John Coltrane6-i VIP Zagreb Jazz Festival počeo je stilski raskošno i umjetnički potentno. Uspije li održati zavidnu kvalitativnu razinu tijekom iduća tri dana, mogao bi postati i najbolji zagrebački jazz festival do sada. Organizacijski se gotovo i ne može napraviti više što su istaknuli i vidno raspoloženi američki glazbenici očarani gostoprimstvom g. Dražena Kokanovića, osobljem i publikom festivala.

Jazz simfonija

Svečano otvorenje festivala pripalo je maestralnom djelu Johna Coltranea ¨Meditations¨ kojeg su zagrebački poklonici jazza prvi puta čuli u integralnoj izvedbi. Svojevrsnu jazz simfoniju skladanu 1965-e godine, preksinoć su u jednom dahu izveli članovi saksofonskog solističkog trija Saxophone Summit praćeni iznimnim klavirskim jazz triom (Phil Markowitz - klavir, Cecil McBee - kontrabas, Billy Hart - bubnjevi). Pet skladbi/stavaka (The Fatherand the Son and the Holy Spirit, Compassion, Love, Consequences i Serenity) doradio je saksofonist, flautist i skladatelj David Liebman ujedno i jedan od trojice osnivača Saxophone Summita. Na mjesto nedavno preminulog Michaela Breckera (2007) došao je Coltraneov sin Ravi, a saksofonist, klarinetist i flautist Joe Lovano isticao se solističkim poveznicama često razvedenih improvizacijskih linija. Intonirane glavne teme bile su na vrhu beskrajno slobodnih improvizacija, teških za praćenje neugođenom uhu, a posebice onima koji su skladbu prvi put čuli. Različiti pristupi trojice saksofonista bili su više nego dojmljivi, upravo zbog odlične komunikacije, kao i savršenog međusobnog dopunjavanja. Povremene suglasne linije bile su reske, zaglušujuće, gdjekad i duhovite, ali uvijek u karakterističnom Coltraneovu tonu koji ga je šezdesetih godina prošloga stoljeća promaknuo na čelno mjesto svjetskih tenor saksofonista.

Gospodin s gitarom

Očekivanu stilsku promjenu sinoć je donio trio proslavljenog američkog jazz gitarista Pata Martina oblikom zanimljivog seta autorskih fusion i jazz skladbi, dobro poznatih i vrsno obrađenih standarda Theloniousa Monka (Round Midnight) i Sonnyja Rollinsa (Oleo), te balada poput Lamenta J. J. Johnsona. U seriji od 5-6 skladbi Martino je ¨pritisnuo¨ publiku maštovitim improvizacijama u suradnji s nevjerojatno muzikalnim orguljašem Tonyjem Monacom (Hammond B3) i zamjenskim bubnjarom i osobnim prijateljem Seanom Hillom. Martinovo iskustvo sviranja s legendarnim orguljašima (Jimmy McGriffin, Charles Earland, Jack McDuff, Trudy Pitts, Jimmy Smith, Don Patterson i Richard Holms) donijelo mu je poseban pogled na sviranje jazz-gitare, te uglađen i prirodan odnos spram orguljaša u sastavu. Uzevši u obzir Martinovu moždanu aneurizmu koja mu je 1980-e potpuno oduzela pamćenje, današnji je doseg njegova muziciranja upravo nevjerojatan! Bez tipičnih ponavljanja i ¨natezanja¨ tonova, te bilo kakvih suvišnih ukrasa, svirao je gotovo dva sata, s lakoćom i strašću umjetnika, te dojmom gospodina britke inteligencije i bujne improvizacijske mašte.

Nastavak slijedi

Koncertna pozornica ZKM-a slijedećih će dana ugostiti i Jasona Morana & The Bandwagons, Davida Murraya & Vip Festival Orchestra i skupinu The Last Poets, a podrobnije su informacije dostupne i na stranici www.vipzagrebjazzfestival.com.