Srećko JurdanaKreira li Vladimir Šeks novu intrigu, ovaj put protiv Jadranke Kosor? Glasovi se intenzivno šire na tu temu, a ne bi bilo ni iznenađujuće da se nešto takvo sprema, jer Šeksova karijera obiluje sličnim eksperimentima. Kad je u jesen 1991. godine pokušao organizirati protutuđmanovski puč u HDZ-u i nametnuti sebe za predsjednika, poglavar je na otvorenu suradnju pozvao svoje prikrivene saveznike iz oporbe - Račana, Budišu, Tomca itd. - uz čiju pomoć je sastavio “Vladu demokratskog jedinstva” i politički na dulje vrijeme paralizirao svoje radikalne oponente u HDZ-u i izvan njega. Za Šeksa je to, među ostalim, bila dobra poduka o potencijalnoj štetnosti nedvosmislenoga djelovanja, posebno kad je riječ o njemu kao aktivistu čije velike ambicije prati sumnjiva karizma. Lišio se ideje da postane frontman i od tada nadalje nastavio je politički funkcionirati kao utjecajni pozadinac. I Tuđmanova kazna utjecala je na tu modifikaciju ponašanja.

Poglavar ga je poslao u Osijek kao šefa kriznoga stožera, da se tamo nekoliko mjeseci skriva od srpskih granata i usput zatvara oči pred zločinima Glavaševe terorističke čete. Spasilac HDZ-a od kataklizme Može se primijetiti da je Šeks - nakon svega toga - kroz svoje pozadinsko djelovanje uspio barem u dva navrata spasiti HDZ od kataklizme. Organizirao je pobjedu Ive Sanadera u sukobu s frakcijom Ivića Pašalića, i time osigurao opstanak stranke u središnjoj nacionalnoj areni. HDZ bi se vjerojatno politički marginalizirao da je ultranacionalistička kompromitirana struja u njemu tada uspjela preuzeti vlast. U organizacijskoj pozadini tadašnje Sanaderove pobjede zajednički su zapravo stajali Šeks i Glavaš, no historija je potonjem uskratila nagradu za njegov doprinos.

Nikakve interne političke zasluge nisu ga mogle abolirati od zločina nad osječkim Srbima i ponekim suprotstavljenim Hrvatom, koji su tijekom rata počinjeni uz njegovu nadležnost i suglasnost. Šeks je svome osječkome savezniku pomogao koliko je mogao, hipokritskim svjedočenjem na sudu, a potom vjerojatno i prešutnim pristankom na njegov preliminarni bijeg u Hercegovinu. Suradnja je, međutim, na toj točki završila. Svako daljnje izražavanje naklonjenosti prelilo bi tada čašu međunarodnoga strpljenja prema HDZ-u i Vladi. Dramatično hadezeološko pitanje Špekuliralo se u javnosti da bi Šeks mogao u perspektivi pomoći Glavašu na nekakav legislativan način, i da je to razlog zašto ga Glavaš ne napada u istoj mjeri kao Sanadera, no Šeks je u međuvremenu dao nekoliko vrlo oštrih izjava protiv Glavaša i čini se zasad da ta teza pada u vodu.

Šeksove naklonosti u pravilu su ortodoksno političke prirode, što znači da traju dok traje i zajednički interes. Kad je Sanaderovo vrijeme isteklo, okrenuo se protiv njega bez obzira na to što ga je doveo na vlast. Nakon Sanaderova odlaska bio je prvi iz partijskoga polit- biroa koji je u javnosti - na krajnje oprezan i umjeren način, doduše - počeo širiti skeptične tonove prema Sanaderovu liku i djelu. Razloge za oprezan pristup Šeks je svakako pronalazio i u tome što bi brza i radikalna destrukcija Sanaderova kulta mogla biti opasna za integritet HDZ-a, s obzirom na brojnost njegovih idolopoklonika. Građanin Šeks doživljava sebe na neki način kao specijalno odabranoga čuvara ideje ili virećega anđela koji će stranku - zatreba li - spasiti i od nje same. Epitaf bi mu mogao glasiti: Njegov život bio je njegov HDZ. Pomogao je Jadranki Kosor da nakon Sanaderova potresa rekonsolidira interni poredak u HDZ-u, i da se u javnosti predstavi kao premijerka bolja od općih očekivanja.

Pretpostavljalo se u prvi mah da će gospođa Kosor djelovati kao Šeksova i Hebrangova marioneta, no ona je vrlo brzo pokazala sposobnost za autonoman nastup. Njezino otvaranje fronte protiv korumpiranosti u HDZ-u prenerazilo je Sanadera i ponukalo ga na stihijski pokušaj povratka, no budni Šeks znao je da Sanader za HDZ danas znači katastrofu (kao što je prije značio spas), i nije dopustio da interna kolebanja prema novoj šefici uzmu maha. S etabliranjem Jadranke Kosor, međutim, stvaranje svijeta za poduzetnoga Šeksa evidentno nije završeno. Signali koji stižu iz stranačkih koridora za promatrače su prilično alarmantni. Među modernim hadezeolozima cirkulira dramatično pitanje, namjerava li gospodin Šeks “spasiti” HDZ i od Jadranke Kosor, kao što ga je spasio od Sanadera, a prije njega od Pašalića? Mjere i protumjere dvoje lukavaca Pustio je u javnost glas da lobira za Božidara Kalmetu kao novoga predsjednika stranke, i pokrenuo lavinu špekulacija na temu svojih motiva. Kalmeta je navodno nezainteresiran za položaj, no Šeksu je poslužio kao prigodan medij.

Gospodin Šeks procijenio je možda da će Jadranka Kosor postati beskorisna izgubi li sljedeće izbore - a postoje dobri izgledi da se to dogodi - i da jedan misionarski org-sekretar kao što je on u pripremi mora imati aktivan scenarij za takvu varijantu. Osim toga, čini se da gospođa Kosor nije previše popularna u HDZ-u, zbog neočekivanih dimenzija borbe protiv korupcije svakako, ali vjerojatno i zbog pomanjkanja rudimentarne autoritarnosti na kakvu su sljedbenici tradicionalno navikli. Ako status gospođe Kosor kopni, građanin-dužnosnik Šeks - specijaliziran za smjene i imenovanja - još uvijek je tu da pronađe alternativu i stranku spasi od hijerarhijskoga vacuuma. Jadranka Kosor, po svemu sudeći, ne namjerava hladno promatrati kako Šeks priprema njezinu smjenu. Ne raspolaže divljačkom energijom poput Tuđmana ili Sanadera - što je za Hrvatsku dobro - no lukava je gotovo koliko i Šeks, i ako se njegove urotničke inicijative nastave, nesumnjivo će organizirati protumjere. Možda je i njezina najava rekonstrukcije Vlade negdje na tom tragu.