Il Giardino ArmonicoProtekli je vikend u Samoboru u potpunosti prenio interes s tradicionalnog izjedanja zavidnih količina kremšnita na raskošnu kulturnu ponudu Samoborske glazbene jeseni. Suptilniji glazbeni dojam manjih instrumentalnih formi dopirao je iz autentičnih glazbala vrhunskog talijanskog ansambla za ranu glazbu Il Giardino Armonico, dok su finale glazbenog vikenda začinili moteti (BWV226, BWV229, BWV225) i kantate (BWV84, BWV35) Johanna Sebastiana Bacha u izvedbi ansambla Detmold Barockakademie, pod vodstvom orguljaša i zborskog dirigenta Gerharda Weinbergera.

Subotnji koncert jasnog naziva ¨A Venezia!¨ predstavio je djela venecijanskih majstora s kraja 17-og i prve polovice 18-og stoljeća, na čelu s ¨crvenim svećenikom¨ Antoniom Vivaldijem. Uz njegova tri koncerta za blokflautu (RV441) i sopranino blokflautu (RV443 i RV444), sedmero nam je članova talijanskog sastava predstavilo presjek venecijanske glazbe kroz djela Daria Castella (c.1590-1658), Tarquinija Merule (1594-1665), Giovanni Battiste Buonamentea (c.1595-1642), Giovannija Legrenzija (1626-1690) i Baldassarrea Galuppija (1706-1785).

Djela fine melodike uzorno skladana prema načelima poznate talijanske škole kontrapunkta, bila su izvedena profinjeno, virtuozno, bez napora (!) i vrhunski uvježbano. Promjene tempa i dinamike iskorištene su sjajno za jasnoću izvedbe, lakoću praćenja materijala i neupitan šarm izvođača. Višeglasje preneseno iz zborskih djela, pročišćeno i uklopljeno u linije violina, viole i violončela perfektno se čulo čak i u ječnoj atmosferi Franjevačke crkve. Takav rezultat posljedica je točno odabranog broja izvođača (2 violine, viola, violončelo, kontrabas, lutnja i čembalo), nevjerojatne discipline muziciranja, kao i visokih standarda ansambla glede tretiranja akustičkog prostora. Atraktivnost nastupa povećao je i daroviti lutnjist Luca Pianca s dobro osmišljenim sudjelovanjem u continuu i djelomičnim isticanjima u akordima vođice i/li sjajnim prohodnim tonovima. Povremene točne, muzikalne i uglađene ostinatne forme, uvijek beskrajno finog volumena (Giancarlo De Frenza, kontrabas) i sadržaja, otvarale su prostor virtuoznim solističkim dionicama violina i viole. Razvijenijom kasnobaroknom formom kanona, fuge i instrumentalnog kontrapunkta Sonate a quattro (op.10, broj 2) Giovannija Legrenzija došlo se do pravog koncertnog dijela večeri.

Concerto a quattro u g-molu Baldassarrea Galuppija bio je uokviren trima Vivaldijevim koncertima za blokflautu/sopranino blokflautu, gudače i basso continuo. U ovom dijelu nastupa predstavio se i flautist i dirigent Giovanni Antonini koji umjetnički vodi Il Giardino Armonico još od 1989-e godine. Živahna orkestralna ritornella otvarala su velik prostor iznimnim solističkim dionicama iz pera venecijanskog majstora. Na ovom mjestu moram priznati da sam od instrumentalista ovjenčanog epitetima poput ¨...jednostavno rečeno ingeniozne interpretacije...¨ očekivao mal(k)o više, no sveukupnu kvalitativnu razinu nastupa teško bi bilo označiti ocjenom manjom od iznadprosječne. Možda su silno visoka razina i (trenutni) polet ansambla nadrasli onu voditeljevu? Ili su zahtjevne solističke dionice furioznih tempa bile previše za učestala nizanja čistih tonova sićušnog drvenog instrumenta? Štogod bilo, primjedba se može označiti i kao cjepidlačenje, posebno ako se uzme u obzir umjetnička kvaliteta predstavljenog materijala. Osmorica svjetskih umjetnika, od ukupno 35 koliko ih čini Il Giardino Armonico, podarili su Samoboru (dan poslije i Varaždinu, u okviru Baroknih večeri) neočekivano kvalitetan nastup, a znamo koliko je to teško kad su takva imena u pitanju. Druženje s glazbenicima bilo je produženo u dva ponovljena nastupa i organiziranom druženju u poznatom samoborskom restoranu Livadić.

Samoborska glazbena jesen nastavlja se slijedom koncerata, kazališnih predstava, radionica i izložbi, a zanimljiva će biti i književna večer profesora Viktora Žmegača, dan prije barokne ¨Glazbe u suton¨ velike britanske sopranistice Emme Kirkby u pratnji švedskog lutnjista Jakoba Lindberga.