Objavljeno u Nacionalu br. 771, 2010-08-24

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Sanader je teško uvrijeđen na hrvatske medije

Činjenici da je postao glavni negativni junak u hrvatskoj drami mogao bi pokušati parirati ponekom izjavom i u domaćim medijima kojom će nametati svoju sliku svijeta. On to, međutim, ne želi, što se tumači kao dokaz teškoga mirenja s gubitkom autoriteta. Do jučer se još gospodin Sanader branio šutnjom, a danas je - prilično kontraproduktivno za sebe - odlučio braniti se ljutnjom. Ne shvaća da je samo navigator i globetrotter, i da ga sve manje štiti specijalna aura bivšega vođe prema kojem pravosuđe mora djelovati u rukavicama.

Srećko JurdanaSrećko Jurdana“Odmarajući” se u Americi - ne zna se točno od čega, jer godinu dana ne radi apsolutno ništa - Ivo Sanader odlučio je pustiti svoj glas u javnost, i to austrijsku, koja mu je zbog nekakvih razloga bliža od hrvatske. Od odjeka njegovoga glasa spomenuta javnost na planu spoznaje nije suviše profitirala: u priopćenju informativnoj agenciji APA plošno je opovrgnuo sve što se iz njegova rakursa opovrgnuti moralo. Nije - dakle - pobjegao u Ameriku nego se u njoj odlučio privremeno relaksirati; nije primio mito ili proviziju od Miroslava Kutle, aboliralo ga je od toga Državno odvjetništvo još dok je bio u oporbi; nema veze s Hypo bankom i njezinim operacijama; osobno je započeo borbu protiv korupcije u Hrvatskoj. I tako dalje. Iz navedene izjave moglo bi se sažeto zaključiti da je Sanaderov osnovni problem u tome što je prepošten za pokvareni svijet u kojem živi.


OBRANA LJUTNJOM

U Sanaderovoj komunikaciji s publikom preko austrijske agencije pojedini analitičari prepoznali su znak njegove razvijene averzije prema hrvatskim medijima. Hrvatsku medijsku scenu bivši premijer doživljava kao kolektivnoga neprijatelja, jer na njoj već mjesecima uživa status vodeće negativne senzacije. Sanaderov aktualni odnos prema medijima eksplicitno je izrazio njegov brat - svećenik Vinko - koji je zadnjih dana na promociji svoje knjige poručio tim medijima da “sliče đavlu paklenome”, i da je “plaćeni klevetnik” u Hrvatskoj unosno zanimanje. Tradicija se, kako vidimo, održala; i za Tuđmana su svojedobno svi koji su pisali o njegovoj korumpiranosti i drugim stvarima bili “prodane duše”. Čini se, međutim, da je u Hrvatskoj još uvijek znatno unosnije biti nekakav poglavar, pa makar i bivši, negoli “plaćeni klevetnik”. Ne zarađujući nominalno ništa, gospodin Sanader vodi ekstremno luksuzan život. Skakuće od vile do vile i od vile do jahte, intenzivno se rekreira, putuje svijetom i usput šalje demantije koristeći usluge PR firme u vlasništvu pripadnice austrijskog političkog establishmenta, i nije mu nikakav problem sve to platiti. Za razliku od njega, većina “plaćenih klevetnika” nesumnjivo bi se susrela s osjetnim logističkim problemima pri takvom načinu života. Neki promatrači smatraju da Sanader uvrijeđenim ignoriranjem lokalnih medija do kraja uništava svoju javnu staturu i samome sebi uskraćuje manevarski prostor u komunikaciji. Činjenici da je postao glavni negativni junak u hrvatskoj drami mogao bi pokušati parirati ponekom izjavom u domaćim medijima kojom će nametati svoju sliku svijeta. On to, međutim, ne želi, što se tumači kao dokaz teškoga mirenja sa spoznajom o gubitku autoriteta, i, prema riječima dr. Žarka Puhovskog, neshvaćanja ozbiljnosti vlastite situacije. Uglavnom: do jučer se još gospodin Sanader branio šutnjom, a danas je - prilično kontraproduktivno za sebe - odlučio braniti se ljutnjom.

STILSKI PRIMITIVNI KUTLE

Ni Miroslav Kutle - jedan od Sanaderovih dramskih suigrača - ne pokazuje posebnu naklonost prema medijima. Bio je glavna zvijezda pretvorbe, ali te stvari nikada nije komentirao na neki sadržajan način. U kontekstu afere s Hypo bankom počelo ga se opet spominjati kao figuru koja je uz pomoć Sanadera svojedobno dobila kredit (četiri milijuna DEM navodno), i platila mu za to proviziju od osamsto tisuća maraka. Kutle se u tom povodu odlučio na kratku izjavu, toliko apstraktnu, stilski primitivnu i beznačajnu da bi za njega vjerojatno bolje bilo da je šutio. U tome ničemu što je izjavio, ništa - međutim - nije ni demantirao, a teško je i mogao nešto kategorički demantirati kad postoje jasni tragovi i svjedočenja da je njegova nekadašnja financijska direktorica Milena Šenator - koja je o tome progovorila još prije deset godina - doista Sanaderu doznačila spomenutu svotu, čuvanu u kuverti s ljupkim natpisom: I. S. Hypo. Kad je o odnosu Sanadera i Kutle riječ, jedna od indikacija skrivene bliskosti mogla bi biti i razmjerna kratkoća Kutlina boravka u zatvoru. Protiv glavnog Tuđmanova tajkuna počele su se - u HDZ-ovoj prvoj reformističkoj fazi - pripremati teške i raznorodne optužbe za privredni kriminal, nacija je snažno zagrizla u udicu, no sve je završilo na zataškavanju i godini dana Remetinca. Je li u toj blagosti tretmana nekakvu ulogu odigrao i tadašnji premijer kojeg s Kutlom povezuju financijski aranžmani, to je pitanje za povijest, odnosno za Državno odvjetništvo u kojem se protiv Sanadera zakuhava istražni postupak. Nacionalovu vijest da se za Sanadera priprema istraga DORH je - u svojoj standardnoj relativističkoj maniri - odbacio kao “preuranjenu novinsku špekulaciju”. U reakcijama DORH-a ništa se, međutim, nije nedvosmisleno demantiralo, a ni potvrdilo kad je riječ o Sanaderovoj izjavi da su inkriminacije protiv njega odbačene još u vrijeme kad je bio šef oporbe. Državno odvjetništvo igra se puštanjem balona napunjenih naznakama i sugestijamama, i čeka na svoj trenutak, do kojeg može doći, a i ne mora.

