OD BIZNISA DO POLITIKE Da nije bilo rata, Petar Čobanković, kako nam je rekao, nikada ne bi ušao u visoku politiku već bi se bavio proizvodnjom vina što danas rade njegova tri starija sina, a sve nadgleda supruga AnicaGotovo svakog vikenda Petar Čobanković, 53-godišnji ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, dolazi svojoj kući i obitelji u Ilok, gdje je i rođen. Protekli vikend nije mogao propustiti dolazak u Ilok zbog dva događaja. U petak je njegova supruga Anica slavila 49. rođendan, a u subotu je u Iloku započela 43. iločka berba grožđa što je za Čobankovića, enologa koji je nekada bio direktor Iločkih podruma, a danas mu sinovi vode vinariju „Ivan Čobanković“, događaj koji se ne smije propustiti.

Ovaj mu vikend ništa nije moglo pokvariti, pa čak ni neprestane medijske optužbe kako je Ministarstvo poljoprivrede jedan od glavnih krivaca što se u Hrvatskoj može kupiti meso sumnjive kvalitete, što nam je Čobanković tijekom subote nekoliko puta demantirao. Kada smo u subotu stigli u Ilok, grad smješten na nekoliko brežuljaka, među kojima je i jedan na kojem se nalazi kuća Čobankovićevih, vrijeme je bilo lijepo, tako da je berba mogla početi. Stara obiteljska kuća renovirana je nakon što se obitelj Čobanković vratila nakon rata iz progonstva jer su, kako kaže Petar Čobanković, od kuće za vrijeme okupacije ostali samo goli zidovi.

OBITELJ ČOBANKOVIĆ U svom vinskom podrumu ministar Čobanković sa suprugom Anicom, kćeri Emom i sinovima Hrvojem, Andrijom, Ivanom i TomislavomObitelj Čobanković ima više od 40 hektara vinograda, od čega je 30 hektara rodnih. Prije rata, Čobankovići su imali 4,5 hektara vinograda kojima se za vrijeme okupacije nitko nije bavio. „Vinogradi su bili uništeni, zapušteni, izrasla je šuma, nisam mogao prepoznati vinograd koji sam prije rata svakodnevno posjećivao“, prisjetio se Čobanković koji se 1997. godine vratio u Ilok, a obitelj se vratila godinu dana kasnije. „Iznenadilo me sve to, to su bili mladi vinogradi koji su bili podešeni za mehanizaciju koju su oni imali i većina vinograda se obrađivala, jedino nisu dopustili da se moji vinogradi rade. Ne znam koji je razlog tomu“, pitao se Čobanković, na što je njegova supruga Anica rekla „Pa zato što si bio šef kriznog štaba“.

„Jesam, ali ni jednom Srbinu nije pala dlaka s glave, to mogu potvrditi i lokalni Srbi“, odgovorio joj je suprug. Tri godine su Čobankovići krčili postojeći vinograd a 1998. su vinograd proširili, dijelom na zemlju koju su imali, dijelom na zemlju koju su kupili. Vinograd se nalazi na manje od jednog kilometra od hrvatsko-srpske granice, odnosno od graničnog prijelaza Ilok 2. Vođenje obiteljskog gospodarstva preuzeo je 2003. godine najstariji sin, tada 19-godišnji Ivan, i to spletom okolnosti. S jedne strane, HDZ je te godine pobijedio na izborima a Čobanković je postao ministar, a s druge strane, Ivan, tada student prve godine fakulteta poljoprivrede u Zagrebu, javio je svojoj obitelji da se ženi i vraća u Ilok.

POLITIKA I TAMBURAŠI Čobanković se u Tovarniku susreo sa županom Galićem, dožupanom Cirbom i predstavnicima Tovarnika i Punta na Krku, prijateljskim gradovima„Do tada smo imali četiri hektara vinograda i dva hektara bresaka a onda je to Ivan preuzeo i dolazi do ekspanzije“, kaže Čobanković koji negira da je za ekspanziju zaslužno to što je on postao ministar u hrvatskoj vladi. Ivan Čobanković nije završio poljoprivredni fakultet već je kasnije, nakon rođenja kćeri, upisao višu poljoprivrednu te je trenutačno apsolvent. Danas obiteljsko-poljoprivredni obrt ima 20 zaposlenih, bavi se proizvodnjom grožđa, vina i loznog sadnog materijala. Prvi sin Ivan nije završio fakultet u Zagrebu, ali drugi sin Hrvoje hoće jer je apsolvent na Agronomskom fakultetu, smjer vinogradarstvo i vinarstvo, i preostao mu je još samo jedan ispit.

