IVAN MRAVAK I IVO SANADER s Jadrankom Kosor i Ivanom Šukerom snimljeni u vrijeme dok je HEP započinjao izgradnju dalekovoda Ernestinovo-Pečuh; teško je vjerovati da je Mravak vukao krupne poteze bez Sanaderova znanjaIako se dosad nagađalo da bi unatoč sumnji u umiješanost u mnoge korupcijske slučajeve bivšeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera u pritvor mogla odvesti tek afera Fimi-media, odnosno pokajnički iskaz Sanaderova prijatelja i bivšeg šefa carine Mladena Barišića, čini se da istinsku opasnost za Sanadera predstavlja bivši čelnik Hrvatske elektroprivrede Ivan Mravak. Na takav zaključak upućuju dramatični događaji oko njega: odmah po izlasku iz pritvora u Remetincu Mravak je dobio ozbiljnu policijsku zaštitu.

S druge strane, kad su proteklog vikenda u medije procurili neki detalji Mravkovih iskaza pred Uskokovim istražiteljima, Državno odvjetništvo najavilo je istragu o curenju informacija. Uzme li se u obzir da je tijekom boravka u pritvoru bivši čelnik HEP-a u Uskoku davao višesatne iskaze, a u političkim kuloarima spominje se 60 sati snimljenih iskaza, čini se da je Ivan Mravak možda najvažniji svjedok u pravosudnom raspletu Sanaderove korupcijske hobotnice.

Ipak, pažljivijem promatraču mogli bi se učiniti čudnim najnoviji potezi Državnog odvjetništa: ono što je od Mravkovih iskaza dosad procurilo uglavnom je poznato javnosti ili ne predstavlja nikakvo iznenađenje, poput navoda da su osim Sanadera i Damira Polančeca u igre oko TLM-a bili uključeni i Branko Vukelić, Krešimir Ćosić ili Luka Bebić. Zbog toga se u političkim krugovima proteklog vikenda pričalo da se DORH boji da bi u javnost mogli procuriti tajni detalji oko istraga koje se ubrzano vode i koji bi mogli možda najteže dosad teretiti Ivu Sanadera. A to bi onda bila najveća korupcijska afera u državi: ako se u slučaju Fimi-medije govori o desecima ukradenih milijuna, u slučaju HEP-a iznos opljačkanog novca mjerio bi se u stotinama milijuna, a možda i u milijardama kuna. Kako ističu Nacionalovi izvori, Mravak je mogao Uskokovim istražiteljima otkriti detalje o tri sumnjiva slučaja vezana uz HEP.

Svaki od njih toliko je krupan da je nezamislivo da za njih, u najmanju ruku, bivši premijer nije znao, odnosno dao svoj blagoslov, a mnogo je izvjesnije da je u njih bio itekako uključen. Prvi slučaj je ugovor HEP-a o isporuci električne energije šibenskom TLM-u. Drugi slučaj je dugogodišnja kupnja skupe električne energije i sklapanje štetnih ugovora sa srbijanskim energetskim mešetarima Vukom Hamovićem i Vojinom Lazarevićem. Treći slučaj je dugogodišnje pogodovanje njemačkoj energetskoj kompaniji RWE, s kojom bivši hrvatski premijer Ivo Sanader ima neobično bliske odnose, a prema nekim izvorima, kad je pobjegao s premijerske funkcije, upravo se čelnicima RWE-a ponudio kao glavni lobist za njihov jači upliv na hrvatsko tržište, a možda i za dugogodišnji neskriveni cilj Nijemaca: da u procesu privatizacije preuzmu HEP. Detalji afere TLM, odnosno prodaje struje šibenskom TLM-u dosad su već poznati hrvatskoj javnosti, no ona je usko povezana s privatizacijom TLM-a u kojoj je ključnu ulogu imao upravo – Ivo Sanader. Odluku da TLM završi u rukama domaćih tvrtki bliskih Sanaderu donio je on osobno, i to godinu dana prije nego što je proveden javni natječaj za prodaju TLM-a.

LUKA MILIČIĆ I VLADO ČOVIĆ vlasnik Konstruktora i čelni čovjek Zagreb-Montaže, članovi konzorcija AdrialJoš 2006. u Sanaderov kabinet na tajne su sastanke dolazili tadašnji vlasnik mostarskog Aluminija Mijo Brajković, direktor TLM-a Ivan Koštan te članovi konzorcija Adrial - direktor Dalekovoda Luka Miličić, vlasnik Konstruktora Željko Žderić i čelni čovjek Zagreb-Montaže Vlado Čović. Dobri poznavatelji slučaja Nacionalu kažu, da bi se tajni plan o preuzimanju TLM-a i odbijanju svih potencijalnih stranih investitora proveo do kraja, bivši potpredsjednik vlade Damir Polančec po Sanaderovu je nalogu falsificirao nekoliko dokumenata o prodaji TLM-a. Falsifikatima su potom on i Sanader zajednički obmanuli svoje stranačke kolege - prvo u predsjedništvu HDZ-a u siječnju 2007., a potom i u samoj Vladi koja je o cijelom slučaju odlučivala isključivo na temelju dokumentacije koja je prikazivala lažno stanje. Prema izvorima bliskim istrazi, ključne odluke o privatizaciji TLM-a zapravo su još tijekom 2006. i 2007. izravno dogovorene u kabinetu Ive Sanadera, a Polančec je poslušno provodio Sanaderove naloge u Hrvatskom fondu za privatizaciju.

Čini se da su i Sanader i Polančec bili itekako svjesni svih mogućih implikacija sporne privatizacije, pa su si još 2007. pokušali stvoriti svojevrsni politički alibi: na njihovo je inzistiranje na sjednici predsjedništva HDZ-a raspravljano upravo o privatizaciji TLM-a i splitske željezare. Prisutnim članovima nije ostalo ništa drugo nego da podrže ono što su im prezentirali Sanader i Polančec: prvi je stalno naglašavao “hrvatske strateške interese”, a drugi je mahao dokumentima koje su, po njegovu nalogu i pod njegovom izravnom kontrolom, sastavile stručne službe HFP-a. Članovi predsjedništva HDZ-a nisu mogli ni pretpostaviti da ih je Polančec obmanuo: toga su možda postali svjesni tek početkom siječnja prošle godine, kad je čak i Državni ured za reviziju uočio i popisao niz nepravilnosti u privatizaciji TLM-a. Prema Nacionalovim saznanjima, upravo je Polančec po Sanaderovu nalogu bio najbolje upućen u tehničke detalje oko TLM-a i neće biti teško ustanoviti da je sve prezentirano tako da pogoduje odluci Ive Sanadera da TLM dođe u ruke konzorcija Adrial. Drugi veliki slučaj je dosad neistražena dugogodišnja suradnja HEP-a s dvojicom srbijanskih energetskih mešetara Vukom Hamovićem i Vojinom Lazarevićem.

VUK HAMOVIĆ vlasnik tvrtke ETFU svom mandatu bivši čelnik HEP-a Ivan Mravak potpisao je s Hamovićevom tvrtkom Energy Financing Team (ETF) i Lazarevićevom tvrtkom Rudnap na desetke ugovora, što i ne bi bilo sporno da Hamović i Lazarević nemaju vrlo loš imidž među poznavateljima energetskog tržišta: često su bili pod istragom zbog sumnji da su iz energetskih poduzeća na području Balkana isisavali golemi novac uz pomoć podmićenih čelnika tih tvrtki. Iako je HEP jedan od najvećih europskih kupaca električne energije, nikad nije u inozemstvu pokrenuo osnivanje vlastitih tvrtki za posredništvo, čime bi se smanjili ukupni troškovi. Umjesto toga, glavni dobavljači HEP-a, osim ukrajinsko-slovačke Korlee, bile su tvrtke ETF i Rudnap.

Samo prošle godine Hamovićev ETF Hrvatskoj je prodao struje u vrijednosti više od stotinu milijuna eura, a Lazarević, bivši Hamovićev bliski suradnik, HEP-u je prodao struje u vrijednosti od otprilike 45 milijuna eura. Količina dobavljene struje, ali i letimičan uvid u poslovne biografije Hamovića i Lazarevića trebali su biti dovoljan motiv hrvatskim istražiteljima da pokrenu kompleksnu istragu kojom bi utvrdili zašto je HEP pod Mravkovim vodstvom najviše surađivao upravo s navedenom dvojicom, odnosno je li, kao što se oduvijek sumnjalo za čelnike elektroprivreda u drugim državama, netko moćan zbog konkretnih razloga Ivanu Mravku naredio da surađuje s Hamovićem i Lazarevićem. Treći slučaj koji bi mogao biti povezan s bivšim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom je dugogodišnje pogodovanje njemačkoj energetskoj kompaniji RWE. Bivši hrvatski premijer godinama je u izuzetno bliskim odnosima s čelnicima RWE-a, a u njihovu sjedištu u njemačkom Essenu viđen je i u studenome 2009. godine, nekoliko mjeseci nakon što je pobjegao s premijerske funkcije. Tijekom Sanaderova mandata RWE, za koji je poznato da ima pretenzije da jednog dana preuzme HEP, imao je vjernog saveznika koji je štitio njihovo poslovanje u Hrvatskoj.

