"Država više ne može i ne bi trebala financirati neodrživo stanje i napuhane plaće u poduzećima, institucijama i službama u javnom sektoru, jer takva praksa čini nepopravljivu štetu ekonomiji. Nakon smanjena broja radnika u javnom sektoru mogućnosti zapošljavanja bit će povećane razvojem realne ekonomije, privatnog poduzetništva i zadrugarstva, pa će na taj način tijekom narednih godina u ekonomiji biti storeno više stotina tisuća radnih mjesta".

Ovu izjava, inače najava ciklusa otpuštanja petine zaposlenih u javnom sektoru jedne države, na žalost svih koji ovo čitaju nije izdao hrvatski ministar finacija Ivan Šuker. Njezini autori nisu, kako bi se moglo očekivati, državni šefovi neke od razvijenih europskih zemalja, pa čak niti čelnici brzorastućiih azijskih država, već 84-godišnji čelnik jedne od rijetkih preostalih komunističkih diktatura na svijetu, po imenu Fidel Castro.

Kuba je naime prije dva dana objavila kako namjerava otpustiti petinu od svojih 5 milijuna ljudi zaposlenih u državnim institutcijama, javnim poduzećima i ostalim dijelovima javnog sektora. Radi se o golemoj političkoj prekretnici za Kubu. Tijekom posljednjih 50 godina ekonomija te države, pod Castrovim vodstvom, temeljila se na neodrživom modelu državne planske privrede u kojem je privatno vlasništvo bilo praktički nepostojeće.

Castro opipavao puls nacije preko intervjua

Photomontage: CheesTakva ekonomska politika rezultuirala je situacijom da je 85 posto aktivne kubanske radne snage zaposleno u javnom sektoru, a konzekventno niskim stupnjem razvijenosti i velikim siromaštvom. Sada će se to barem dijelom promijeniti, a ciklus otpuštanja, prema najavama s Kube, trebao bi pratiti i ciklus privatizacije dijela djelatnosti koje su prethodno bile pod kontrolom države. Primjerice, očekuje se kako će brijačnice i frizerski saloni biti prvi na redu za prepuštanje privatnim vlasnicima, a trebala bi biti znatno olakšana i zakonska regulativa kako bi se Kubancima omogućilo da puno lakše i u većoj mjeri pokreću privatne biznise.

Zanimljvo, velike ekonomske promjene na Kubi događaju se neposredno nakon što je u intervjuu američkom novinaru Jeffu Goldbergu Castro, koji se već tri godine praktički ne pojavljuje u javnosti zbog teške bolesti, rekao kako Kubanski ekonomski model više ne funkcionira. Službene kubanske institucije kasnije su demantirale da je Castro izjavio tako nešto i proglasili cijeli slučaj nesporazumom. Ipak, s obzirom je iznimno ugledan i nagrađivan novinar teško je vjerovati da bi učinio takvu pogrešku, pa je vjerojatnije da se radilo o svojevrsnom probnom balonu kojim je Castro želio vidjeti reakcije domaće i međunarodne javnosti. Ipak, za nas u Hrvatskoj ova vijest bila bi poprilično nebitna kad i nas ne bi mučile slične ekonomske muke.

Golemi i neefikasni javni sektor

I u Hrvatskoj golemi i neefikasni javni sektor predstavlja najveću prepreku razvoju ekonomije, no za razliku od Kube ovdje nema nikakvih naznaka da će se bilo kakve reforme u tom smislu dogoditi, iako je upravo to model koji je cijelom nizu uspješnih država, poput Njemačke i Velike Britanije da izađu iz recesije.

Dapače, dok ministar financija Ivan Šuker konstantno kao papagaj ponavlja kako smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru u Hrvatskoj u ovom trenutku nije moguće, a premijerka Jadranka Kosor koja obećava kako će se do posljednjeg daha boriti za plaće javnih i državnih zaposlenika, čovjek se mora zapitati je li normalno da ovu državu vode ljudi koji su po razumijevanju osnovnih načela moderne ekonomije inferiorni čak i ostarjelom komunističkom diktatoru. Ipak, nije sve tako crno. Zasad još uvijek nikakva značajnija otpuštanja u javnom sektoru nije najavila Sjeverna Koreja.