Brižno sakupljen, preveden i temeljito pripremljen dio materijala najistaknutijeg domaćeg jazz novinara i publicista Davora Hrvoja, objavljen je ovih dana, neslužbeno na press konferenciji šestog zagrebačkog Vip Jazz festivala u ponedjeljak 18-og listopada, a samo dan kasnije i službeno u Gradskoj knjižnici Bogdana Ogrizovića. Knjiga ¨Jazz Connections¨ vrijedna je dopuna njegovom prvijencu ¨Jazz Reflections¨ (Radio 101, 2001), izdanom i u cijelosti rasprodanom prije nepunih desetak godina.

Nužnost objavljivanja nepotrebno zanemarivanog materijala (rizik je bio prevelik za većinu domaćih izdavača) prepoznala je izdavačka kuća Menart, a svoj manji ili veći doprinos u realizaciji djela dali su urednik izdanja Branko Komljenović, stručni suradnik Saša Nestorović, redaktor, lektor i autor predgovora Ivica Župan, te grafički dizajner Tomislav Vranić. Na samoj promociji svojim su se dolaskom Davoru zahvalili prijatelji, kolege i umjetnici, a reskim se zvucima sopran saksofona Miro Kadoić u dva navrata oglasio unutar prostora knjižnice i time razlučio tematiku javnog skupa. U zanimljivoj prezentaciji riječi su birali Branko Komljenović, Ivica Župan i sam autor, a zagrebački je glumac i Davorov životni prijatelj Rene Medvešek pročitao zanimljive dijelove netom otisnutog štiva i prisjetio se anegdota iz rana djetinjstva vezana uz Davorovu strast i kvartovski nadimak ¨info-jazz pult¨.

Međunarodna prepoznatljivost Davora Hrvoja

Osebujna ličnost Davora Hrvoja mnogima je čudna, nejasna (ovdje djelomično uključujem i sebe) i neuhvatljiva. Njegova je jednostavnost prirodna i vidljiva, mirnoća i neupadljivost istaknuta, a kritička suzdržanost i silna informiranost donekle u neskladu s nesputanim dječjim temperamentom vidljivim na gotovo svakom koncertu. Što (sve) on zapravo radi, od čega živi i na koji način već dvadesetak godina pretvara svoj dječački san u ozbiljnu profesiju znaju jedino njegovi bliski ljudi, najčešće iz dana kada je kao zaigrani dječarac iz bezličnog novozagrebačkog naselja odlučio kročiti u beskrajan svijet jazz umjetnosti. Jasnom i prepoznatljivom (filingaškom) školom, Davor je stvorio oštre silnice vlastitih emocionalnih ekspresija kojima je najčešće golicao one sebi nalik, a zauzvrat dobivao iskrena i slobodno ispričana životna i umjetnička iskustva.

Plaćajući troškove putovanja najčešće iz vlastita džepa, gužvao se u back-stage prostorima glasovitih europskih jazz festivala, te u redovima za intervjue ¨krao¨ dragocjene minute često hirovitim i nepredvidljivim velikanima jazza. Vremenom su se mnogi formalni razgovori pretvorili u one neformalne, a sugovornici su se osjećali sve ugodnije i sigurnije ispred Davorovog mikrofona i/li kamere. Takva ozračja osigurala su Hrvoju domaću i međunarodnu prepoznatljivost, a nerijetko i sasvim iznimna privatna prijateljstva (Charles Lloyd).

Impresivno umreženi podaci

Davor HrvojPozitivan i topao ton cijele knjige vidljiv je već na samom početku gdje se Davor iskrenom i dirljivom posvetom obraća pokojnom ocu Franji, najužoj obitelji i agilnom prijatelju Draženu Kokanoviću. Često naivan i spontan u svojim pitanjima, no rijetko ranjiv i neodlučan u nastavku, Davor je pokazao dosljednu vještinu vođenja dijaloga, bez (osjetne) fascinacije, a opet s nužnim poštovanjem prema sugovornicima. Besprijekorno informiran, s potrebnom strukovnom erudicijom, okretan u postojećim digresijama i spontan kada je to potrebno, Davor je u tekstove unio zanimljiv, lako čitljiv stil koji se u obliku kratkih, neovisno koncipiranih priča ¨guta¨ u dahu, ili po volji iščitava danima. Nakon četvrt stoljeća doslovne inficiranosti jazzom, razvio je impresivnu i vrlo organiziranu mrežu podataka, obogaćujući ju svakodnevno detaljima razgovora s glazbenicima cijeloga svijeta koji za našu zemlju vjerojatno ne bi ni čuli da se nedavna ratna zbivanja nisu prenosila preko CNN-a.

Jazz Conections, vol.2

Diskurs samoukog glazbenog znalca dodatan je korak prema ležernoj informativnosti Davorove nove knjige. S druge strane, zahtjevniji (stručniji) dio publike imat će dovoljno posla u otkrivanju mnoštva poruka sadržanih u opširnim odgovorima intervjuiranih umjetnika. Superlativi vodećih domaćih jazz glazbenika (Boško Petrović, Matija Dedić) otisnuti su na poleđini knjige, a govore o kvaliteti i važnosti Davorovog djela za gotovo nepostojeću domaću jazz publicistiku. Materijal je obogaćen brojnim fotografijama, također s autorovim potpisom, čija je većina bila i dijelom nedavne izložbe u američkom kutku Gradske knjižnice Bogdana Ogrizovića. I na kraju, siguran sam da će svi će ljubitelji jazza zdušno podržati skoro izdavanje jednako opširnog nastavka knjige (500-tinjak stranica!) ¨Jazz Connections - vol.2¨ čiji je materijal većim djelom pripremljen za objavu, a tisak Menartovci planiraju za proljeće iduće godine.