Čak štoviše, unatoč tomu što je još 2008. glavna državna revizorica Šima Krasić u svom izvješću upozorila da bi HEP trebao raskinuti niz štetnih ugovora s RWE-om vezanih uz zajedničko vlasništvo nad elektranom Plomin 2, to se nije dogodilo. Dapače: RWE je i dalje najizgledniji partner HEP-a za projekt izgradnje Plomina 3. O tome je pisala Šima Krasić: U 2007. HEP je od Plomina kupio 1,4 milijuna MWh električne energije po prosječnoj cijeni 49,75 eura po MWh, a istodobno je prosječna proizvođačka cijena bila 47,22 eura po MWh, odnosno 2,53 eura manje. I dok revizija u svojoj analizi samo ističe to da HEP od svoje tvrtke kupuje struju po cijeni višoj od proizvođačke, partnerstvo s RWE-om smatra lošim i Elektroprivredi savjetuje da od partnera otkupi njegov ulog u Plominu. To partnerstvo sklopljeno je 1996. i svaka je strana u termoelektrani Plomin unijela kapital od 25,5 milijuna eura, HEP u imovini, a RWE u novcu. Tada je dogovoreno da će RWE svoj udio prodati HEP-u na njegov zahtjev, i to u roku od 15 godina od puštanja elektrane u pogon. Dogovoreno je i da će se u međuvremenu stranom partneru isplaćivati dobit na ulog prema godišnjoj kamati od 14 do 17 posto. U svom nalazu Revizija je ustanovila da je strani partner od 2000., kada je elektrana puštena u pogon, pa do 2007. iz zajedničkog društva povukao 47.636.000 eura, što je za čak 86,4 posto, odnosno za 22 milijuna eura više od onoga što je uložio u TE Plomin.

VOJIN LAZAREVIĆ vlasnik tvrtke RudnapUz povlačenje uloga od gotovo 12 milijuna eura, njemački RWE je dobio i dividendu od 35.720.000 eura. Obveze koje TE Plomin ima prema HEP-u elektrana ne ispunjava redovito pa HEP-u duguje stotine milijuna kuna. Uz to, HEP nema prava ni na povlačenje dividende na osnovi koje je RWE u sedam godina zaradio više nego je u elektranu uložio. Svi ti ustupci RWE-u teško da bi bili mogući da se za njihove interese nije zauzeo sam Sanader. Indikativno je kako su se stvari promijenile nakon Sanaderova bijega. Kad je Sanader otišao s premijerske funkcije, RWE je bio jako zabrinut za nastavak suradnje s hrvatskim vlastima, pa je već 15. srpnja Jürgen Grossmann, predsjednik uprave RWE-a, pohitao u Zagreb da se sastane s netom ustoličenom premijerkom Jadrankom Kosor.

Nakon tog sastanka iz Vlade je medijima odaslano priopćenje o uspješnoj suradnji, no kasniji događaji dali su naslutiti da čelnici RWE-a nisu posve zadovoljni novom hrvatskom premijerkom. RWE je 20. listopada 2009. izišao iz konzorcija Adria LNG. Ipak, Nacionalovi izvori još su prošle godine istaknuli da RWE nije izgubio interes za HEP, pa se smatra da je Ivo Sanader lani u Essenu čelnicima te kompanije ponudio da svojim utjecajem i dalje štiti njihove interese i da im, ako to bude u stanju, omogući najvažniji cilj: da jednog dana RWE postane vlasnik Hrvatske elektroprivrede. Svi navedeni slučajevi ”teški” su nekoliko stotina milijuna kuna i zbog svoje važnosti imali su velik koruptivni rizik. Ipak, teško je, ili gotovo nemoguće, zamisliti da bi bivši šef HEP-a Ivan Mravak imao toliko hrabrosti a i političke zaštite da samostalno donosi odluke kojima se nekome donosi velika materijalna korist na štetu državnog HEP-a. Mnogo je izvjesnije da je za sve što je radio, Ivan Mravak imao suglasnost ili direktnu naredbu iz najvišeg vrha vlasti. O svemu tome Mravak je očito odlučio govoriti istražiteljima Uskoka, a koliko je ozbiljno i vrijedno ono što je ispričao najbolje govori činjenica da je Mravak odnedavno pod ozbiljnom policijskom zaštitom. Sve to daje naslutiti da je Mravak iznio detalje o možda najkrupnijim korupcijskim slučajevima u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj. A zajednička poveznica za sve najkrupnije korupcijske slučajeve u zemlji dosad je bilo samo jedno ime: Ivo Sanader.