ZATOMLJIVANJE PANIKE

Za objavu temeljitoga istraživanja fenomena Kutline provizije svojedobno nije bilo političke snage, no danas su druga vremena, drugi doživljaji. Sanader više nije ni šef vlade, ni šef oporbe; nije ništa osim navigatora i globetrottera, i sve ga manje štiti specijalna aura bivšega vođe prema kojem pravosuđe mora djelovati u rukavicama. Njegovo ime počelo se intenzivno spominjati u Austriji, što i Hrvatsku suočava s obavezom da ga podvrgne poštenoj pravosudnoj obradi. Svjedok Christian Rauscher, bivši financijski direktor Hypoa, progovorio je zadnjih dana o aktivnostima banke u Hrvatskoj, i spomenuo u tom kontekstu interesne linije Sanader-Kulterer i Zagorec-Striedinger. Govorio je nešto i o vrećama novca koje su zrakoplovima stizale iz Hrvatske u Klagenfurt, iz Klagenfurta u Lihtenštajn. Razvija se utemeljena sumnja da je - u sažetku scenarija - vodstvo banke drastično napuhavalo vrijednost ulaganja na Balkanu i dijelilo “viškove” s lokalnim pomagačima. U takvim investicijskim poslovima mogao bi se skrivati i dio tajne o porijeklu Sanaderova ogromnog manifestnog bogatstva. Spomenuti Rauscher ima određene mrlje u svojoj karijeri svjedoka. Pred koruškim parlamentarnim odborom za banke izjavio je 2007. godine kako “Zagorca ne poznaje”, a danas tvrdi potpuno suprotno. Dvije godine ranije bio je ozlijeđen u napadu prenoseći navodno nekakvu “crnu torbu s novcem i dragim kamenjem”, koju je – kaže - predao Kultereru. Policiji je tada rekao da su ga “napali Hrvati”, i to je poslije opovrgnuo. Premda kontradiktoran u historijatu svojih izjava, dotični Rauscher danas je jedan od glavnih svjedoka austrijskoga Državnoga odvjetništva, i prva osoba po funkciji kojoj su poznati inkriminirani detalji, koja Sanadera izravno uvlači u slučaj s Hypo bankom. Zatomljujući paniku u suočenju sa spoznajom da se mreža počinje polako stezati, Sanader se - prema novinskim najavama - odlučio pomaknuti iz Amerike i pojaviti na konferenciji o Daytonu u austrijskom Alpbachu. Publici će ponuditi potpuni dramski doživljaj ako se nakon toga pojavi i u Hrvatskoj na svjedočenju o Ini, i u istragama o pronevjerama u kojima ga njegovi bivši podčinjeni (Mravak itd.) izravno spominju kao naredbodavca. Napad je ponekad dobra obrana, ako za gospodina Sanadera u postojećim okolnostima dobre obrane ima.

Država treba zabraniti HDSSB; Veli Jože

■ GLAVAŠEVA STRANKA HDSSB ne uvažava zakone države u kojoj djeluje, i ako ta država namjerava funkcionirati prema zakonima koje je usvojila, ne preostaje joj drugo nego da navedenu stranku zakonski skine s nacionalnoga dnevnoga reda. Predsjednik HDSSB-a Vladimir Šišljagić izjavio je da ne priznaje Vrhovni sud i njegovu presudu za Glavaša, i da se stranka uoči donošenja prvostupanjske presude suglasila s Glavaševim bijegom u Bosnu i Hercegovinu. Saborski zastupnik stranke Ivan Drmić otkriven je u pokušaju podmićivanja sudaca Vrhovnog suda, nagovarajući ih da Glavaša za novac oslobode. To je skandal bez premca. Stranka je realan odraz mentaliteta i ponašanja kakvo je Glavaš nametnuo u Osijeku tijekom rata, i sa svojim diverzantskim programom može funkcionirati samo u ilegali. Drugo je pitanje, ima li vlast snage i autoriteta za konzekventno ponašanje prema HDSSB-u.

■ U ŠIBENIKU JE ZAPOČELA akcija za spašavanje dizalice Veli Jože od rezališta, i ona se može samo podržati. Legendarni stroj - s kojim su povezane mnoge historijske emocije - jedinstveni je spomenik industrijske kulture u Hrvatskoj. Suvremeni civilizacijski standardi provjeravaju se na pitanju hoće li se on bezrazložno uništiti ili pretvoriti u muzej.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika