ODLAZAK U PRITVOR Ivan Mravak snimljen na zagrebačkom Trnju početkom svibnja: tada je uhićen i već se tri i pol mjeseca nalazi u pritvoru u RemetincuNakon što je proteklih dana postalo jasno da dugogodišnji čelnik Hrvatske elektroprivrede Ivan Mravak neće na sebe preuzeti odgovornost za sve kriminalne radnje koje mu se stavljaju na teret, njegov novi odvjetnik Branko Šerić uporno odbija javnosti otkriti detalje pravne strategije koju on i njegov klijent namjeravaju koristiti u tijeku daljnje istrage i u sudskom postupku. Ipak, u zagrebačkim odvjetničkim krugovima proširila se spekulacija da će Mravak svoju obranu za niz afera koncipirati tako što će odgovornost prebaciti direktno na bivšeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera i njegov ilegalni paralelni sustav vladanja koji je funkcionirao dok je on bio na čelu države. Pojednostavljeno, Mravak će tvrditi da je sve što je radio na čelu HEP-a, a što mu danas Uskok stavlja na teret, radio po direktnom nalogu Ive Sanadera, u direktnoj komunikaciji s bivšim premijerom ili preko povjerljivih posrednika-emisara koji su Mravku prenosili bespogovorne Sanaderove naredbe. Ako Uskok i Državno odvjetništvo prihvate takve navode, izvjesno je da bi bivši hrvatski premijer i službeno postao predmet istrage, a ne samo svjedok kao što se to dosad spominjalo.

VELIKI PREOKRET u slučaju Ivana Mravka zbio se sredinom prošlog tjedna, kad je Uskok otvorio još jednu istragu protiv njega. U njoj se Mravku na teret stavlja pogodovanje tvrtkama Dioki grupe u vlasništvu Roberta Ježića i to kroz davanje kredita od 15 milijuna kuna te prodaje struje po povlaštenim cijenama. U oba slučaja Ježić i njegova Dioki grupa su preko HEPa ostvarili imovinsku i neimovinsku korist, no najtanji dio eventualne optužnice protiv Mravka za te slučajeve bavio bi se jednostavnim pitanjem: koji je bio Mravkov motiv da pogoduje privatnom poduzetniku Ježiću, s kojim nema ama baš nikakve veze. S druge strane, nije nikakva tajna da je Ježić godinama u iznimno bliskim odnosima s Ivom Sanaderom, što daje naslutiti tko bi mogao biti Mravkov nalogodavac. Isto tako, dok Ivan Mravak još od početka svibnja boravi iza rešetaka u remetinečkom pritvoru, a ta mu izoliranost i zatvorenost teško pada, početkom prošlog tjedna cijela je Hrvatska saznala da za to vrijeme Ivo Sanader boravi u Kaliforniji - pritom je čak manje važno je li riječ o dokonom ljetovanju ili o pripremi nešto duljeg boravka. Zbog svega toga nimalo ne čudi odluka Ivana Mravaka da nakon prvobitne šutnje započne s tzv. aktivnom obranom. Tako je on prošlog tjedna počeo detaljnije odgovarati na pitanja Vanje Marušić, istražiteljice iz riječkog Uskoka, pa je cijela sesija trajala više od tri sata. Još tijekom otvaranja istrage u slučaju šibenskog TLM-a i uhićenja bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca dalo se naslutiti da neki od aktera afere svoju obranu u kasnijoj fazi postupka namjeravaju koncipirati na način da u sve upletu i hrvatsku vladu odnosno vladajući HDZ. To je posebno potencirao Polančecov odvjetnik Anto Nobilo koji je hrvatskoj javnosti prenio Polančecovu poruku iz Remetinca: “Ako sam kriv ja, krivi su i Vlada i HDZ”. Za razliku od Polančeca, Ivan Mravak se konzultirao sa svojim novim odvjetnikom Brankom Šerićem, pa su zajedno definirali strategiju i pravni okvir koji namjeravaju koristiti u svim slučajevima za koje se tereti Mravka.

LJUBO BUŠIĆ Član NO tvrtke Monting PIM izjavio je na ispitivanju u Uskoku da je sa 150 tisuća kuna sudjelovao u podmićivanju šefova HEP-a, koji su zatim taj novac trebali predati u stranačku blagajnu HDZ-aIAKO TO NEKIMA možda nije sasvim jasno, novi Mravkov koncept obrane bitno je drugačiji od pretpostavljenog Polančecova koncepta, jer ima nekoliko značajnih prednosti. Prva je prednost da prebacivanje odgovornosti na Ivu Sanadera obuhvaća gotovo sva djela koja se Ivanu Mravku stavljaju na teret, istovremeno ih objašnjava i - što nije nimalo nevažno - daje i Uskoku mogućnost da se u nekoj fazi postupka uhvati za dosad najtanji dio opisa inkriminiranih djela: motiv. Tako se, primjerice, Mravku još u rujnu prošle godine stavilo na teret nezakonito zapošljavanje 63-godišnjeg povratnika iz Australije Rade Buljubašića, koji je primao plaću u HEP-u, a zapravo je radio u središnjici HDZ-a. Na taj način HEP je oštećen za 671 tisuću kuna, a čak je i Buljubašić javno objasnio da mu je zapošljavanje “sredio” Ivo Sanader, koji mu duguje zahvalnost što je na stranačkim izborima pomogao da pobijedi Ivića Pašalića. U tom slučaju jasno je da Ivan Mravak nije imao nikakav osobni motiv da zaposli Buljubašića, no vrlo je izvjesno tko mu je mogao to narediti. Mravkove motive teško je naći i u nekim drugim slučajevima, poput plaćanja honorara bivšem članu Nadzornog odbora HEP-a Zdenku Juričiću ili plaćanja ljetovanja umirovljenom generalu Ivanu Kapularu. Nadalje, afera TLM i šteta od 600 milijuna kuna sigurno nisu proistekle iz autonomnih odluka Ivana Mravka, a vjerojatno ni on od cijelog poslovnog aranžmana nije imao druge osobne koristi osim ostanka na funkciji čelnika HEP-a. Jedini slučaj u kojem se Mravka direktno tereti je u lipnju otkriveno primanje i davanje mita zbog čega su u pritvoru završili Petar Čubelić iz Splita, direktor HEP proizvodnje, te čelni ljudi tvrtke Monting iz Zagreba, predsjednik Uprave Ante Matić i predsjednik Nadzornog odbora Ljubo Bušić. Mravak i Čubelić su trebali dobiti 16 milijuna kuna mita za poslove koje su ugovarali s tvrtkom Monting. Navodno je Mravak primio 700 tisuća kuna mita, a dogovor o isplati mita za drugi posao, koji je trebao iznositi 2 milijuna eura, propao je kada je Mravak smijenjen s čela HEP-a te zbog njegova kasnijeg pritvaranja.

TAJ JE IZNOS MRAVAK trebao dobiti za namještanje izvođenja poslova u termoelektrani Sisak. Zasad još nije poznato je li Mravak doista primio navedeni novac i je li ga zadržao za sebe ili ga je - kako je, uostalom, tvrdio Ljubo Bušić - predao nekome, jer je to zapravo bila donacija HDZ-u. “Nas četvorica poduzetnika prikupili smo svaki po 150.000 kuna. To nije bilo mito za šefove HEP-a, nego smo tih 600.000 kuna dali za stranku, za HDZ”, izjavio je predsjednik Nadzornog odbora zagrebačke tvrtke Monting PIM Ljubo Bušić tijekom formalnog ispitivanja u prostorijama USKOK-a. To priznanje da je morao davati novac političkoj stranci na vlasti da bi dobivao poslove, koje je osumnjičeni Ljubo Bušić dao u nazočnosti svoga odvjetnika, snimljeno je i na DVD, ne ekskulpira Mravka u potpunosti, no svakako upućuje na to da na njemu ne staje moguća lista okrivljenika. Posljedni slučajevi, vezani uz Dioki grupu i Roberta Ježića također ukazuju na to da je Mravak slušao nečije naredbe, jer zasad nema nikakvih pokazatelja da je zbog pogodovanja Diokiju imao nekakvu osobnu korist. Ukratko, većina slučajeva u kojima se tereti Mravka da je kao predsjednik uprave HEP-a donosio odluke kojima je nekome pogodovao puno su jasnija i konzistentnija ako Mravak prizna da je sve radio po diktatu tada najmoćnijeg čovjeka u državi.

DAMIR POLANČEC uz Sanadera ključna osoba u odlučivanju o energetskoj strategiji za vrijeme bivšeg premijeraDRUGA PREDNOST Mravkove obrane leži u činjenici da će ona kirurški precizno biti usmjerena isključivo na Ivu Sanadera i eventualno nekoliko njemu bliskih osoba, no neće se direktno doticati hrvatske vlade i HDZ-a. Na taj način izbjeći će se kriminalizacija najviših državnih institucija i najveće parlamentarne stranke što bi neki u Hrvatskoj sigurno dočekali s odobravanjem, no u pravnom smislu bilo bi to teško ili gotovo nemoguće dokazati. Naime, mnogima je jasno kako je izgledala Sanaderova vladavina, odnosno to da je bivši premijer u mnogim slučajevima sam donosio odluke koje nitko nije mogao ili smio preispitivati, a svi njegovi podređeni njegove su odluke morali bespogovorno provoditi ili bi vrlo brzo bili degradirani, smijenjeni i eliminirani iz političkog života. Zato uopće nije nemoguće zamisliti da o nekim Sanaderovim odlukama i nalozima ništa nisu znali ostali članovi Vlade, a sličan sustav vladanja Sanader je ustoličio i u svojoj stranci. Kad je riječ o HEP-u, posve je jasno da su čak i unutar užeg kabineta hrvatske vlade ključne odluke o električnoj energiji mogli donositi isključivo Ivo Sanader i Damir Polančec. Oni su, uostalom, na strateškim mjestima u energetskoj branši ionako postavili sebi odane ljude koji su odgovarali isključivo njima: bivši čelnik HEP-a Ivan Mravak bio je osoba od Sanaderova povjerenja, a čelnik Hrvatske energetske regulatorne agencije Tomo Galić dugogodišnji je bliski Polančecov prijatelj. Svoj dodatni utjecaj na HEP Sanader je neko vrijeme imao i posredno: dvije godine u HEP-ovoj upravi sjedio je i Ante Despot, zet Sanaderova prijatelja Mladena Barišića, kojeg se sve više sumnjiči da je godinama bio glavni Sanaderov operativac za mnoge sumnjive poslove.

POSLJEDNJA PREDNOST Mravkove strategije obrane je u tome što je, osim za samog Mravka, potencijalno primjenjiva i na aktere nekih drugih korupcijskih afera u Hrvatskoj. U tom slučaju, niz takvih obrana zapravo bi dodatno osnaživale jedna drugu, što bi u konačnici moglo biti itekako pogubno za bivšeg hrvatskog premijera.