21.10.2010. / 12:43
Afrički slavuj iznenadio jazz klasičare
Sastav glazbenika s tri kontinenta sinoć je muzikalnim i donekle varljivim nastupom oduševio do posljednjeg mjesta ispunjenu Malu dvoranu Vatroslava Lisinskog
Richard Bona Poslije uspješnog otvorenja jubilarnih Međunarodnih dana jazza u Zagrebu (autorskim projektom Antuna Tomislava Šabana), uslijedio je nastup Richard Bona Quarteta. Sastav glazbenika s tri kontinenta sinoć je muzikalnim i donekle varljivim nastupom oduševio do posljednjeg mjesta ispunjenu Malu dvoranu Vatroslava Lisinskog.
Richard Bona (bas gitara) iz Kameruna, Ernesto Simpson (bubanj) sa Kube, Etienne Stadwijk (klavijature) iz Rotterdama i Jean Chrisoph Mallard (gitara) iz Pariza izgledom su i scenskim vladanjem činili pravi world-music sastav, a šarmom su melodične afričke glazbe naišli na suglasnu podršku publike.
Sasvim jednostavne linije uvijene u kubanske, funky, pop i jazz aranžmane doimale su se u početku pomalo dosadno, no više zbog neupućenosti i krivih očekivanja nego zbog naoko predvidljivih i suhih aranžmana. Ipak, parada se virtuoznog sviranja zahuktala glazbom Jaca Pastoriusa zbog kojeg se Bona odlučio za primarni instrument i na sluh počeo ¨skidati¨ prstometnu vještinu. Silno razvijenim sluhom i dugogodišnjim oponašanjem onih najboljih, Bona je razvio sasvim unikatan način muziciranja (desna ruka!), filigranski timing i kontrolu glasnoće amplificiranog glazbala koji su plijenili pažnju slušatelja i svraćali pozornost na tijelo peterožične bas gitare.
U prerijetkim solima (koncept glazbe) Bona se poigravao s ¨pitchom¨ izvedbe, baš kao što se nekoć koristio tehničkom napravom proučavajući različita tempa i ustanovljujući točnu brzinu Pastoriusovog sviranja. Apsolutno vladanje instrumentom i glasom pokazao je u maštovitim improvizacijama čije su aluzije zahvaćale akordsku atonalnost jazza, orijentalnu pentatoniku i polifoniju Johanna Sebastiana Bacha. U nastavku je koncerta po skladbu posvetio svim majkama (Sona Mama), publici (O Sen Sen Sen), južnoameričkom (Manyaka O Brasil) i Indijskom (pod)kontinentu, a šaleći se autorske je radove nazivao ¨starim hrvatskim pjesmama¨.
Bezrezervne pohvale svakako zaslužuju svi članovi kvarteta, no glazbena je čarolija kulminirala njihovim odlaskom s pozornice. U akustičnom duetu s gitaristom, a potom i u dvije solo točke Bona je samo naglasio glavne odrednice svoje glazbene predstave - lakoću izvođenja i finu vokalnu artikulaciju milozvučnog afričkog Douala dijalekta. Služeći se ¨loop¨ uređajem, u savršenoj je tišini tihim vokalnim dionicama za čas stvorio zborsku pratnju a-la Ladysmith Black Mambazo i McFerrinovskim falsetnim improvizacijama iskazao izvanserijsku muzikalnost i osjećaj za afričku glazbu.
Vezane vijesti
Tržište je uništilo crnačku glazbu
"U jazzu se u žarištu zbivanja najčešće nalazi glas ili neki puhački instrument. Obično se ritam sekcija potisne u drugi plan, u pozadinsku ulogu, mi… Više
- Stav začuđena djeteta otvorio mi je svijet jazza
- Američka jazz pjevačica doživjela nesreću u Sloveniji
- Američki glazbenik Randy Brecker najavio uzbudljivu večer za dugo pamćenje
Komentari
Ovaj članak nema komentara.
Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.
Najnovije
-
05.07.2012. / 10:38
Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište
-
29.06.2012. / 16:26
Šokantna i provokativna modna predstava
-
29.06.2012. / 16:20
'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'
-
29.06.2012. / 16:09
Uživajte u sekundu dužem vikendu