emotivnog sadržaja kao stvarnog, da ga zaista nađeš negdje u sebi, a čini mi se da se u Hrvatskoj to više pokazuje nekim sredstvima. Beogradska akademija više inzistira na emociji iz drugih organa. Ali ja sam u Nuiću prepoznao prijatelja, jako pametnog, dobrog čovjeka koji ne komplicira stvari bezrazložno i ne radi stvari iz kompleksa. Imao sam na "Kenjcu" divne partnere: u pokojnom Ljubi Kaporu, u Nataši Janjić koja je sjajna glumica, u Tonku Lonzi.

NACIONAL: Koliko je atmosfera "Kenjca" bliska onome čega se vi sjećate iz svoga djetinjstva?
- Sjećanje na Trebinje mi je u nekim fotografijama, detaljima, emotivnoj izmaglici koju prepoznajem kao nešto jako drago i značajno, za čime sam jako žalio kao mali. Moja majka je plakala sedam dana kad smo se preselili u Vojvodinu. Ta povrijeđenost što smo odande otišli još je pojačala vezanost za Hercegovinu, za djeda Gavrila, konje. To je totalna egzotika kad pričam u Beogradu ljudima koji su odrasli u gradu. Tamo je struja došla prije deset godina, tekuću vodu je tek ponetko imao, išlo se na izvor. Ja sam čuvao krave, jahao konje, plastio sijeno s djedom, ocem i stricem. To su divna iskustva.

NACIONAL: Egzotično zvuči i da ste dijete pravoslavnog svećenika.
- Meni to nije posebno egzotično jer je to jedino što ja znam kao odrastanje i kao obitelj. Razumijem da postoje neke razlike, vidim da su ljudi drugačije odgojeni, drugačiji su im uzusi inkorporirani, neki ljudi su jednostavno komunisti, neki su ateisti, neki su vjernici. Ja sam religiju shvatio kao prvotno objašnjenje ljudskog postojanja koje vrijedi i dan-danas. Tako da ja jesam religiozan, ali ne kanonski. Ne vjerujem da je bog čiča s bradom na oblaku koji sve ovo vidi i kontrolira, ali vjerujem da postoji vibracija, postoji neko čudo stalnog rađanja, postoji sila života i sila naše potrebe da stvaramo nešto i onda opet da rušimo. A onih Deset zapovijedi kad bismo poštovali, ne bi bilo potrebe ni za jednim drugim zakonom. Poštivanje postova bi isključilo sve moguće dijete i muke s prehranom i načinima da budemo mršavi i fit. To je gomila praktičnih savjeta, ali od toga je napravljen neki bauk.

NACIONAL: Kako su vaši roditelji reagirali na odabir glume kao životnog poziva?
- Majka se plašila boemskog života. a otac, to je bila jedna od prvih i rijetkih stvari na kojima mi je čestitao u životu, pružio ruku, poljubili smo se.

NACIONAL: Godi li vam pažnja publike, pogotovo obožavateljica?
- Ima raznih ljudi, neki mi gode, a neke bih radije da nisam sreo. Za neke mi je vrlo drago što sam ih sreo. To je logika velikih brojeva.

NACIONAL: Osjećate li se kao seks simbol?
- Pa vidim da me vole. O.K. Čestitam na ukusu.

NACIONAL: Kako vaša supruga gleda na to?
- Ona je divna, potpuno razumije situaciju. I ona je umjetnica, slikarica je, ona moje ljubavne scene uspoređuje sa slikanjem aktova. Tu sam potpuno sretan što ne moram objašnjavati da je to jedna poprilično mučna situacija. Tu je 15 ljudi, nemaš ni jednu vrstu opuštenosti i pravog erotskog naboja. Vrlo se trudimo da to dobro djeluje, da ima što manje ponavljanja, jer u biti je to nelagoda.

NACIONAL: Zašto vas redatelji najčešće biraju za teške, dramatične uloge?
- To ili je neka inercija ili nema tko drugi. Vidjeli su da ja mogu. Ali to treba razbijati i protiv toga se boriti. Nedavno smo radili "Sablju dimiskiju", komad Aleksandra Popovića i u njemu imam trbušinu, brkove, glumim seljačinu, prevaranta i to mi jako godi. Jedva sam čekao da to radim, da skinem ove silne muke s leđa. Na Akademiji sam slovio za komičara, dobio tad i nagradu za sklonost komediji.

NACIONAL: U jednoj komediji ste čak imali i glavnu žensku ulogu?
GLAVNA ŽENSKA ULOGA
U kratkom filmu
Petra Pašića 'Svadba' Nebojša Glogovac ima glavnu žensku ulogu, glumi mladoženjinu majku, a partner mu je
Nikola PejakovićGLAVNA ŽENSKA ULOGA U kratkom filmu Petra Pašića 'Svadba' Nebojša Glogovac ima glavnu žensku ulogu, glumi mladoženjinu majku, a partner mu je Nikola Pejaković- Da, i to je bilo divno. Petar Pašić je u Sloveniji radio kratki film "Svadba" i jako je želio da surađujemo, a ja isprva nisam mogao, pa sam poslije ipak mogao, a on je u međuvremenu podijelio sve muške uloge. Onda mi se javio i rekao: "Imam ideju. Bi li ti igrao mladoženjinu majku?" Ja rekoh: "Bih, odlično!" Partner mi je Nikola Pejaković, moj odličan prijatelj, pretalentiran tip.

NACIONAL: Jeste li u Hrvatskoj tretirani kao zvijezda?
- Pa znaju me tu, prepoznaju me na ulici i uglavnom su to neki pozitivni komentari. Drago mi je da znaju za minuli rad, ali ja se volim potvrditi, volim dokazati da je tako, eto, "Pijana noć" je to omogućila.

Vezane vijesti

'Brijuni rivijera' još nije rješeno pitanje

'Brijuni rivijera' još nije rješeno pitanje

Ministar turizma Veljko Ostojić ocijenio je danas kako u pogledu investicije "Brijuni Rivijera" još uvijek postoji puno otvorenih pitanja koja treba… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika