Objavljeno u Nacionalu br. 780, 2010-10-26

Autor: Marko Biočina

POPIJAČEVA KOMISIJA PROTIV MAĐARA

Tajna revizija ugovora s MOL-om

HRVATSKA VLADA U NAJVEĆOJ TAJNOSTI priprema plan revizije druge faze privatizacije Ine: cilj je ispregovarati promjenu uvjeta prije nego što istekne rok za otkup plinskog biznisa

Jadranka Kosor postavila je na čelo tima koji priprema
reviziju ugovora s MOL-om ministra
gospodarstva Đuru
PopijačaJadranka Kosor postavila je na čelo tima koji priprema reviziju ugovora s MOL-om ministra gospodarstva Đuru PopijačaVeć nekoliko tjedana hrvatska vlada u velikoj tajnosti priprema plan revizije druge faze privatizacije Ine. Kako doznaje Nacional, Vlada namjerava u bliskoj budućnosti i službeno s mađarskim MOL-om početi pregovore u kojima bi se ponovo preispitali odnosi dvaju najvećih dioničara u Ini, raspodjela upravljačkih prava među njima, ali i niz drugih detalja vezanih za poslovanje hrvatske naftne kompanije, pa tako i sporni ugovor o plinskom poslovanju. Cijeli taj proces trebao bi se odvijati pod vodstvom ministra gospodarstva Đure Popijača i državne tajnice za energetiku Nataše Vujec, koji navodno već danima detaljno analiziraju ugovore koje je s MOLom krajem 2008. dogovorio bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec.


DAPAČE, UPRAVO ZA tu svrhu u Vladi je navodno okupljena i neformalna radna skupina naftnih i energetskih stručnjaka s ciljem da izradi strateški plan budućih pregovora Vlade s MOL-om, odnosno pomogne Vladinim dužnosnicima da steknu što bolje pregovaračke pozicije uoči razgovora s predstavnicima mađarske kompanije. Sastav te radne skupine drži se u strogoj tajnosti, a ni jedna od desetak osoba koje se spominju kao njezini članovi, a s kojima je kontaktirao Nacional, to nije željela potvrditi. Ipak, ako su informacije o intenzivnim pripremama za pregovore s MOL-om točne, može se zaključiti kako je hrvatska vlada odlučila znatno promijeniti svoju dosadašnju politiku prema Ini i pokušati vratiti dio izgubljenog utjecaja na poslovanje Ine. Takav razvoj događaja je i logičan s obzirom na činjenicu da se u sljedeća dva mjeseca mora razriješiti problem izdvajanja plinskog biznisa iz Ine. Riječ je o obvezi koju je Vlada stekla još krajem 2008. na temelju Glavnog ugovora o plinskom poslovanju koji je s Mađarima dogovorio Polančec, a koja se već godinu i pol dana odgađa. Odgoda istječe zadnjim danom 2010. godine, a čini se kako u Vladi zasad još uvijek nisu postigli dogovor oko svojih sljedećih poteza vezanih za to.

TEMELJNI PROBLEM je u nedostatku novca. Iako službeno uvjeti nisu poznati, spekulira se kako bi Hrvatska u ovom trenutku za preuzimanje Inine tvrtke Prirodni plin morala izdvojiti oko 2 milijarde kuna. Vlada se još prošle godine pri dogovaranju aneksa Glavnom plinskom ugovoru, kad je i dogovorena odgoda preuzimanja plinskog biznisa od godinu i pol dana, obvezala Ini nadoknaditi sve gubitke koje je tvrtka u tom razdoblju imala zbog niske regulirane cijene plina na domaćem tržištu, koja je manja od cijene uvoznog plina. Navodno ti gubici, prema Ininu proračunu, iznose nešto više od 1,3 milijarde kuna, a tom trošku treba pribrojiti i otprilike 700 milijuna kuna troška za Inin plin koji se nalazi u plinskom skladištu Okoli, koje je država već prije dvije godine otkupila. Sve u svemu radi se o trošku od 2 milijarde kuna, a iako su u Ini navodno ponudili i mogućnost obročne otplate, tog novca u državnom proračunu jednostavno nema. Drugi problem je taj što su u Vladi, nakon provedenih analiza, uvjereni kako je taj ugovor za Hrvatsku loš jer omogućava Ini da cijeli neprofitabilni dio svog plinskog poslovanja (uvoz) proda državi, a pritom maksimizira profit u segmentu proizvodnje plina. Ako bi Vlada odustala od preuzimanja plinskog biznisa, automatski bi izgubila pravo prvokupa Ininih dionica koje posjeduje MOL, vjerojatno bi se stvorila mogućnost za sudsku tužbu, a MOL bi vjerojatno pokušao naći način kako da se u što kraćem vremenu riješi tog neprofitabilnog dijela poslovanja, pa bi tvrtku vjerojatno prodao nekoj većoj stranoj kompaniji, kao što je njemački E.ON Ruhrgas s kojim već godinama uspješno surađuje u Mađarskoj.

DODATNI PROBLEM je i činjenica da Inina tvrtka Prirodni plin u svom posjedu drži i dugoročni ugovor o uvozu plina od ruske državne kompanije Gazprom. Taj ugovor istječe ove godine, a iako je njegovo produženje hrvatska premijerka Jadranka Kosor dogovorila s ruskim premijerom Vladimirom Putinom, ako Prirodni plin dospije u vlasništvo neke strane kompanije, moguće je kako takav ugovor ne bi bio potpisan. To bi bio ozbiljan udarac za rusko-hrvatske međudržavne odnose. Zbog toga je jasno kako će Vlada pokušati kroz pregovore Inu, odnosno MOL, uvjeriti da odustane od nekih aspekata plinskog ugovora i da se izvrši nova preraspodjela upravljačkih prava i funkcija u Ini. Unatoč činjenici da se u MOL-u neslužbeno može doznati kako žele postići dogovor koji će odgovarati objema stranama, teško je očekivati da bi se ijedna komercijalna kompanija, pa tako i MOL, bila spremna u značajnijoj mjeri odreći prava ili budućih profita koje je stekla važećim ugovorom, a takav bi se potez mogao okarakterizirati i kao neodgovoran pred dioničarima. No Vlada i dalje ima niz mogućnosti kako da vrši pritisak na Inu uz važeće ugovore. To se prije svega odnosi na činjenicu da Vlada i dalje praktički samostalno određuje formulu za izračun cijena naftnih derivata i plina, donosi zakone i pravilnike o rudarskim naknadama, te drži još niz važnih administrativnih ovlasti. Također, postoji i mogućnost donošenja posebnog poreza na energetske kompanije, kakav je nedavno donijela Mađarska. Ipak, o takvim mogućnostima u Vladi se zasad ne raspravlja, dijelom zato što takve mjere prije implementacije moraju biti vrlo temeljito i precizno pripremljene kako bi se spriječilo da se njihov efekt na kraju prelije na potrošače, a dijelom i zato što ih se smatra zadnjim rješenjem, primjenjivim tek ako svi ostali pokušaji dogovora propadnu. Ipak, može se pretpostaviti da će te argumente Vlada koristiti u pregovorima kako bi osnažila svoju poziciju.

S DRUGE STRANE, pregovaračka pozicija hrvatske vlade mogla bi se znatno poboljšati ako se pokaže da su ugovori Vlade i MOLa sklopljeni pod nelegalnim okolnostima, jer bi se onda teoretski mogao pokrenuti postupak njihova razvrgnuća. To se u prvom redu odnosi na aktivnosti i ponašanje bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca koji je bio glavni pregovarač Vlade u tom procesu, a indikativno je da je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić neposredno nakon završetka saslušanja pred Istražnim povjerenstvom za privatizaciju Ine zatražio da mu se dostave cjelokupni zapisnici sa sjednica tog tijela. Pretpostavlja se kako će Bajić na temelju sve otprije dostupne dokumentacije i svjedočanstava pred Povjerenstvom donijeti odluku o tome hoće li se ili neće krenuti u proces osporavanja ugovora. Moguće je pretpostaviti kako se pregovori Vlade i MOL-a neće održati prije Bajićeve odluke, kakva god ona bila, jer će snažno utjecati na njihov tijek.

U MEĐUVREMENU se može očekivati da će Vlada pokušati zauzeti aktivniju ulogu u upravljanju Inom, u okviru aktualne podjele vlasničkih prava. Prvim korakom u tom procesu može se smatrati imenovanje Davora Šterna na poziciju predsjednika Nadzornog odbora, te Gordane Sekulić i Damira Vanđelića na pozicije članova istog tijela. Štern je jedan od najpoznatijih hrvatskih energetskih stručnjaka, a budući da iznimno dobro poznaje unutarnje okolnosti i poslovanje Ine, nema nikakve sumnj e kako će on imati mnogo bolji uvid u poslovanje kompanije nego što je imao njegov prethodnik na toj poziciji, ministar financija Ivan Šuker. Dolazak Šterna, Gordane Sekulić i Vanđelića u Nadzorni odbor Ine važan je i zbog toga jer se radi o prvoj naznaci nakon dugo vremena da je država spremna preuzeti svoj dio odgovornosti za upravljanje nacionalnom naftnom kompanijom.

VLADINI KADROVI u Ini ubuduće bi trebali voditi jasnu i transparentnu politiku, preuzeti odgovornost za poteze kompanije koje su podržali, ali i jasno iskazati i obrazložiti svoje neslaganje s poslovnim potezima MOL-a koje smatraju lošima. Tako bi Ina mogla steći i veći utjecaj na upravljanje nego što formalno ima, jer ni MOL-u sigurno nije u interesu da kompaniju vodi u stalnom konfliktu s drugim velikim dioničarom, te bi se i stav hrvatske strane u tom slučaju često uzimao u obzir pri donošenju odluka. Ipak, uvjet za provedbu takve politike su iskusni i stručni predstavnici države u kompaniji, koji radom i angažmanom mogu parirati MOLovim stručnjacima. Dolazak Šterna na čelo Nadzornog odbora može se smatrati početkom implementacije takvog sustava, a kad se država uspije unutar Ine nametnuti kao ravnopravni partner u upravljanju kompanijom, može se pretpostaviti kako će i lakše pokrenuti proces eventualne revizije dioničarskog i plinskog ugovora.

Vezane vijesti

Sanader nikad nije tražio da razgovaramo o INA-i i MOL-u

Sanader nikad nije tražio da razgovaramo o INA-i i MOL-u

Josip Friščić, bivši potpredsjednik Hrvatskog sabora i bivši čelnik Hrvatske seljačke stranke (HSS-a), HDZ-ovog koalicijskog partnera u bivšoj Vladi,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika