Slobodan ĐurovićDužnosnici Uskoka zgroženi su i šokirani time što je sutkinja Ivana Kršul prošle srijede na izricanju nepravomoćne sudske presude atentatorima na Ivu Pukanića i Niku Franjića ustvrdila da ničim nije dokazano da je Ivu Pukanića dala likvidirati zločinačka organizacija, niti da je u okviru te zločinačke organizacije djelovao Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam. Njemu se na zagrebačkom suđenju nije ni sudilo, ali on je uhićen i sudi mu se u Beogradu, i to na temelju dokaza koje su prikupile mjerodavne hrvatske institucije. Sutkinja Ivana Kršul svojom je tezom o nepostojanju zločinačke organizacije izravno išla naruku i Jociću i Slobodanu Đuroviću, za kojeg je na sudu rečeno da čak nije bio ni član zločinačke grupe, nego samo osoba koja je poticala izvršitelje na ubojstvo Ive Pukanića. Đurović je zbog takvog pogleda na stanje stvari u tom predmetu dobio neprimjereno malu zatvorsku kaznu, samo 15 godina, a sutkinja Kršul čak se Đuroviću potrudila pronaći i olakotne okolnosti, poput ranijeg nekažnjavanja i poznije dobi.

UNATOČ TOMU ŠTO SU UBOJICE Ive Pukanića i Nike Franjića dobili 150 godina zatvora, netom spomenute okolnosti otvaraju prostor odvjetnicima Slobodana Đurovića i Sretena Jocića da svojim klijentima počnu tvrditi da su umalo uspjeli učiniti nemoguće, ali i da je izricanje ovako obrazložene nepravomoćne presude samo međukorak do konačnog oslobađanja Jocića i Đurovića. Zato će dužnosnici Uskoka u svojoj žalbi na ovako obrazloženu osuđujuću presudu morati ponovo posebno isticati na kojim dokazima temelje svoju tezu da je Pukanića dala ubiti zločinačka organizacija Sretena Jocića i Slobodana Đurovića, a tih dokaza u spisu ima napretek. Može se pouzdano očekivati da će većinu tih dokaza u žalbi posebno navesti. Među njima će se zacijelo naći i ono što je Robert Matanić još u vrijeme istrage 22. prosinca 2008. ispričao Uskoku. Taj njegov iskaz sud je prihvatio kao dokaz u postupku, a u njemu je Matanić rekao:

”JOŠ ŽELIM REĆI da ja Slobodana Đurovića poznajem od 2003. i 2004. i znam da je on u Bugarskoj bio blizak s Mladenom Mihajlovićem zvanim Mlađo i pokojnim Milčetom Bonevom, s tim da je nakon smrti ovoga posljednjeg Đurović preuzeo njegovu ulogu, a to je posredovanje pri atentatima, ali i drugim raširenim zakonitim i protuzakonitim poslovima, pri čemu su u navedeno involvirane i strukture vlasti iz Srbije. Đurović je u kumskoj vezi s Jocićem i znam da se poznaju godinama i pripadaju istoj grupaciji, koja se bavi navedenim poslovima.” Nekoliko mjeseci nakon toga, u travnju 2009., istražiteljima Uskoka iskaz je dao i krunski svjedok Tomislav Marjanović, s nizom pojedinosti koje potvrđuju da su Jocić i Đurović osnovali zločinačku organizaciju, čiji je i sam bio član. Ispričao je i kako je Jocića osobno vidio s Đurovićem više puta, pa i prepričao sadržaj nekih njihovih razgovora. Tomislav Marjanović detaljno je u svibnju ove godine i na suđenju pričao o zločinačkoj organizaciji Joce Amsterdama i njenoj ulozi u ubojstvu Ive Pukanića. On je 10. svibnja na sudu izjavio: ”Đurović je tada rekao da će Jocić dati nagradu ako ubojstvo bude izvršeno i prije. Što se tiče iznosa od 1,5 milijuna eura, znam da je novac trebao biti dan nakon izvršenja kaznenog djela, a ne znam točno kako, ali prema onim razgovorima koje sam ranije opisao kada sam bio prisutan s Robertom Matanićem i Slobodanom Đurovićem, novac je trebao dati Sreten Jocić. Robert je cijelo vrijeme govorio da mi radimo za njega (Jocića; op. a.), ali da je on prevelika ličnost da bi se s nama sastajao i da zato sve odrađuje preko svog kuma Đurovića. ... Vezano za Đurovića i Jocu Amsterdama, navodim da prema priči Roberta Matanića mi smo doista radili onako kako je Đurović rekao Robertu, a Robert je uvijek objašnjavao, što sam već rekao, da je Sreten Jocić prevelika ličnost da bi se s nama sastajao pa je to radio preko Đurovića, ali uvijek je govorio da mi radimo za njih.”

