Elena Revich, Ekatarina Pogodina, Anna Sazonkina i Tatjana EgorovaČetiri ljupke dame (violinistice Elena Revich i Ekatarina Pogodina, violistica Anna Sazonkina i violončelistica Tatjana Egorova), predstavljene imenom Dominant Quartet, opravdale su sinoćnjim nastupom cjelovit smisao naziva vlastitog ansambla.

Kvartet s klarinetom Johannesa Brahmsa

Na jednom od najboljih koncerata ovogodišnje Samoborske glazbene jeseni gudačice su zvukovno potisnule domaćeg klarinetista Davorina Brozića i time izostavile kompliment izvanserijske izvedbe Brahmsova djela. Vrhunski slog Kvinteta za klarinet i gudače u h-molu (op.115) ipak nije dopuštao navedenu neravnopravnost, što je bila velika šteta, jer je odlično usklađeni i ugođeni klarinetist svirao uglavnom ¨u prazno¨. Mogućnost da se na improviziranoj pozornici samoborske Župne crkve Svete Anastazije radilo o izbalansiranom zvuku postoji, ali u četvrtom je sjedećem redu (vjerojatno i drugdje) nedostajalo intenziteta puhačkog glazbala. Rezultat je za Brozića bio velik napor i slab efekt, a Dominant Quartet se raskošno okitio preostalim dijelom nastupa u kojem je priznata nacionalna glazbena škola i poduka prof. Valentina Berlinskog (Borodin Quartet) došla do svog punog izražaja izvedbama Rahmanjinovog Gudačkog kvarteta br.1 u g-molu (nedovršeni) i Šostakovičevog Gudačkog kvarteta u c-molu (op.110, br.8).

Najbolja izvedba

U Rahmanjinovom dvostavačnom kvartetu dame su iz Moskve rutinski oslikale romantična ozračja, zvukovno nalik onima od Čajkovskog kojem se virtuozni ruski pijanist i skladatelj divio tijekom cijelog života. Izvedba najkompleksnijeg djela, onog od Šostakoviča, mogla bi bez pretjerane subjektivne naklonosti biti proglašena izvedbom Samoborske glazbene jeseni 2010. godine. Iako još predstoje nastupi Srđana Bulata (večeras) i Martine Filjak (sutra i prekosutra), teško je za povjerovati da će se našim vrsnim instrumentalistima baš tako posložiti sve karte potrebne za vrhunsku inerpretaciju. Partitura kvarteta obiluje dubinom Šostakovičeva očaja, groteskom, žalobnom konotacijom, vapajem i bachovski uredjenim motivom D-Es-C-H (osobni ¨potpis¨ inicijala njemačke inačice Dmitri Schostakovich), te time nameće previše iskrenih osjećaja oslikanih glazbom i gotovo nemogućnost dosljednog prijenosa istih uživo. Srećom, nemoguće se pretvorilo u svoju prirodnu suprotnost, Šostakovičeva je posveta napregnula zidove samoborske crkve, a jake impresije slikom sravnjenog Dresdena (gdje je Šostakovič napisao kvartet 1960. godine) i osjećaj duboke potresenosti krutim sovjetskim totalitarizmom interpretativno su bili oživljavani tijekom izvedbe svih pet stavaka.

Čarobni napitak

S promjenom prve violinistice Dominant Quartet je dobio na homogenosti, bitno produbljenoj izvođačkoj sugestivnosti i plastičnom dojmu ¨jednog instrumenta¨ na pozornici. Iznimne diskografske uratke (www.dominantquartet.ru/recordings_en.html) moglo se kupiti po vrlo pristupačnim cijenama na ulazu crkve, a je li ključ sve većeg uspjeha mladih dama iz glavnog ruskog grada u specijalno izrađenim instrumentima (!), ili nekom čarobnom napitku koji im spravlja ruski druid Čudomix, ostat će barem još neko vrijeme dobro čuvana tajna.