Objavljeno u Nacionalu br. 781, 2010-11-02

Autor: Srećko Jurdana

Buka i bijes donose SDP-u skromne profite

SDP pati od prenaglašene volje za vlašću i pomanjkanja sadržajnih razloga zašto bi mu građani trebali tu vlast povjeriti. Jedino za što se hvataju, to su evidentne slabosti HDZ-a, i prodaja apstrakcije da će one s SDP-om na čelu po automatizmu nestati iz zemlje Hrvatske. Gospodin Milanović forsira izvanredne izbore na vrlo patetičan način (“Raspišite ih, zaboga, što prije”), kao da promatrače želi dodatno ganuti kuknjavom. S prodajom vapaja u politici se rijetko postižu efekti, ali i njegov izbor trenutka za aktualnu ofenzivu pokazuje slabosti u procjeni

Srećko JurdanaSrećko JurdanaZoran Milanović sa suradnicima maksimalno je radikalizirao napade na HDZ i dramatično pojačao inzistiranje na izvanrednim izborima, no pitanje je donosi li mu ta eskalacija agresivnosti proporcionalan porast ugleda u narodu.

Višesatna saborska svađa na temu povjerenja Vladi, koja je po proizvedenoj buci odmah ušla u hrvatsku legendu, za SDP je bila maniristički kompromitantna koliko i - nazovimo to tako - revolucionarna. Po tome je ispao sličan svome protivniku, što mu ne ide u prilog. SDP bi svoj forte morao tražiti i u primjetljivoj scenskoj različitosti od HDZ-a, a ne u natjecanju (s tim HDZ-om) u pljuvanju u dalj. nema više staloženosti kod SDP-a Komentiralo se ponegdje nakon spomenute seanse da HDZ-u - s obzirom na unaprijed osiguranu većinu u glasanju o povjerenju Vladi - nikakvo polemiziranje u Saboru nije bilo potrebno: žučne napade SDP-a mogli su bez posljedica ispratiti diskretno ciničnim klimoglavom, i time ostaviti bolji dojam na publiku.


Točni su ti komentari, no da HDZ u sebi ima razvijeno zrno građanskoga stila, ne bi bio fenomen kakav jest. Kad je galama, u HDZ-u se po osobnoj definiciji - defaultu, modernistički rečeno - ne mogu oduprijeti porivu za masovnim uključivanjem. Vjerni toj tradiciji, i u navedenoj gornjogradskoj predstavi deseci njihovih zastupnika organizirali su bez ikakve realne potrebe papagajski koncert “ispravaka krivih navoda”, na SDP-ov vjetar olujom uzvraćajući, rekao bi epik. Poznata je stvar da HDZ živi na poricanju očitog i distribuciji arogantnih kontralekcija političkim oponentima, koji hrvatsku stvarnost ne prikazuju po njegovoj volji, no zgražanje, snebivanje i padanje u afekt vjerojatno nije najefikasnija metoda pariranja tom izazivačkom postupku.

Gospodin Milanović sa svojom ukočenom pozom propovjednika antiteze, koji bilo kakvo proširenje neposrednoga doživljaja svijeta tretira kao nepotrebno psihološko opterećenje, suočava se s nedostatkom karizme i uvjerljivosti, i ako jednom u budućnosti ipak dođe na vlast, bit će to samo zbog totalnoga kraha državne ekonomije pod HDZ-om. Na planu imagea ništa bolje ne stoji ni saborska galerija njegovih stranačkih klonova. Nema staloženosti u njihovim redovima, one koja je - pa makar često i na eskapističke načine - proslavila Račana. Čim se na Gornjem gradu danas začuju docirajući kriješteći tonovi, slušaoci odmah mogu s razlogom pretpostaviti da se za riječ javio nekakav pravednik-esdepeovac, stazićevsko-jovanovićevski profil koji vjeruje da manifestiranjem osobnoga bijesa na sceni emanira bijes nacije. Panična oskudica diplomatskog stila Socioanalitičar bi mogao zaključiti da SDP pati od prenaglašene volje za vlašću i pomanjkanja sadržajnih razloga zašto bi mu građani trebali tu vlast povjeriti.

Jedino za što se hvataju, to su evidentne slabosti HDZ-a, i stvaranje apstraktnog dojma da će one s SDP-om na čelu po automatizmu nestati iz zemlje Hrvatske. Gospodin Milanović forsira izvanredne izbore na vrlo patetičan način (“Raspišite ih, zaboga, što prije”), kao da promatrače želi dodatno prodrmati kuknjavom, i emotivno ih uvjeriti kako je situacija crnja od najcrnje. Osim prodaje vapaja - s čime se u politici rijetko postižu efekti - i njegov timing za aktualnu ofenzivu pokazuje slabosti u procjeni. Pravi trenutak da oporba beskompromisno sruši HDZ vjerojatno je bio neposredno nakon Sanaderove iznenadne ostavke. Zatečeni HDZ nije tada mogao javnosti ponuditi ni jedan argument zbog kojeg bi morao ostati na vlasti. Situacija se danas podosta promijenila. Sustav Jadranke Kosor počeo je prominentne hadezeovce trpati u zatvor zbog korupcije, što SDP nastoji prikazati kao znak teške slabosti HDZ-a, no s argumentima koji su ispod razine njegove bučne retorike. Čistke u HDZ-u mnogi će - potpuno suprotno - doživjeti kao dokaz obnove stranačke snage i vodu na mlin Jadranke Kosor. Polemizirajući s SDP-om premijerka se - prilično netaktično - izrijekom pozvala na Obamu, Joe Bidena, Putina i druge iz tog ranga koji su prema njoj pokazali određenu susretljivost.

Otvoreno uključivati najviše državnike u svoje interne afere nije najbolji način za jačanje vlastite međunarodne reputacije, i može se reći da je gospođa Kosor ovdje u nepotrebnoj panici demonstrirala nedostatak diplomatskog stila. Bez obzira na to, jasno je da je međunarodni faktori uvažavaju, odnosno prihvaćaju kao put prema rješenju hrvatskoga koruptivnoga problema, i da nikome u ovom trenutku ne pada na pamet zamijeniti je na izvanredan način Milanovićem. HDZ i SDP u krčmi i kokošinjcu Tražeći izvanredne izbore, Milanović djeluje protiv šire političke matice, i vjerojatno to čini u prvome redu radi propagandnoga efekta. Ankete i populističke reakcije pokazale su, međutim, da je taj efekt bio vrlo umjeren, i da se SDP - zadržavajući svoju nominalnu biračku prednost - nakon saborske konfrontacije percipirao na sličnoj vrijednosnoj jedinici s HDZ-om, u medijima sažeto predstavljenoj preko metafora “krčma” i “kokošinjac”. Možda u strahu da pravosudne akcije pod patronatom HDZ-a u perspektivi ne potisnu SDP na nacionalnu psihološku marginu, Milanović omalovažava njihovo značenje, predstavlja ih kao “dinastičke borbe u HDZ-u”, naziva vladu “stožerom za obranu nečiste savjesti”, i najavljuje čak promptnu smjenu (državnoga odvjetnika) Mladena Bajića - naziva ga “političkim kalkulantom” - istog trenutka kad dođe na vlast. Čini mu se nesumnjivo da je opća situacija zrela za radikalizam, no za njega i SDP bilo bi preporučljivo da na umu konstantno drže poučak iz prethodnih izbora, koje su izgubili samo zato što su dopustili da ih ponese riječ.

Sa suda je zadnjih dana naknadno stigla bizarna vijest - kao nekakvo opravdanje valjda - da se ubojicama Luke Ritza “nije sudilo za ubojstvo”, nego za “nanošenje teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom”. U čemu je razlika, to znaju samo autori navedenog “objašnjenja”. Svima drugima poznato je jedino da su huligani bezrazložno - iz obijesnoga iživljavanja - umlatili dečka na autobusnoj stanici, i da su za taj bestijalni postupak na sudu de facto oslobođeni. Jedan je dobio nepravomoćno godi-
nu dana, druga dvojica ništa. U Americi bi dobili višegodišnje - možda i doživotne - zatvorske kazne, bez obzira na maloljetnički status. Pred njima ovdje ostaje život, kakav već bio; Luki Ritzu oduzeli su sve što je ikada mogao imati.
Kakvu je “svrhu kažnjavanja” sud namjeravao postići faktičnim oslobađanjem ubojica, i koju je odgojnu poruku htio uputiti, to možda ni tvorcima presude nije jasno. Promatračima je, međutim, jasno da uz takav sudački tretman policija ubojice nije trebala ni tražiti.

Ubojicama Luke Ritza 'nije se sudilo za ubojstvo'; Nema kazni za krivi smjer

■ Neprestano se iznova potvrđuje da je vožnja autocestom u krivom smjeru nacionalni sport koji Hrvatska namjerava sa sobom donijeti u Europsku uniju. Još jedan tip zatečen je u toj pustolovini, ovaj put na istarskom ipsilonu. Javnost je obaviještena da je i on za taj pokušaj ubojstva u prometu dobio prekršajnu prijavu - dakle: nekoliko stotina kuna čiju će isplatu eskivirati žalbama - poput svih ostalih koje je policija uhvatila zbog iste stvari. U nekoj civiliziranoj zemlji snašla bi ga bitno drugačija sudbina, no hrvatsko pravosuđe djeluje po svojoj postojanoj permisivnoj logici: ako nema kazne za tipove koji su u stanju bezrazložno umlatiti mladića na ulici, nema je ni za huligane na autocestama.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

registracija
30/9/09

davor12345, 02.11.10. 09:05

Tako je!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika