ZOLTAN ALDOTT, predsjednik Uprave Ine, prošle godine je u modernizaciju rafinerija uložio više od 1,3 mil. eura, a novi kredit dogovoren je s Europskom bankom za obnovu i razvoj, ICF-Debt Poolom i CordiantomNedavni kredit od 210 milijuna eura koji je hrvatska naftna kompanija Ina dogovorila s Europskom bankom za obnovu i razvoj, ICF-Debt Poolom i Cordiantom može se smatrati posljednjim korakom u prvoj fazi procesa modernizacije rafinerija u Rijeci i Sisku. Tako su osigurana sredstva za dovršetak već započetih radova u Ininim rafinerijama do kraja ove godine, a posljedica toga bit će da će Ina cjelokupnu svoju proizvodnju uskladiti s Euro V standardima, inače najvišim europskim standardima kvalitete naftnih derivata, te s druge strane zadovoljiti i najviše ekološke norme, kao i standarde energetske učinkovitosti. Ipak, što je možda i najvažnije, nesmetanim nastavkom modernizacije rafinerijskog poslovanja hrvatska kompanija bi trebala dodatno učvrstiti svoj status tehnološki najnaprednije naftne kompanije u regiji jugoistočne Europe.

Takav status je temelj budućeg Inina plana da postane regionalni tržišni lider te, osim u Hrvatskoj, značajno poveća svoje poslovne prihode i u susjednim državama. Upravo zbog toga kredit EBRD-a Ini u ovom trenutku može se smatrati začetkom jakog poslovnog razvoja hrvatske naftne kompanije koji bi trebao uslijediti u idućim godinama. Za Inu je taj kredit važan i zbog toga jer je on svojevrsna potvrda ispravnosti kompanijina poslovnog plana. Naime, prije sklapanja konačnog dogovora o kreditu stručnjaci EBRD-a proveli su temeljitu poslovnu i energetsku reviziju Inina rafinerijskog poslovanja, te nakon toga izradili izvještaj s komentarima i preporukama na koji način najbolje prakse mogu biti ostvarene kroz investicije ili kroz druge operativne prakse.

Tako je EBRD dobrim ocijenio i Inin plan da kroz jak investicijski ciklus u modernizaciju rafinerija postigne visok stupanj efikasnosti u poslovanju, te vrhunsku kvalitetu konačnog proizvoda, što bi trebalo rezultirati značajnim rastom prihoda u budućnosti. Takvu poslovnu politiku Ina je provodila posljednjih godina, unatoč značajnim problemima koji su vladali na tržištu nafte i naftnih derivata, pa je tako samo prošle godine u modernizaciju rafinerija kompanija uložila više od 1,3 milijarde kuna. Razina investicija povećala se tijekom ove godine, pa je tako u prvom kvartalu 2010. Inina razina investicija bila 48 posto viša nego godinu dana prije. Važno je napomenuti kako su takva velika ulaganja Ine u potpunoj suprotnosti s trendovima koji postoje na europskom tržištu nafte i naftnih derivata. Pad potrošnje naftnih derivata izazvan gospodarskom recesijom prouzročio je i goleme količine slobodnih rafinerijskih kapaciteta diljem Europe.

U takvoj situaciji dio rafinerija, osobito onih u vlasništvu velikih kompanija koje u pojedinim regijama posjeduju više sličnih objekata, počeo je imati ogromne gubitke. Posljedica toga je da su od 2008. u svijetu zatvorene rafinerije ukupnog kapaciteta prerade većeg od 1,5 milijuna barela nafte dnevno. Takav trend posebno je vidljiv u zapadnoeuropskim državama. Tako je francuska naftna kompanija Total nedavno objavila kako namjerava zatvoriti svoju rafineriju u Dunquerqueu kapaciteta 137 tisuća barela dnevno, jer je u samo devet mjeseci prošle godine poslovala s gubitkom od 176 milijuna dolara. Ta rafinerija bi kroz sljedeće dvije godine trebala biti u potpunosti razmontirana, a iako još uvijek nije službeno potvrđeno, smatra se kako će ista sudbina zadesiti i veliku Totalovu rafineriju Lindsey u engleskom gradiću Humbersideu.

Također, procjenjuje se kako će francuska kompanija idućih godina zatvoriti barem dvije svoje rafinerije u zemljama Europske unije, među kojima su rafinerije u Antwerpenu, Rimu, Leuni u Njemačkoj ili Vlissingenu u Nizozemskoj. Američki naftni div Chevron nedavno je oglasio prodaju svoje rafinerije Pembroke u Walesu, a druga velika američka kompanija ConocoPhillips nakon neuspješne potrage za kupcem zatvorila je svoju rafineriju u Teesideu u Engleskoj. Nadalje, britanski Shell pokušava naći novog vlasnika za svoju rafineriju u Göteborgu, a talijanski ENI za svoja postrojenja u Livornu. Igrom sudbine Inin investicijski ciklus vremenski se poklapa s recesijskim ciklusom na većini ostalih europskih tržišta, pa ispada da je hrvatska kompanija prošle godine u razvoj rafinerija uložila više od drugih kompanija u Europi. Pretpostavi li se da će idućih godina opet početi ciklus rasta tržišta, Ina bi sa svojim moderniziranim rafinerijama, odnosno mogućnosti da proizvede velike količine visokokvalitetnih proizvoda po nižoj cijeni od konkurenata u regiji, mogla ostvariti značaU RAFINERIJI NAFTE SISAK u sklopu modernizacije završena su dva postrojenja, a jedan je za odsumporavanje, tzv. postrojenje Clausjan tržišni rast. Upravo zato za kompaniju je bilo iznimno važno da osigura potrebna sredstva kako bi se proces modernizacije nastavio bez zaustavljanja.

U Rafineriji nafte Sisak, u sklopu prve faze, dva postrojenja su već završena: postrojenje za odsumporavanje (tzv. postrojenje Claus) i postrojenje za hidrodesulfurizaciju FCC benzina. Izgradnja postrojenja izomerizacije je u tijeku. Tehnički završetak prve faze modernizacije u Sisku očekuje se u posljednjem kvartalu 2010. godine. Kao dio prve faze modernizacije Rafinerije nafte Rijeka u tijeku je izgradnja triju postrojenja: postrojenja za odsumporavanje, blagog hidrokrekinga (MHC/HDS) i postrojenja za proizvodnju vodika (HGU). Ta postrojenja bit će završena u sljedećih nekoliko mjeseci. Stoga se zajam EBRD-a Ini može smatrati početkom novog razdoblja u razvoju hrvatske naftne kompanije.