Zrinka PavlićSENDI D ROK 3BE3DA Sanaderovo svjedočenje, prijenos, NovaTV, utorak, 11.50 Jest da su se i hrtovi nakon brat-bratu pola sata uključili u sanaderijadu pred povjerenstvom i jest da je odugovlačenje s odobrenjem direktni prijenos pretvorilo u prijenos s frtalj sata odgode, no ipak valja potapšati Novajlije (feat. Mislav B.) zbog pionirsko-prijenosničkog pothvata. Bez njega Sendi Di Eks Bos u utorak ne bi osvanuo na svakom prijamniku diljem dometa digitalnog signala, a to bi onda svakog normalnog malo unervozilo.

Povečerje Sanaderova svjedočenja, doduše, stavlja golemi upitnik na to koliko je cijela TV priča uopće bila korisna za javnost jer smo onda još cijeli tjedan slušali analize o tome tko je tu pametniji, a tko gluplji, tko zna njemački, a tko Jadranku Kosor još dok je zapisničarka bila i sve u svemu, bljuv.

Ali da ga nitko nije prenosio, bilo bi kuku-lele i jao-pomagaj, svi bi zaključili da se garant pričalo nešto ibervažno o Ini i svim ostalim hrvatskim Kennedy-temama pa je, ako ni zbog čega drugog, prijenos bio dobra stvar zbog demistifikacije u umovima svih onih koji su (jadni) vjerovali da će Sendi nešto bitno propjevat pod neumoljivim i stručno usmjerenim pritiskom povjereničkih detektiva s mikrofonima. Ne ubrajam se u narečene pa me uz svjedočenje, osim kave, budnom održala tek tinjajuća srdžba zbog činjenice da je Mudracu pružena medijska prilika da se još jedanput isfura kao rock-zvijezda i superiorni lisac, i to sve pred očima onih kojima životne okolnosti dopuštaju da prate televizijske prijenose u rano poslijepodne. Što su u najvećem postotku penzići i nezaposleni ili, drugim riječima, najveće žrtve istog tog lisca i njegovih „nisam-ja-majke-mi“ jataka. Tako da je priča s prijenosom bio onaj put za koji kažu da je popločen dobrim namjerama, ali sve što je nakon tih namjera uslijedilo bilo je tek… Ocjena: Grosse Scheisse

ČOBANKOVIĆ U
(RADNOJ) AKCIJI
Otvoreno, HTV1, četvrtak, 21.15
Dok je TV prijenos svjedočenja imao svoje opravdanje barem u namjerama, forsiranje hadezeovskih unutarstranačkih nadje… pardon, prepucavanja kao vrhunskog nacionalnog problema u „Otvorenom“ Dijane Čuljak puno je gora gadarija, o čijim namjerama uopće ne želim razmišljati natašte. Pogotovo kad se uzme u obzir da su se Kosor & apostoli tako raskiselili da su kao portparola na hrt poslali (pajsadovo) ČOBANKOVIĆA! Pa ne samo što nam je Frizura ČovjeČuljak svojim odabirom teme naredila da se duboko zabrinemo nad time tko koga i s koje strane u vladajućoj stranci, nego je kao ilustraciju te tarapane dovela lika čije su debatne vještine negdje na razini ponavljača političke škole u Kumrovcu (hit-fraza: „To nije ništa sporno“). I s kojim je na kraju sve proteste sugovornika iz oporbe o irelevantnosti Sanadera, nesposobnosti Vlade i pristupanju EU kao jedinom razlogu čekanja s prijevremenim izborima - svela na probleme oko sira i vrhnja na Dolcu.
Ocjena: ajme majko (1)

DESET RUKU I 80 ZAPOSLENIH
Nedjeljom u dva,
HTV1, nedjelja, 14.00
Teško je voditeljskim nervom i relevantnošću konkurirati Č-Č (Čobanković-Čuljak) dijalektici sira i vrhnja, ali bogme je i Aco Stanković u kompi sa Željkom Jovanovićem u nedjelju imao svojih momenata. Prvo, čak si ni Dijanu Č-Š ne mogu zamisliti kako političara s kojim priča pred kamerama ispituje o osobnoj tragediji i iako to Stankoviću nije prvi takav izljev neukusa u eter, i dalje mi je tajnovito što ga (osim popunjavanja minutaže) nagoni na takve krivine. Drugo, i nešto neozbiljnije, i Jovanović je imao svoje bisere, kao u slučaju kada je naglasio kako je svu imovinu koja mu stoji na kartici stekao „sa svojih DESET RUKU“ (opa, bato!) te kad je obećao da će SDP, dođe li na vlast, zaposliti OSAMDESET ljudi. Potonje je možda naprosto (depresivna) istina pa ću milostivo zaključiti da Aco zbog toga nije reagirao na lapsus, ali ispitivanje o smrti djeteta i preseravanje s „ja, na primjer, nisam imao nikakvih problema zbog egzotičnog prezimena“ (jer bi valjda Aleksandar Stanković trebao biti mjerilo svih stvari) previše su blentavi da bi mu emisija, unatoč temperamentnom sugovorniku, mogla biti za išta više nego…
Ocjena: prolaz (2)

PREGLED TJEDNA
Dnevnik, NovaTV, nedjelja, 19.15
Apsolutno najbolji komentar cijelog hrvatskog (a djelomično i svjetskog) tjedna uza sve je Jovanoviće, Čobankoviće, Stankoviće i Čuljake na televiziji ove nedjelje izgovorila je Ivana Petrović u „Pregledu tjedna“, vrlo točno tih sedam dana nazivajući „jednim od najjadnijih u povijesti hrvatskog političkog diletantizma“. Sve je bilo tu – i primjedba da se Sanaderovo svjedočenje iz interesa javnosti pretvorilo u interes HDZ-a, i sprdnja zbog hadezeovskog preseravanja po medijima da im Amerika drži štangu u borbi protiv korupcije (nisu, doduše, rekli u kojem im dijelu tijela drže štangu), pa i prilično banalna, ali istinita konstatacija da je moral vladajućih otišao u vražju mater jer ga dokazuju time što svaka hasezeovska šuša lupa po onome istome kojem je do prije godinu dana bila odana i do ispod poda. Bilo je tu i par riječi o Polančecu, uplakanom momku s ljubavnim pismom hrvatskoj javnosti, koji se, kao što jednom reče Mesić, malo razigrao, pa za tu igricu ovih dana dobio manje kazne nego što dobiju bezazleni hipiji za dva jointa, a spomenut je i sudac u njegovu predmetu, koji bi zbog svojih medijskih istupa u normalnom svijetu dobio suspenziju, a tu je dobio potporu sudačke udruge. Pregled je, svim tim cirkusima unatoč, prigodno završen dirljivim kadrovima spašenih rudara u Čileu te možda tek mrvicu prepatetičnom rečenicom o čudu života nad kojim bismo se trebali zamisliti. No malo patetike nikada nikoga nije ubilo pa ću reći još samo…
Ocjena: odličan (5)