Treći sin Tomislav sada upisuje treću godinu Agronomskog fakulteta, isti smjer kao i Hrvoje tako da su sva tri starija sina posvećena poljoprivredi te je vinarstvo njihov zajednički biznis. Čime će se baviti dvoje mlađe djece tek treba vidjeti jer je kći Ema završila prvi razred gimnazije u Iloku dok je najmlađi Andrija završio peti razred osnovne škole. Nije čudno što Čobankovići imaju petero djece jer i Petar Čobanković je jedan od petero djece kao i majka Anica, podrijetom iz Hercegovine.

„Znate, kada se u Iloku pročulo da se udajem za Petra mnogi su bili iznenađeni jer se smatralo da će on naći neku Sremicu, a ne Hercegovku“, kaže Anica Čobanković koja je s Petrom Čobankovićem 27 godina u braku, posljednje dvije godine radi kao glavna sestra u domu za stare i nemoćne osobe u Iloku, a do tada je sedam godina radila kao patronažna sestra. Da će se obiteljska tradicija s petero djece najvjerojatnije nastaviti dokazuje i to da će u listopadu najstariji sin Ivan dobiti treće dijete tako da će Petar i Anica Čobanković treći put postati djed i baka.

POČETAK BERBE Čobanković je poveo i unuka JosipaČobankovići su se od 2002. godine počeli ozbiljno baviti vinarstvom, proizvodnja se kroz godine povećavala tako da sada godišnje proizvode 300 tisuća litara vina a cilj im je povećati proizvodnju do 400 tisuća litara vina. Trenutačno su među većim, od desetak privatnih, vinarija u Iloku. Pored obiteljske kuće u Iloku nalazila se štala i svinjac koji su srušeni te se na tom mjestu sada nalaze podrumi s bačvama i proizvodni pogoni. Proizvode šest vrsta vina, cabernet sauvignon, frankovku, zeleni silvanac, chardonnay, sivi pinot, graševinu te pjenušac koji nismo probali jer u podrumu više nije bilo ni jedne boce. Na etiketama na bocama stoji „Ivan Čobanković“ a ne „Čobanković“ jer je ime vina „Čobanković“ prvi počeo koristiti ministrov stariji brat Mirko koji se prvi počeo baviti vinarstvom. Tako se vino ministrove obitelji naziva „Ivan Čobanković“ po ministrovu ocu.

Prostori vinarije kroz godine su se gradili i širili, a u siječnju ove godine, na blagdan Svetog Vinka, Čobankovići su otvorili i degustacijsku sobu gdje je na otvorenje došlo 500 gostiju. Na zidu visi crno-bijela fotografija na kojoj je ministrov djed Mirko Čobanković, a priča o djedu pokazuje odakle zanimanje za politiku. „Znate li da je moj djed najzaslužniji što je Ilok nakon Drugog svjetskog rata pripao Hrvatskoj? On je od 1939. do 1941. godine bio predsjednik HSS-a u Iloku i kotaru i nakon što je završio rat u Ilok je došao Milovan Đilas i tražio je da razgovara s predstavnikom hrvatskog naroda u Iloku. Došao je Mirko Čobanković koji je rekao da je predstavnik hrvatskog naroda jer je predsjednik HSS-a, najače hrvatske stranke, te je rekao da Ilok treba ostati u Hrvatskoj.

27 GODINA BRAKA Petar i Anica Čobanković ispred svoje kuće u Iloku u koju su se vratili nakon srpske okupacijeIako mu je Đilas objašnjavao da istočni dio kotara pripada Srbiji, odnosno Vojvodini, Čobanković je inzistirao da Ilok treba ostati u Hrvatskoj, što se i dogodilo“, ponosno nam je prepričao Petar Čobanković, dodajući i da mu je otac Ivan bio politički aktivan te je 1971. godine bio potpredsjednik Matice hrvatske u Iloku. On sam nije se namjeravao baviti visokom politikom. „Da nisam bio u progonstvu za vrijeme rata, vjerojatno se nikada ne bih bavio politikom, bavio bih se lokalnom politikom, u okvirima mjesta, eventualno županije. Ne bih se bavio isključivo politikom jer bih imao svoj posao. Kada sam otišao u progonstvo nisam imao što raditi i onda mi je preostalo samo da se bavim politikom“, uz dosta smijeha nam kaže Čobanković. Završio je osnovnu školu i gimnaziju u Iloku, nije pohađao srednju poljoprivrednu jer, kaže, bolji učenici su išli u gimnaziju a slabiji u srednju poljoprivrednu. U to vrijeme, u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, u Iloku se vinogradarstvo počelo modernizirati, sadili su se plantažni vinogradi s čistom sortama, najviše graševinom. Tada su, 1972., Čobankovićevi roditelji zasadili hektar takvog vinograda. Već tada se Čobanković odlučio na studij poljoprivrede, VVV smjer, što znači voćar, vinogradar, vinar. Fakultet je završio u Zagrebu, vratio se živjeti u Ilok te se zaposlio u Vupiku kao enolog.

Godine 1989. postao je rukovoditelj radne jedinice vinogradarstvo i vinarstvo a 1990., s početkom demokratskih promjena, Čobanković se prvo priključio Hrvatskoj kršćansko-demokratskoj stranci. Na početku rata postao je predsjednik Kriznog štaba za Ilok, a 17. listopada 1991. s obitelji je otišao u progonstvo. Obitelj se najprije smjestila u Mošćeničku Dragu a zatim u Lovran dok se Čobanković pridružio Hrvatskoj vojsci. Nakon povratka u Ilok izabran je u Županijski dom Sabora, 2001. postao je vukovarsko-srijemski župan a zatim je u unutarstranačkom sukobu između Ive Sanadera i Ivića Pašalića izabrao Sanaderovu stranu. Nakon što je potkraj 2003. HDZ pobijedio na izborima, Čobanković je postao ministar. S početkom berbe grožđa, u Iloku se organizira i pudarina, tradicionalni običaj koji se temelji na čuvanju vinograda, kada se čuvari ujedno i provesele. Čobanković je neizbježan gost, a dok se vozimo do mjesta proslave, ministru čitamo novi broj Jutarnjeg lista u kojem ga opet optužuju za to što se, navodno, u hrvatskim mesnicama može naći staro i zdravstveno vrlo upitno smrznuto meso.

MIRKO ČOBANKOVIĆ (sjedi u sredini), djed Petra Čobankovića, bio je predsjednik HSS-a u Iloku prije Drugog svjetskog rataObjasnio nam je kako je prvi izvor za tu priču bio bivši zaposlenik vrlo ugledne hrvatske tvrtke koja se bavi mesom i mesnim prerađevinama koja izvozi svoje proizvode u zemlje EU te rade za NATO ali im se bivši zaposlenik želi osvetiti zbog neraščišćenih odnosa. Kada smo mu citirali riječi Darka Grivičića, predsjednika Hrvatske poljoprivredne komore, koji je u novinama rekao „Zanimalo nas je tko je odgovoran za kvalitetu i zdravstvenu ispravnost mesa i druge hrane. Dobili smo zapanjujuć odgovor: za kvalitetu hrane odgovara proizvođač“, Čobanković nam je mirno odgovorio „Tako je, za kvalitetu hrane odgovara proizvođač, ali ne i za zdravstvenu ispravnost.“ Na slavlju pudarine Čobanković se u subotu poslijepodne nije mogao previše zadržati na pudarini jer je trebao otići u Tovarnik, gdje se održavao Festival voćnih rakija i likera i gdje se birala najveća, odnosno najteža, izložena bundeva. Pobjednik je, kao i prošle godine, bio Miljenko Ćoralić iz Klise čija je bundeva težila 201,8 kilograma. Nakon što se družio s Božom Galićem, županom Vukovarsko-srijemske županije, dožupanom Željkom Cirbom, te predstavnicima Tovarnika i Punta, jer je prije mjesec i pol dana potpisana suradnja Tovarnika i Punta, Čobankovića su dočekali Josip Karalić i supruga Celina s dvije velike lubenice od kojih je veća imala 17 kilograma. Sve te susrete, službene i neslužbene, Čobanković je odradio s nevjerojatnom mirnoćom, bez da je pokazivao kako mu je naporno to što, umjesto druženja s obitelji, vrijeme provodi negdje drugdje. Jedino što je palio cigarete, jednu za drugom. Kada smo mu na rastanku zahvalili kao dobrom domaćinu i rekli kako se ne mora bojati poraza HDZ-a na parlamentarnim izborima jer će ga tada sinovi zaposliti u obiteljskoj vinariji, jednako mirno nam je odgovorio: „Zar mislite da ću vam reći kako će HDZ izgubiti na izborima? Uostalom, i u oporbi ima puno posla“. Čini se, da se Petar Čobanković neće tako brzo trajno vratiti u Ilok.