22.10.2010. / 16:24

Autor: Igor Koruga

Živi i 'neobuzdani' Jacky Terrasson Trio

U nešto više od 90-ak minuta francusko je američki trio odsvirao presjek autorskih skladbi i standarda, gotovo bez stanke za aplauz, informativne detalje, ili komunikaciju s publikom

Jacky TerrassonJacky TerrassonJacques-Laurent (Jacky) Terrasson nastupio je trećeg dana 20-ih Međunarodnih dana jazza na rasprodanom koncertu, s novim sastavom i zvukom kojim promovira svoj jedanaesti CD.

¨Ovo je definitivno moja prekretnica! S novom sam izdavačkom kućom i važno mi je da sada stvari činim drugačije. Želim neki drugi zvuk i želim istraživati kroz što sam sve prošao posljednjih par godina. Postoje različita ozračja, ritmovi i vibracije...¨ - naglasio je svjetski poznati jazz pijanist, rođen u Berlinu, školovan u Parizu i nastanjen u New Yorku.

Prije dvije godine, na zagrebačkom se festivalu pojavio s poluklasičnim programom i izvanserijskim glazbenikom Michelom Portalom. Svirajući uz Portalov bas klarinet i saksofon, prilagodio se introspektivnim i raskošnim izrazom, uz obilje fino ugođenih i maštovitih linija. Ovoga je puta došao u klasičnoj trio formi s manje klasičnim izražajnim oblikom.
Na sinoćnjem se koncertu Jacky Terrasson Trio predstavio naglašenim i čvrstim (funky/jazz) ritmom, te zavidnom dinamičkom amplitudom. Sličnim ¨hedonističkim zaokretima¨ bavili su se i mnogi Terrassonovi prethodnici kako bi došli do rafiniranijeg zvuka, čvršćih umjetničkih odrednica i stilske prepoznatljivosti. S blago istaknutim kontrabasistom, mlada se i poletna ritam sekcija pokazala kao idealan Terrassonov partner za (pre)česta glazbena nadjačavanja i suglasna pulsiranja tria.

U nešto više od 90-ak minuta francusko je američki trio odsvirao presjek autorskih skladbi i standarda, gotovo bez stanke za aplauz, informativne detalje, ili komunikaciju s publikom. To je doprinijelo djelomičnom sterilitetu izvedbe i ukočenoj kazališnoj atmosferi Male dvorane Vatroslava Lisinskog, a uvodno lijepo intonirane uspješnice poput Chaplinovog ¨Smilea¨, ¨Smoke Gets In Your Eyes¨ Jeromea Kerna, ili ¨Beat It¨ Michaela Jacksona, prije su se ili kasnije pretvorile u ¨neobuzdane okršaje¨ trojice usviranih glazbenika.
U dva se navrata inventivnom improvizacijskom logikom predstavio i mladi kontrabasist Ben Williams, dok je njegov partner Justin Faulkner pokazao znalačku vještinu, munjevitu brzinu, ali skučen osjećaj za estetiku. Mirniji zvuk tria vezao se najčešće za blues izvedbe, od kojih je ¨Mo Better Blues¨ zabavio prisutne preslikom dijela teme legendarnog hita ¨Malo mi je jedan život s tobom¨ Miše Kovača, ili pak globalno poznatog ¨Vincenta¨ Dona McLeana.

Bilo je tu još glazbenih vedrina poput autorske pjesmice ¨O Café, O Soleil¨ čija je melodija podigla obrve koncentrirane publike, no ubrzo je i ona završila u hirovitoj fusion-like klavirskoj mantri.
Večerašnjim koncertom u 20 sati, ovogodišnji će zagrebački festival zatvoriti Grammyjima ovjenčan vokalni kvartet New York Voices u čijim je sastavu nakon dvadesetogodišnje diskografske karijere još uvijek troje glazbenika iz izvorne postave.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika