Vedrana RudanSinoć je najduhovitiji čitač sa blesimetra u Hrvata i urednik Dnevnika Hrvatske teve gospodin Šprajc odlučio završiti emisiju upečatljivim prilogom. Istarski župan Jakovčić otvorio je nekakvu izložbu pa iskoristio priliku da sa torza skine košulju i pokaže nam svoju otromboljenu i dlakavu trbušinu. Kad je tusta trbušina nestala sa ekrana na usnama gospodina čitača Šprajca ukazao se smiješak. Odobravanja? Razumijevanja? Sućuti? Nikad nećemo saznati. Kad je počelo? Pred neko vrijeme čelnici hrvatske oporbe sastali su se u seoskoj oštariji da bi se dogovorili kako s vlasti srušiti mrski hadeze i konačno odvesti Hrvatsku u svijetlu budućnost. Ne smijemo se čuditi zašto su se sastali na mjestu na kome se obično ne donose sudbinske odluke. Našoj su oporbi forma i sadržaj jednako nebitni.

I sve bi prošlo bez većih komentara, oporba nas ostavlja potpuno hladnima, da se na sastanku nije ukazao gospodin Jakovčić u bermudama. Hrvatski mediji skočili su na noge. O potkoljenicama Prvog Istrijana pisali su baš svi pisani mediji, o portalima da se ne govori. Zašto se gospodin Jakovčić pojavio polugol, to nikoga nije zanimalo. Da se kojim slučajem u bikini skinula gospođa Pusić, također prisutna na sastanku, mediji bi sasvim drugačije reagirali. Ne bi komentirali njena bedra i sise nego bi svi k’o jedan tražili da se gospođu smjesti u ludnicu, neka tamo odgovara na pitanje doktora, odakle vam, gospođo, ideja da morate biti predsjednica Evrope? Gospodin Jakovčić je, dakle, naciji najprije pokazao debele, bezdlake potkoljenice. Nakon mjesec dana ugledali smo njegov ogroman, dlakavi trbuh. Zašto ne depilira i ono iznad ruba gaća?

Ivan Jakovčić: Autor: Duško Marušić/PIXSELLIzmeđu ta dva ukazanja u Puli je otvorio štand i prolaznicima poklanjao svoje mudande. Jedne je poštom poslao Jutarnjem listu. Da li je taj list sponzor njegovih performansa nije poznato. Fotografi su župana pratili do pošte i snimili službenicu kako prima paket. Idućeg smo dana u Jutarnjem ugledali ogroman prilog o Jakovčiću i mudandama. Jedna je novinarka slikana kako u redakciji nasmiješena razgledava gaće velike poput šatorskoga krila. Sirotica, u ovoj je priči zaista nebitna. Korporacijski novinari krvavo zarađuju svoj kruh, plaću vide rijetko ili nikad, nisu plaćeni po kvaliteti teksta nego po kvadraturi, ostavimo novinare na miru. Za analizu nam ostaju lik i djelo onoga Jakovčića. Naš je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira potpuno jasan. Članak 14. glasi: ”Tko na javnom mjestu vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana kaznit će se novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 DEM do 200DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.”

Čudno vam je ovo DEM? U slobodnoj Hrvatskoj stvarno vam nitko ne brani da se čudite. Suci su mi rekli da se “moralom” drži “općeprihvaćeni standard društvenog ponašanja” i da se po Članku 14 najčešće kažnjavaju “slučajevi razgolićivanja”. Ako slučaj Jakovčić nije “slučaj razgolićivanja” ne znam što je. A suci za prekršaje ipak su skrenuli pogled sa bureta obraslog dlačinama. Zato jer Jakovčić nema prebijene DEM nego samo milijune eura? Zašto onda nije u zatvoru? Nešto se mora napraviti. Kako je krenulo ovih će se dana dogoditi najgore. Vidjet ćemo i ono što gospodinu Jakovčiću visi ispod trbušine a što njegovi Istrijani već godinama pokorno drže u svojoj guzici. To je njihov izbor, za to su glasali. Ali naši organi javnog reda i mira ipak ne bi smjeli mirovati. U ovoj napaćenoj zemlji ne žive samo Istrijani.

Rudan.info