Hrvatski dečki Niko Kranjčar, Stipe Pletikosa, Vedran Ćorluka i Luka Modrić pozirali su prošlog vikenda novinaru Nacionala u centru za treniranje poznatog kluba iz sjevernog LondonaZa Luku Modrića, Niku Kranjčara, Vedrana Ćorluku i Stipu Pletikosu igranje u engleskoj ligi, najboljoj nogometnoj ligi na svijetu, vrhunac je njihove karijere. Igranje za Tottenham, klub koji najviše zahvaljujući njima ove sezone prvi put igra u Ligi prvaka, još im je veće zadovoljstvo. Međutim, život u Londonu, to je ipak nešto posebno, nešto što nitko od njih četvorice dosad nije doživio i zbog čega su sva četvorica rekli da su spremni svoje nogometne karijere i završiti u Tottenhamu. Ponovili su to više puta potkraj prošlog tjedna kad smo ih posjetili u centru za treniranje kluba Spurs Lodge, u predgrađu Londona, i kad smo iz razgovora s njima doznali kako izgleda život najboljih hrvatskih nogometaša u tom gradu.

NIKO KRANJČAR prvi je od njih četvorice stigao u englesku ligu, potpisavši u ljeto 2006. za Portsmouth: “Portsmouth je sat i pol vožnje od Londona pa sam u slobodno vrijeme autom odlazio u London. Moja supruga Simona, koja mi je tada bila djevojka, i ja isprva smo u Londonu posjećivali sve ono što se mora posjetiti, zagledavajući često u plan grada, kako bismo ga upoznali i vidjeli sve znamenitosti. Često smo išli u kazališta, ponajviše na mjuzikle, jer ih moja žena i ja jako volimo, a šoping se, naravno, podrazumijeva. Dodamo li restorane, noćne izlaske i ostalo, zaista moraš biti ograničen pa da u Londonu ne nađeš ono što te zanima i veseli.” Veli da nije imao nikakvih problema ni s prilagodbom na engleski način života: “I prije dolaska ovamo odlično sam govorio engleski. Kad sam došao u Portsmouth, osim toga, kapetan je bio Dejan Stefanović, koji mi je puno pomogao da se prilagodim. U redu, njihova hrana svakako je drukčija od naše, manje ukusna, ali onda u Londonu odeš u vrhunske restorane, gdje je hrana prvorazredna. Ima i razlika u mentalitetu, mi pijemo kavu i pritom čitamo novine, a toga u engleskim kavanama nema i to mi je u početku nedostajalo.”

U LJETO 2009. Kranjčar je potpisao za Tottenham, gdje su već otprije igrali Luka Modrić, koji je tu već dvije i pol godine i kojem se nakon šest mjeseci pridružio Vedran Ćorluka, nakon jedne sezone u Manchester Cityju. Prije potpisivanja za Tottenham Kranjčar se pri dolascima u London nije osobito družio s bivšim igračima Dinama jer “u slobodno vrijeme želim raditi nešto sebi za dušu, pa se nismo susretali često koliko smo mogli.” Kako bi došao do Londona, Ćorluka je prije toga morao odraditi sezonu u Manchesteru, gradu za koji su mu prijatelji govorili da, blago rečeno, “i nije neki”. “Međutim, nakon Londona, to je jedini grad u kojem možeš živjeti. Imaš sve u njemu, igrači iz Birminghama i Liverpoola dolaze u Manchester provoditi slobodno vrijeme. Manchester ti nudi sve što i London, ali u manjim količinama. Imaš sve što ti treba, nije tako strašan kako su mi govorili, osim klime koja baš nije pogodna za život, pola godine je tmurno i kišovito”, prisjeća se Ćorluka koji je pri potpisivanju ugovora imao 21 godinu, ali nije osjećao ni strah ni pritisak zbog engleske lige. “Klub je u tom trenutku bio ambiciozan, doveli su osam novih igrača pa sve oči nisu bile uprte u mene, nego u osam nogometaša, a od nekih od ostale sedmorice očekivalo se više negoli od mene. Na moju sreću, sa mnom su bili dvojica Bugara, Martin Petrov i Valeri Božinov, s kojima sam se lako sporazumijevao jer su oni znali hrvatski. To mi je olakšalo boravak, a i početni klupski rezultati bili su odlični, što je dodatno olakšalo stvar.”

Ćorluka veli da je sasvim solidno govorio engleski i prije dolaska u Manchester: “Na predstavljanju novih osam igrača u Manchesteru jedino sam ja govorio na engleskom i stoga su me poštedjeli učenja jezika. Drugi su imali učitelje engleskoga, ali moji prijatelji Bugari brzo su odustali od učitelja.” A onda se vlasnik Manchester Cityja, Tajlanđanin Thaksin Shinawatra, našao pred bankrotom i uprava kluba prodala je Ćorluku u londonski Tottenham. “Ne može se Manchester usporediti s Londonom, ali s obzirom na to koliko su mi ljudi pričali loše o Manchesteru, bilo je dobro. Bio sam zadivljen Londonom, to je za mene najbolji grad na svijetu.” Kranjčarova zabava su kino, kazališta i koncerti. Ponosno ističe kako je prije nešto više od dva mjeseca bio na poznatom “V” festivalu na kojem je gledao Kings of Leon, uz mnogo drugih izvođača, poput Pixie Lott. “Došavši u Portsmouth, otišao sam na londonski koncert Georgea Michaela na Wembleyju, a posljednji na kojem sam bio jest koncert Lady Gage. Pletikosa i ja smo prije deset dana htjeli ići na koncert Guns ‘n’ Rosesa, ali smo kasno doputovali pa smo ga propustili”, kaže Kranjčar. Provociramo ga pitanjem “nema Thompsona?”, jer neki reprezentativci poput Joea Šimunića nemaju inspiraciju ako na utakmicama reprezentacije ne čuju njegovu pjesmu, na što Kranjčar britko odgovara: “Kod mene ga nikada nije ni bilo.”

PLETIKOSA JEDVA ČEKA da krene na koncerte, kaže da je posljednjih dana u Moskvi, prije prelaska iz Spartaka u Tottenham, gledao koncert Jamesa Morrisona, dok Modrić kaže da je dosad bio na jednom koncertu, ali neće reći kojem, osim da to nije bio izvođač s područja nekadašnje SFRJ. U kazalištu nije bio. A Ćorluka? “Bio sam jedino na koncertu grupe Pussycat Dolls. Nije da sam znao njihove pjesme, ali išao sam s društvom, a pjevačica je, uh...” Upravo je noćni život iznimno primamljiv u Londonu, ali upravo su ti noćni izlasci prilika da britanski tabloidi objave skandalozne priče o životima nogometaša. “Normalno da uživamo u izlascima kad za to imamo vremena i kad nemamo toliko obaveza. Nekad iziđemo zajedno, nekad pojedinačno. Nemamo omiljeni noćni klub, iako smo bili u svima”, kaže Kranjčar. Pletikosa objašnjava način izlazaka: “Često izlaske dogovaramo preko osobe iz našeg nogometnog kluba, koja nazove noćni klub i najavi naš dolazak.” Naravno, tretman takvih gostiju je na višoj razini.

Vedran Ćorluka - Jedini koncert koji je Ćorluka pogledao otkako je u Londonu bio je onaj Pussycat DollsMeđutim, nakon nekoliko skandala, u klubu su postali oprezniji i stroži. “Zbog nekoliko ekscesa igrača zabranjeni su nam izlasci, jedino ako imamo razmak od sedam dana između dviju utakmica možemo izići do jedan-dva noću, ali ako napraviš glupost i završiš u novinama, prekrižen si za sva vremena. Engleski igrači su prvi na udaru”, veli Ćorluka. Kranjčar dodaje: “Znali smo da su mediji u Engleskoj takvi kakvi jesu i mi imamo sreću što smo stranci i što mi ne prodajemo novine, nego engleski nogometaši. Ne bih im želio biti u koži. Svakom se može dogoditi da iziđe van i napije se, a onda se o tome piše tjedan dana i na temelju toga se o nogometašu stvori kriva slika. Nije lako izdržati takav pritisak.”

UOSTALOM, NJIH SU TROJICA, SVI osim Ćorluke, u braku i kažu da sada iziđu u grad jedanput u deset dana. “Ja sam takav tip, meni je draže ostati kod kuće nego ići u grad. Nisam baš često u gradu”, veli Modrić. Ni Ćorluka nije drukčiji: “Ni ja nisam previše željan grada, ipak smo mi tu radi treninga i utakmica. Povremeno, kad dođu prijatelji, roditelji, češće se ide, ali ne idem svaki dan. S prijateljima odem u klubove, s curom baš i ne idem, s njom idem u šoping.” Modrić, kad je u gradu, uvijek jede u restoranu Cipriani, voli talijansku kuhinju. Ni ostali ne zaziru od elitnih restorana, kad smo im spominjali restorane Gordona Ramsayja i Garyja Rhodesa, slavnih engleskih kuhara, Kranjčar i Pletikosa odmah su zaklimali glavama, potvrđujući da su već provjerili njihovu kvalitetu. Hrvatski reprezentativci u Londonu nisu zvijezde. “Na ulici te ponetko prepozna, ali nema potezanja za rukav, a i prepoznaje nas kudikamo manje ljudi nego u Hrvatskoj. Nama je lako izgubiti se u gužvi”, kaže Kranjčar. Pletikosa dodaje: “Nas najviše prepoznaju Hrvati na ulicama Londona, više nego Englezi.” Ćorluka zaključuje: “Navijači ne gnjave, zatraže potpis i gotovo. Drukčija je to kultura nego kod nas.”

ŽIVCIRA LI IH što u Londonu? “Da prostiš, moraš dobro otegnuti jaja da nađeš stan”, neposredan je Pletikosa. Naime, klub preko agencije ponudi igračima stanove i kuće, a na njima je da izaberu. “Mi plaćamo najamninu, a ne klub. Kuće su prevelike, ni jedna nema manje od pet soba”, nastavlja Pletikosa, “u Londonu se ne gleda broj četvornih metara nego na broj spavaćih soba, tako da rade više spavaćih soba manje veličine kako bi na tržištu dobili na cijeni. Više soba, veća cijena. A cijene stanova i kuća upravo su abnormalne u usporedbi s ostatkom Europe.” Pletikosa zna što govori, jer još živi u hotelu budući da je prije dva i pol mjeseca potpisao za Tottenham, ali je pronašao kuću u koju će se uskoro useliti te će mu se tada pridružiti i supruga Angela i sin Franko. “Već sam dva mjeseca u hotelu, puna mi ga je kapa”, kaže, a s njim se slaže i Modrić. O kupnji stana u Londonu nitko ne razmišlja, cijene su astronomske. Pletikosa kaže: “Trebalo bi mi još deset godina ugovora da mogu kupiti stan u središtu Londona.”

I Modrić se namučio dok nije pronašao kuću koja mu odgovara: “Puno sam kuća pogledao, ni sam im ne znam broja, i supruga i ja smo se već bili dogovorili da ćemo se useliti u jednu kuću, ali nekoliko dana prije useljenja vlasnik je rekao da ju on ipak želi prodati, a ne iznajmiti. Tu sam već poludio, onda su me odveli u kuću koja je bila okej, ali nisam više imao živaca i rekao sam im da mi ništa ne valja. A onda je došla moja žena i rekla ‘pa dobra je kuća’ i mi smo se uselili. Da se mene pitalo, još bih uvijek bio u hotelu”, pripovijeda Modrić. Prigovora ima i Ćorluka: “Ja sam se brzo odlučio za stan, ali me nervira što u Londonu u većini kuća i stanova imaju tepisone, uopće nemaju par kete. Nešto proliješ na tepison i možeš ga baciti, nema šanse da ga očistiš.” Pri izboru stana ili kuće jedina im je obaveza da budu bliže klupskom centru za treniranje nego centru Londona. Zato im trebaju i automobili, koji imaju volane na desnoj strani, a vozi se lijevom stranom ceste. Ćorluki nije bilo lako: “Imao sam problema u Manchesteru jer su mi dali automobil koji nije bio automatik. Morao sam lijevom rukom mijenjati brzine, što je bila katastrofa, prva dva dana posebno. Poslije sam dobio automatik i sve je bilo lakše. A onda sam imao problema kad sam se vratio u Hrvatsku, znao sam ući u suprotni smjer.”

Hrvatska četvorka u LondonuTottenham ima ugovor s BMW-om, igrači uzmu automobile za koje isprva plaćaju leasing, a zatim ga najčešće kupe. Modrić vozi X5, Pletikosa vozi Gran Turismo, ali se još nije odlučio za kupnju, Kranjčar vozi Range Rover, a Ćorluka je iznimka - vozi Mercedes ML.

ZADOVOLJNI SU I Tottenhamom i Londonom, iako Pletikosa kaže: “Nedostaju mi sunce i more, ali nakon Donjecka i Moskve osjećam se kao da sam došao na Havaje.” Kranjčar pak veli: “Da ovdje završimo karijeru, svatko od nas bio bi jako zadovoljan. Uvijek postoje klubovi o kojima sanjaš. Sigurno je da kao klinac nisam sanjao da bih ikad mogao igrati za Tottenham, ali otkad sam došao ovamo, kažem vam da sam zadovoljan i veličinom kluba i igračkom kvalitetom.” Odnosno, kako je Pletikosa na kraju rekao: “Nikad ne znaš kamo te karijera može odvesti, to barem ja dobro znam, išao sam od Donjecka preko Moskve pa do Londona, a London je nagrada za sav moj trud. Ipak je engleska liga najbolja, najbogatija i medijski najeksponiranija, a London je doista poseban grad.”