IVANA KRŠUL našla je olakotne okolnosti zbog kojih je Slobodan Đurović kažnjen sa samo 15 godina zatvora, iako je trebao biti kažnjen kao da je djelo sam počinioMARJANOVIĆA SU ODVJETNICI optuženih pokušavali diskreditirati brojnim kontrolnim pitanjima, pa su ga posebno ispitivali o tome kad se sastajao s Đurovićem i Jocićem. On je u odgovoru na ta pitanja na suđenju ovako odgovarao: ”Navodim da sam u Bugarskoj Đurovića vidio s vozačem kad je došao s plavim Peugeotom, a u Srbiji sam ga vidio sa Žarkom Pavlovićem i jednom nakratko je naišao Sreten Jocić te se zaustavio pored našeg stola gdje smo sjedili, a sjedili smo zapravo u predvorju hotela. Jocić je došao s osiguranjem, izdvojio se i prišao nakratko našem stolu te pitao kako ide.” Jocić se tada raspitivao kako napreduju pripreme za pokušaj oslobađanja Roberta Matanića iz srbijanskog zatvora, ispričao je Marjanović Nacionalu. To što je Marjanović na sudu odgovorio, posredno je potvrdio i Robert Matanić u pismu koje je napisao Uskoku doznavši da je Marjanović počeo otkrivati detalje o zločinačkoj organizaciji. Robert Matanić je 17. lipnja 2009. Uskoku potvrdio ono što je Marjanović govorio još u istrazi, a godinu dana kasnije ponovio i na sudu. U pismu je napisao: ”Za Jocu Amsterdama sam siguran da ga Vjevi (Marjanovićev nadimak) ne poznaje i da se nije sreo s njim, jer ovaj se predobro pazi i čuva i teško se dolazi do njega i sam Vjevi bi mi se sigurno pohvalio da je bio s njim. Sjećam se da je bio rekao da ga je vidio u hotelu u Beogradu s razdaljine u prolazu s osiguranjem i ništa više. Ni ja nisam mogao i teško bih mogao doći do njega, a kamoli jedan Vjevi.” Uskok će u žalbi istaknuti da je Marjanović na sudu još nekoliko puta spominjao Sretena Jocića. Marjanović je u odgovoru na pitanje odvjetnika 24. svibnja izjavio da ne zna ”tko je od Sretena Jocića naručio ubojstvo Ive Pukanića”. Rekao je i da je k Jocićevu kumu Uglješi Aranitoviću jednom prilikom otišao po neko oružje, te da je od Roberta Matanića doznao da su Aranitović i Jocić kumovi. Uskok će se u žalbi osvrnuti i na skandalozne tvrdnje sutkinje Ivane Kršul da ničim nije dokazana čvrsta hijerarhija i trajnost djelovanja zločinačke organizacije. Istaknut će da iskaz krunskog svjedoka Marjanovića dokazuje da su Marjanović i Robert Matanić još 2003. krijumčarili Slobodanu Đuroviću oružje u Nizozemsku. U žalbi će navesti da se ondje tada vodio rat za prevlast na tržištu krijumčarenja kokaina, te da je u tom ratu sudjelovala i zločinačka organizacija Jocića i Đurovića. U prilog tim tezama Uskok će navesti da spis nizozemske policije dokazuje da je Đurović u tijeku tog kokainskog rata stavljen pod mjere tajnog praćenja i prisluškivanja, upravo zato što se sumnjalo da je i on sudionik u kokainskom ratu, u kojem se prijetilo ubojstvom nizozemskom državnom odvjetniku. Uskok će u žalbi navesti i da se iz spisa nizozemske policije vidi da je Đurović tada više puta vozio Jocićevu suprugu u posjet Jociću u zatvor u Nizozemskoj, te da je s njim komunicirao preko supruge.

DODATNI ARGUMENTI koje će Uskok navesti u žalbi da potvrdi trajnost djelovanja zločinačke organizacije jesu i informacije bugarske policije o tome da se tu zločinačku organizaciju pokušalo osuditi zbog brojnih ubojstava u Bugarskoj. Tomu će se dodati i njihove zajedničke fotografije iz Bugarske, na kojima su se fotografirali s oružjem. Te fotografije pokazuju da Robert Matanić nije na Đurovićev poticaj iznenada 2008. po svom nahođenju osnovao grupu koja je iz koristoljublja ubila Ivu Pukanića i Niku Franjića, kako to tvrdi sutkinja Kršul. One pokazuju da su isti ti ljudi zajednički djelovali i godinama prije u Bugarskoj, kad su se također sastajali s Đurovićem koji je, prema tvrdnjama krunskog svjedoka, u Bugarskoj već preuzeo poslove posredovanja pri izvršenju ubojstava. Trajnost djelovanja te zločinačke organizacije Uskok će u žalbi potkrijepiti i time što su planirali atentat na Hrvoja Petrača i njegove sinove. To se jasno vidi iz više dokaza unutar sudskog spisa. Uskok je u optužnici navodio da su planirali ubiti dvije nepoznate osobe, a zatim su potkraj suđenja izričito naveli da se radi o Hrvoju Petraču i njegovim sinovima. Navodno je to napravljeno upravo zato što je to Uskoku posredno poručio netko sa Županijskog suda u Zagrebu, tko je imao prilike čuti što o tome misli Ivana Kršul. Međutim, ona je iz činjeničnog opisa optužnice izbacila imena Petračevih, te je ponovo vratila formulaciju o dvjema nepoznatim osobama, što i u takvoj formulaciji ukazuje na trajnost djelovanja zločinačke organizacije, a ne na nekakvu iznenada osnovanu grupu za izvršenje ubojstva iz koristoljublja. Uskok će u žalbi navesti i zašto smatra da je dokazana i čvrsta hijerarhija unutar te zločinačke organizacije. Citirat će tvrdnje krunskog svjedoka, koji je izjavio da su svi oni zvali Roberta Matanića, a on bi potom zvao Slobodana Đurovića, koji je dalje kontaktirao s vrhom zločinačke piramide. Uskok je tijekom suđenja korigirao neke teze iz optužnice, pa je naveo da su Đurović i Jocić zajednički organizirali Pukanićevo ubojstvo. To je učinjeno nakon što je Đurović na sudu izjavio da njemu Jocić ne može zapovijedati, vjerojatno nakon što mu je ego bio povrijeđen.

ZBOG SVEGA TOGA Uskok će u žalbi tvrditi da je sutkinja Ivana Kršul točno utvrdila činjenično stanje, ali da je primijenila pogrešnu pravnu kvalifikaciju. Upućeni pravni izvori ispričali su za Nacional da u Uskoku smatraju neprimjereno blagima i kazne izrečene Luki Mataniću i Amiru Mafalaniju. Isti izvori napominju da se može zaključiti da su njih dvojica praktično dobili minimalne kazne zbog pomaganja u teškom i običnom ubojstvu. Tvrdi se i kako je potpuno neprimjereno blago osuđen Slobodan Đurović, koji je kao poticatelj na ubojstvo i idejni začetnik ovog zločina trebao po Kaznenom zakonu biti kažnjen kao da je ubojstvo sam i počinio. U pravosudnim krugovima nestrpljivo se čeka tzv. pisani otpravak nepravomoćne presude, osobito da se vidi kako će sutkinja Kršul obrazlagati teze koje je usmeno iznijela prošlog tjedna. Napravi li to loše, Vrhovni bi sud čak mogao presudu i ukinuti, a tada bi se moralo ponoviti suđenje. Takav rasplet događaja zacijelo bi otvorio i pitanje hoće li postupak biti konačno dovršen dok optuženima ne istekne maksimalni rok pritvora, za koji se u ovom slučaju tvrdi da Slobodan Šašić iz Uskoka priprema obaranje teze suda o nepostojanju zločinačke organizacijeiznosi tri i pol godine plus šestinu tog roka. Neki pravosudni izvori čak tvrde da obra- na optuženih računa i na maksimalno odugovlačenje, kako bi pokušala doći do toga da optuženici moraju biti pušteni iz pritvora prije pravomoćnosti presude. U ovom postupku obrana se može još jednom žaliti i na odluku Vrhovnog suda, a potom se može žaliti i Ustavnom sudu.

SVE TE NEDOUMICE mogle bi biti otklonjene već na Vrhovnom sudu, ako on zauzme stajalište da je sutkinja Kršul pogriješila ustvrdivši da ubojstvo Ive Pukanića nije počinila zločinačka organizacija. Tada bi svi sudionici mogli dobiti i veće zatvorske kazne, dok bi suđenje Jociću u Srbiji bilo olakšano.