Renato BaretićPrvo da vam se malo pohvalim: prošlog sam tjedna po četvrti put zaredom zakićen titulom “kolumnist godine”, koju ugledni detroitski časopis/portal “Fancy Glam” dodjeljuje za osobite zasluge na polju širenja slobode javne riječi svim onim novinarima kojima ime počinje na “renat”, a prezime na “bareti”. Nakon što je postalo bjelodano da moje političke kolumne i komentari na domaćem terenu ne polučuju nikakav javni učinak, kamoli onaj željeni, ovo je visoko međunarodno priznanje, moglo bi se reći, došlo kao melem na ranu, tim više što ga i ove godine dijelim samo s imenjakinjom, kolegicom Baretini, modnom analitičarkom “Corriere della mattina” iz Monfalconea. (Zbližili smo se lani, na svečanoj dodjeli, kad je pomislila da je moj breitling pravi, a ne imitacija, toliko je uvjerljiv!)

Eto, morao sam to ovako nasamo podijeliti s vama, kad se već cjelokupna javnost pravi nezainteresiranom ili se, u najboljem slučaju, sprda s tom uglednom nagradom koja predstavlja i veliku promociju za Hrvatsku...

A SAD SE možemo okrenuti onome što hrvatsku javnost uistinu interesira. Arena Centru, naravno. Citiram jedne dnevne novine: “Šareni privjesci iz New Yorkera privukli su četiri prijateljice iz obližnjeg naselja, koje su prije škole odlučile provjeriti ponudu Arena centra: - Super je! Od sada ćemo svaki dan prije škole dolaziti ovdje – uglas su rekle osnovnoškolke Darija, Karla, Antonija i Marija. (...) Ispred ulaza u Gap, ukrašenog plavim balonima, susreli smo odgojiteljicu Helenu Ramić koja je u kupnju povela 3-godišnjeg unuka Patrika: - Na sniženju sam unuku kupila traperice. Volim ovu robnu marku i drago mi je što je napokon dostupna i u Hrvatskoj – izjavila je Ramić. Sudeći po komentarima posjetitelja, većina je oduševljena otvorenjem još jednog shopping centra, dok su neki uočili određene nedostatke. Primjerice, u centru nema mobilnog signala, postoje problemi i s internetskim vezama, a u nekim je trgovinama bilo teškoća s kartičnom naplatom.” Dobri su ljudi dakle, očito, dobro saslušali i poslušali riječi što ih im je dan ranije, na službenom otvorenju, dajući blagoslov Crkve u Hrvata novom hramu konzumerizma, izgovorio jednako dobri msgr. Vladimir Stanković, jedan od najistaknutijih kaptolskih kapitalaca, pače kaptolista: “Blagoslivljam i pozivam sve dobre građane Hrvatske da dođu kupovati u ovom velikom objektu!”.

BOG TE MOLOVO, zazvučalo je to baš kao da da je ispalo iz nekakve radne verzije Štulićeva prijevoda Knjige Postanka: “I karticom ćeš svojom djecu svoju sve više zaduživati, i drugom, i trećom! Reprogramiranjem, hipotekom, ovrhama i ropstvom dužničkim plodit će njive tvoje! U boli rađat ćeš kamate i kamate na kamate, bez kinte puzati i zemlju jesti, bez sućuti za druge, bez samilosti ičije!” Na stranu sad, barem načas, teorija po kojoj je utjecajni katolički pastir Stanković (a da nije on Srbin, a?) izgovorio takvu blasfemiju samo zato što je uz njega istom koncelebriranom otvaranju nazočio i Milan-bacsi, samopriznati mađaron kojega je zimus, uoči drugoga kruga predsjedničkih izbora, monsinjor s oltara zagrebačke prvostolnice jasno preporučivao kupcima, pardon, vjernicima, za budućeg predsjednika Mađ..., pardon, Hrvatske. To je u ovom trenu manje bitno od urođenika koji su, privučeni šarenim privjescima i plavim balonima, poslušali taj konkvistadorski poziv i krenuli se pričešćivati u novom hramu dobrih građana Hrvatske. “Tijelo Maestrovo...” mrmoljili su prvosvećenici i prvosvećenice prvoga dana rada Arena Centra. “Amex!”, odgovarao im je na to skrušen vjernički puk, jedno po jedno uzimajući na dlan potvrdu o terećenju kartice za iznos po posebno povoljnom sniženju. Doduše, nije se to moglo činiti baš pri svakom oltaru novoposvećene bazilike svete Vise Prvoprovučene, a nema toga što hrvatski vjernički puk može raspizditi više nego kad ne rade uređaji za kartičnu naplatu! I još kad se nemaš kome niti kako požaliti, jer nema ni WLAN-a, čak niti običnog signala za obični mobitel, alo!?! No vjera je u našem dobrom puku postojana kano klisurina i nitko se u njoj neće pokolebati: evo, upravo objavljena teološka analiza predviđa kako će ovoga prosinca, u prosjeku, svako hrvatsko kućanstvo za blagdanski shopping žrtvovati 7100 kuna! U to, dakako, nije uračunata ni kuna za skijaška hodočašća, na koja će smjerno poći više od 200.000 vjernika.

NEMA, DAKLE, razloga za zabrinutost ili sumnju u čvrstinu vjere naših dobrih ljudi. Sve dok je mladeži poput onih četiriju djevojčica koje će odsad svako jutro ustajati ranije da bi se prije škole došle pokloniti šarenim privjescima, sve dok imamo odgajateljice poput one bake koja zacijelo ne brendangelizira samo svoga trogodišnjeg unuka – ne trebamo sumnjati u život vječni. Mi, dobri građani Hrvatske, sol ove zemlje, sljedbenici liberalnoga kaptolizma. A oni loši – neka štrajkaju, neka ruju po kontejnerima kad za drugo nisu, kad u naše hramove ulaze samo da bi se ogrijali ili sklonili od kiše ili ukrali kakvu praznu bocu! Zahvaljujući msgr. Stankoviću i njegovu pastirskom naputku, na pragu smo rješenja još jedne enigme. Dobri se ljudi, naime, već naveliko pitaju kad će to točno Masterov namjesnik na zemlji doći u Zagreb. On bi sam, naravno, došao već sutra, ali iz Kongregacije za nauk vjerovnika sugerirali su mu da pričeka objavu datuma otvorenja Cvjetnog prolaza, pa da ga može (na hrvatskom, ej, pa ti ne budi ponosan!) blagosloviti i pozvati sve dobre građane Hrvatske da stanuju, parkiraju i kupuju u tom velikom objektu.