21.10.2010. / 12:43

Autor: Igor Koruga

Afrički slavuj iznenadio jazz klasičare

Sastav glazbenika s tri kontinenta sinoć je muzikalnim i donekle varljivim nastupom oduševio do posljednjeg mjesta ispunjenu Malu dvoranu Vatroslava Lisinskog

Richard Bona Richard Bona Poslije uspješnog otvorenja jubilarnih Međunarodnih dana jazza u Zagrebu (autorskim projektom Antuna Tomislava Šabana), uslijedio je nastup Richard Bona Quarteta. Sastav glazbenika s tri kontinenta sinoć je muzikalnim i donekle varljivim nastupom oduševio do posljednjeg mjesta ispunjenu Malu dvoranu Vatroslava Lisinskog.

Richard Bona (bas gitara) iz Kameruna, Ernesto Simpson (bubanj) sa Kube, Etienne Stadwijk (klavijature) iz Rotterdama i Jean Chrisoph Mallard (gitara) iz Pariza izgledom su i scenskim vladanjem činili pravi world-music sastav, a šarmom su melodične afričke glazbe naišli na suglasnu podršku publike.

Sasvim jednostavne linije uvijene u kubanske, funky, pop i jazz aranžmane doimale su se u početku pomalo dosadno, no više zbog neupućenosti i krivih očekivanja nego zbog naoko predvidljivih i suhih aranžmana. Ipak, parada se virtuoznog sviranja zahuktala glazbom Jaca Pastoriusa zbog kojeg se Bona odlučio za primarni instrument i na sluh počeo ¨skidati¨ prstometnu vještinu. Silno razvijenim sluhom i dugogodišnjim oponašanjem onih najboljih, Bona je razvio sasvim unikatan način muziciranja (desna ruka!), filigranski timing i kontrolu glasnoće amplificiranog glazbala koji su plijenili pažnju slušatelja i svraćali pozornost na tijelo peterožične bas gitare.

U prerijetkim solima (koncept glazbe) Bona se poigravao s ¨pitchom¨ izvedbe, baš kao što se nekoć koristio tehničkom napravom proučavajući različita tempa i ustanovljujući točnu brzinu Pastoriusovog sviranja. Apsolutno vladanje instrumentom i glasom pokazao je u maštovitim improvizacijama čije su aluzije zahvaćale akordsku atonalnost jazza, orijentalnu pentatoniku i polifoniju Johanna Sebastiana Bacha. U nastavku je koncerta po skladbu posvetio svim majkama (Sona Mama), publici (O Sen Sen Sen), južnoameričkom (Manyaka O Brasil) i Indijskom (pod)kontinentu, a šaleći se autorske je radove nazivao ¨starim hrvatskim pjesmama¨.

Bezrezervne pohvale svakako zaslužuju svi članovi kvarteta, no glazbena je čarolija kulminirala njihovim odlaskom s pozornice. U akustičnom duetu s gitaristom, a potom i u dvije solo točke Bona je samo naglasio glavne odrednice svoje glazbene predstave - lakoću izvođenja i finu vokalnu artikulaciju milozvučnog afričkog Douala dijalekta. Služeći se ¨loop¨ uređajem, u savršenoj je tišini tihim vokalnim dionicama za čas stvorio zborsku pratnju a-la Ladysmith Black Mambazo i McFerrinovskim falsetnim improvizacijama iskazao izvanserijsku muzikalnost i osjećaj za afričku glazbu.

Vezane vijesti

Tržište je uništilo crnačku glazbu

Tržište je uništilo crnačku glazbu

"U jazzu se u žarištu zbivanja najčešće nalazi glas ili neki puhački instrument. Obično se ritam sekcija potisne u drugi plan, u pozadinsku ulogu, mi… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika