22.09.2010. / 07:00

Autor: Hrvoje Šimičević

Savjeti bivšeg ministra financija: Mato Crkvenac kroji vaš kućni budžet

Kao ministar financija Crkvenac je upravljao državnim proračunom od 2000. do 2003., a sada čitatelje Riznice savjetuje kako da izbjegnu zamke zaduženosti, rasporede svoju imovinu i ostvare dugoročni financijski prosperitet

Mato CrkvenacMato CrkvenacNa koji način uskladiti vlastita primanja i svakodnevne troškove, i uz to ispuniti sve manje ili veće želje, bilo da je riječ o putovanjima ili pak kupovanju nekretnina, neizbježno je pitanje većine građana nakon što im na račun svaki mjesec prispije zarađena plaća. Globalna financijska kriza takve je dileme samo dodatno zakomplicirala, jer u tako skučenim recesijskim okolnostima, u kojima se građani suočavaju sa dodatno smanjenom platežnom moći, nužno je još opreznije upravljati sa kućnim financijama. Stopa inflacije, povećanje kamatnih stopa i nezaposlenosti, samo su neke specifičnosti recesije koje neminovno utječu i na osobne financije.

U Hrvatskoj navika redovnog planiranja budžeta još nije zaživjela kod većine obitelji. Međutim, u novim gospodarskim okolnostima, svijest o financijskom planiranju unutar obitelji, sve više jača. "S obzirom na aktualnu globalnu ekonomsku situaciju, idućih 10 godina može se smatrati vremenom turbulencija, nestabilnosti, različitih promjena koji mogu imati milenijske značajke, i to ne zato što nije samo u financijskom svijetu došlo do poremećaja, već i u realnom sektoru. Zbog toga će građani morati još opreznije upravljati sa svojim financijama", ističe SDP-ov saborski zastupnik i bivši ministar financija Mato Crkvenac. Samo za čitatelje posebnog priloga Riznica, Crkvenac je pripremio 6 koraka koji će građanima omogućiti lakše krojenje kućnog budžeta te bolje snalaženje u nadolazećem financijskom razdoblju.

1. MAKSIMALAN OPREZ

Treba biti maksimalno oprezan prilikom svakog postupanja s financijama u razdoblju recesije. Ekonomija i financije nemaju nikakve veze s pjesništvom pa zato u ovom slučaju ne vrijedi ona teza prema kojoj je 'oprezan čovjek nikakav čovjek'. Naprotiv, u kontekstu financija oprezan čovjek je pravi čovjek. Štoviše, mislim da se sljedećih sedam do 10 godina u kontekstu financija u svakom trenutku treba pridržavati opreza. To vrijedi i za trenutke kada se nenadano povećaju prihodi. I u tom se, naime, slučaju lako prevariti jer se može dogoditi da dođe do pokušaja ostvarivanja želja koje znatno nadilaze realne okvire kućnog budžeta.

2. MLAĐI MORAJU RIZIČNIJE NASTUPATI U RECESIJI

Po pitanju upravljanja financijama jako je važna životna dob članova obitelji. Stariji članovi više pažnje usmjeravaju štednji, i to prvenstveno onoj koja se odnosi na osiguravanje zdravstvene i socijalne skrbi, što je razumljivo samo po sebi. Mlađi pak naraštaji u kriznim vremenima trebaju preuzeti veći rizik u upravljanju financijama. Štoviše, bez njihove ambicije može se dogoditi da onih sedam do 10 godina preraste i na 20 godina financijske nestabilnosti. Mlađi naraštaji općenito trebaju biti spremni za rizičniji ulazak u biznis, za stjecanje znanja preko rada, što će posljedično rezultirati materijalnom komocijom. Da bi se, međutim, osigurali takvi životni uvjeti za prosječnog građanina Hrvatske, potrebno je prvenstveno promijeniti dosadašnju filozofiju prema kojoj je uobičajeno da se obiteljska skrb prema djeci dominantno iskazuje preko kupnji nekretnina. Suprotno tome, stvari bi se trebale preokrenuti u smjeru da prioritet postane edukacija mlađih naraštaja. Zapravo, djeci je bazično potrebno osigurati najbolje moguće obrazovanje i malo toga drugog. Preko edukacije će doći i adekvatno radno mjesto, odnosno navedeni materijalni prosperitet. To, dakako, podrazumijeva preokret u dosadašnjem promatranju naše cjelokupne ekonomije. Cjelokupna ekonomija bi se trebala aktivirati u smjeru stavljanja sustava nekretnina u funkciju gospodarstva. Stariji se, dakle, trebaju brinuti prema onomu što je njima briga, a mlađi trebaju stremiti ambicioznosti, ali u okvirima opreza koji je u ovakvim okolnostima itekako poželjan.

3. KRATKOROČNI I DUGOROČNI CILJEVI

Bitno je da se na početku planiranja kućnog budžeta odmah postave i kratkoročni i dugoročni ciljevi. To je naprosto preduvjet da se pametno postupa s kućnim financijama, i u tekućem poslovanju i na duži rok. Evidentiranje prihoda i rashoda bez postavljenog cilja nema nikakakvog smisla jer ako i dođe do oblikovanja plana na temelju tih podataka, bez jasnog cilja taj plan je znatno neučinkovitiji. Dakako, ciljeve treba objektivno i realno postaviti, iako nije loše da njihovo ostvarenje bude malo ‘rizičnije’ jer na taj način dolazi i jača motivacija, a s tim i bolji efekti u korištenju vlastitih potencijala i mogućnosti. Dosta korisno može biti i vođenje redovne pismene evidencije troškova. To daje efekte, posebno kod onih obitelji koje nisu naprosto sklone svakodnevnom promišljanju o troškovima s kojima se na kraju svakog mjeseca neminovno moraju suočavati. Nadalje, napismeno bi trebali definirati i sve kratkoročne i dugoročne ciljeve koji bi trebali biti najbolji poticaj za sređivanje osobnih financija. Naime, onda će planiranje kućnog budžeta za sljedeće razdoblje biti znatno lakše jer će na temelju tih podataka biti puno lakše planirati buduće financijsko razdoblje. Naravno, ne treba u potpunosti robovati takvim rješenjima, ali takvo preciznije planiranje troškova je svakako korisno.

4. KONTROLA TROŠKOVA

Elementarna logika nameće zaključak da svaka obitelj treba usklađivati potrošnju i rashode sa svojim prihodima. Za poboljšanje financijske situacije uvijek su moguća samo dva načina: prvi je povećanje prihoda, drugi je smanjenje troškova. Međutim, većina hrvatskih građana se već duže vrijeme ne pridržava takve logike. Ovdje se, nažalost, uvriježilo pravilo prema kojem radnik teži tome da što manje radi, izbjegne naporan rad i pripadajuću kreativnost, ali da unatoč takvim svjetonazorima živi u što kvalitetnijim uvjetima. Kada dođe do promjene takvih pogleda, što će se zbog niza razloga dogoditi, jedino će se u takvim novonastalim uvjetima moći usklađivati ono što netko ima s onim što objektivno može potrošiti. Najbitnije je da se u skladu s tim načelom u aktualnim uvjetima naprave precizni planovi za postizanje minimalnih troškova. Dakako, pritom treba voditi računa i o dugoročnijim rashodima koji su, primjerice, vezani uz neke kredite, kao i o mogućim prihodima koji će doći kao posljedica pametnog investiranja. Jasno je da planiranju financija ne prilaze iz iste perspektive visokoobrazovani kadar s, primjerice, velikom plaćom ili pak trgovac s znatno manjim primanjima. Da bi se došlo do toga da se promišlja o tome kako zaraditi na vlastitom novcu, prvo treba detektirati sve troškove te ih početi planirati, a ne razmišljati o novcu tek kada dođemo do nule ili još gore, do minusa. Veliki dio građana u Hrvatskoj ograničava se na to da rad i plaću naknadno iskorištava za kupnju svega preko kredita. Daleko bolji i racionalniji put je sređivanje svih osobnih financija preko eliminiranja dugova, kontrole troškova i štednje, odnosno ulaganja novca.

5. IZBJEGAVATI TROŠKOVE KARTIČNOG POSLOVANJA

Unatoč recesijskim vremenima nije najbolje rješenje pridržavati se maksime o tome kako ni pod kojim uvjetima nije pametno ući u nova zaduživanja Upravo suprotno. Potrebno se, naime, zaduživati, ali dakako sve u skladu sa svojim mogućnostima. To se posebno odnosi na mlađe ljude koji moraju ulaziti u određene rizike na tržištu, što nerijetko podrazumijeva zaduženje i tomu slično. Starijim ljudima se pak u takovim okolnostima nikako ne preporučuje zaduženje bilo koje vrste, a naročito ne oblici zaduživanja koji su u Hrvatskoj popularizirani posljednjih nekoliko godina. Riječ je, dakako, o zaduženjima preko kartičnog poslovanja, gdje se dugovi gomilaju malo po malo, da bi na kraju godine izrasli u veliki problem za bilo čiji budžet. Svatko se zbog toga mora sam disciplinirati da ne troši one novce koji su bili predviđeni za nešto drugo. Olakotnim kreditiranjem većina ljudi neoprezno ulazi u sve veće troškove koji se potom sve teže iz plaća pokrivaju. Posljedica je toga sve veća dužnička kriza iz koje je teško izaći. Da do toga ne dođe, potrebno je jako dobro razmisliti i izračunati isplati li se kupnja neke nove stvari i može li se to vlastitim prihodima pokrivati. Kapital je kod nas skup, ali ne zato što su vlasnici banaka kod nas lakomi ili pak zato što na taj način žele brzo zaraditi. Štoviše, banke u Hrvatskoj teško da mogu imati povoljnije kamate u ovom trenutku i u ovim uvjetima. Dakle, uz ove depozitne troškove koje banke imaju i sve ostalo, i za smanjenje kamata i za smanjenje troškova kapitala trebat će i vremena i napora sa svih strana, uključujući i trud tih institucija. Sve to skupa međutim ne znači da se ne treba zadužiti ako je to u skladu s mogućnostima građana i ako se radi o poslovima koji su, uvjetno rečeno, sigurniji. S obzirom na to da je kroz dugoročne, primjerice, desetogodišnje planove krojenja budžeta kroz pametno ulaganje moguće skupiti lijepu količinu financija, nije naodmet znati i podatke o osnovama ulaganja i kamatnim stopama.

6. REZERVNO RJEŠENJE ZA NAJTEŽE UVJETE

Cjelokupnu imovinu u obitelji treba raspodijeliti u tri trećine. Treba uvijek voditi računa da je jedan dio kapitala u nekretninama, zatim u bankama u gotovini, dok je treći dio na tržištu kapitala. No i uz racionalno balansiranje s ovim trima kategorijama, uvijek je potrebno imati još poneko rezervno rješenje za slučaj neočekivanih situacija. Naime, pred nama su i dalje teške i nestabilne godine što se globalne financijske situacije tiče, tako da rezervno rješenje ne znači samo pitanje pukog preživljavanja u izvanrednom slučaju financijskog kraha u obitelji, već to znači i puno više. Znači prvenstveno stabilnost i sigurnost da možete normalno funkcionirati u najtežim uvjetima na tržištu. Rezanjem troškova gdje god je to moguće, pametnim planiranjem i ulaganjem doista je moguće uskladiti želje i realne mogućnosti te na taj način poboljšati kvalitetu života.

Vezane vijesti

Ekonomska efikasnost gradova: Najbolji Novigrad, Rovinj, Dubrovnik, Zadar

Ekonomska efikasnost gradova: Najbolji Novigrad, Rovinj, Dubrovnik, Zadar

Istraživanje ekonomske efikasnosti gradova u razdoblju od 2004. do 2007. pokazuje da je u skupini gradova do osam tisuća stanovnika najefikasniji… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika