Janusz BugajskiVjetar, vrućina i vatra koji su ljetos poharali europski dio Rusije pokazali su dramatični utjecaj klimatskih promjena. No ujedno su razobličili i nesposobnost Putinove i Medvjedevljeve vlasti i njihovo nepoštivanje vlastitih građana. Budući da ondje nema demokratskih procesa kojima bi bila smijenjena nesupješna vlast, postavlja se pitanje suočava li se Rusija s pravom društvenom revolucijom. Preliminarni podaci pokazuju da su šumski požari stajali rusku ekonomiju barem 15 milijardi dolara, odnosno jedan posto BDP-a. Ekonomski rast usporit će se i zbog toga što je žetva podbacila 20 posto te zbog smanjenog izvoza i sve manje potrošnje, dok inflacija raste.

Iako je Rusija vodeća u svijetu po uzgoju žitarica, vlada je zabranila njihov izvoz u naporu da drži pod kontrolom domaće cijene jer se boji da bi u suprotnom mogli posvuda izbiti društveni nemiri. 
Službeno, požari su zahvatili 8000 četvornih kilometara i uništili više od 2000. Službeno je potvrđeno 60 smrtnih slučajeva, no neki izvori tvrde da je samo u Moskvi broj smrtnih slučajeva svakoga dana s 350 uobičajenih skočio na 700. Izvješćuje se da je u Moskvi zbog vrućine umrlo barem 7000 ljudi te da je u cijeloj zemlji taj broj višestruko veći – no vlasti će sve to prikriti.

Napori da se svladaju katastrofalni požari bili su otežani zbog zakona donesena prije četiri godine, po nalogu premijera Vladimira Putina i u korist moćnih interesa drvne industrije. Zakon o šumama iz 2006. dokinuo je centralizirani sustav upravljanja šumama te skrb za njih predao u ruke nesposobnim i korumpiranim lokalnim vlastima te nemilosrdnim poslovnim lobijima koje je jedino zanimalo sjeći šume radi brze zarade. Za vrijeme Putinova predsjednikovanja prokremaljska stranka Ujedinjena Rusija provodi strategiju kojom se drvna građa eksploatira poput naftnih i plinskih izvora. Najveća ruska komapnija za preradu drva, Grupa Ilim, bila je jedan od glavnih zagovornika novog zakona o šumama, dok je predsjednik Dmitrij Medvjedev svojedobno bio zaposlen na čelu pravnog odjela Grupe Ilin. Da pokaže moć i pronađe žrtveno janje za ljetnu krizu, Medvjedev je ukorio zapovjednika mornarice Vladimira Visockog te smijenio nekoliko viših časnika zbog velikog požara u pomorskoj bazi izvan Moskve.

Vatra je uništila barem 13 hangara i 200 mornaričkih aviona. Procjenjuje se da šteta iznosi nekoliko milijardi dolara, a Ministarstvo obrane na uobičajeni način prikriva cijeli incident. Mimno tih statističkh podataka, službenih zataškavanje i dramatičnih političkih poteza, na vidjelo izlaze još porazniji pokazatelji vladina nemara i neodgovornosti. Kad su se pojavili prvi požari u srpnju, ljudi su na terenu otkrili da su temeljni protupožarni sustavi onesposobljeni. Dok su gledali kako se vatra približava njihovim domovima i panično zvali mjesne vatrogasce u pomoć, službenici bi ondje jednostavno isključili telefon umjesto da im daju pomoć ili savjet. U Moskvi su vlasti otvorile stotinu centara za borbu protiv smoga.

No to je bila farsa – mnogi od njih, uključujući čak i onaj u neposrednoj blizini gradonačelnikova ureda, nisu imali čak ni klimatizacijske uređaje. Vlasti su poručile ljudima da moraju nositi maske kako bi spriječili da štetne čestice smoga uđu u pluća, no tek su rijetki uspjeli i nabaviti maske koje su davale stvarnu zaštitu, a većina se morala zadovojiti običnim kirurškim maskama, beskorisnima za takvo zagađenje. Povrh svega, moskovski gradonačelnik Jurij Lužkov nije čak ni prekinuo ljetni odmor zbog požara, a njegov glasnogovornik je cijelo vrijeme negirao krizu. Drugi problem koji je iskrsnuo tijekom požara bilo je pitanje nuklearne sigurnosti, a i to su vlasti zataškale.

Vatrogasci su se na više mjesta borili s vatrenom stihijom kao bi spriječili da plamen zaprijeti ključnim nuklearnim postrojenjima diljem Rusije. Među ugroženim lokacijama nalazila su se dva velika nuklearna istraživačka centra u Sarovu u Nižnjem Novgorodu te u Snježinsku na Uralu, zatim postrojenje za preradu nuklearnog goriva u Ozersku, također na Uralu, te nuklearna elektrana Novovoronjež u središnjoj Rusiji i nuklearna elektrana Kursk na području Brjanska - a ondje je prijetila i dodatna opsanost, mogućnost da se rasprše radiokativne čestice zaostale od černobilske katastrofe 1986., što bi zaprijetilo milijunima ljudi. Rusi su stoljećima slovili za poslušan, povodljiv i krotak narod koji za nos vuku beskrupulozni birokrati i okrutni revolucionari. Međutim, dva desetljeća rudimentarnog civilnog društva, relativnih ekonomskih sloboda i otvorenosti vanjskim utjecajima mogli bi promijeniti taj stereotip.

Zaključi li narod da postoji stvarna alternativa sadašnjem sustavu, možda se steknu uvjeti za radikalni lom u ruskom političkom razvoju. Sve veći pad podrške Medvjedevu i Putinu od početka financijske krize prije dvije godine sada se dodatno ubrzao zbog požara, a moguće nove katastrofe samo će učvrstiti takvo stajalište prema vladi. Ruski promatrači primijetili su sve veće društveno nezadovoljstvo i značajan porast prosvjeda u javnosti, a još više preko interneta. Većina je prosvjeda spontana i neorganizirana, ali su očito uzbunili Moskvu. Vlada sada preventivno uhićuje oporbene aktiviste, uključujući i bivšeg premijera Borisa Njemcova, kojeg su vlasti jednostavno ignorirale dok nije predstavljao nikakvu neposrednu prijetnju. A uvodi se i novi zakon koji proširuje ovlasti sigurnosnih službi kako bi one spriječile pojednice da planiraju protestne akcije. Sve te mjere teže očuvanju vladajućeg tandema Putin-Medvjedev pred bilo kakvom “obojenom revolucijom”, poput onih u Ukrajini ili Gruziji. Međutim, kako kaže Njemcov, bez demokratskog izbornog sustava i legitimne i dobro organizirane alternative sve je veća opasnost da se Rusija suoči s krvavom revolucijom čiji je ishod nepredvidljiv.