Objavljeno u Nacionalu br. 783, 2010-11-16

Autor: Renato Baretić

Zašto su Hrvati protiv EU

Nema nas dovoljno s uključenim žmigavcem na raskršću i plaćenim kartama u tramvaju ili autobusu. Premalo nas je propisno parkiranih i racionalno zaduženih, premalo susretljivih i nepotkupljivih. Svima nam rade geni koji nas tjeraju da svaku vlast zajebemo

Renato BaretićRenato BaretićPodrška hrvatskih građana ulasku u Europsku uniju u rapidnom je padu, odjeknulo je proteklog vikenda i zblesilo, sasvim sigurno, sve one koji su očekivali, ako već ne masovnu euforiju izglednim dovršavanjem pregovora, onda barem svijest o jedinom virtualnom koridoru za uzmak iz dreka u kojem smo se našli.

Istraživanje, doduše, nije provela Fimi Media nego Gallup, tako da stupanj povjerenja u njegovu vjerodostojnost Hrvatima ne može biti baš odveć visok, ali ipak ga možemo smatrati donekle mjerodavnim.


Samo 25 posto građana RH, kažu rezultati, misli da je ulazak u Europsku uniju nešto dobro, dok bi čak 43 posto nas na referendumu danas glasalo protiv ulaska u tu asocijaciju država. Manje je, dakle, eurofila i više eurofoba nego ikad ranije, bez obzira na to što Uniji nikad nismo bili bliži! Taj trend, samo naizgled neobjašnjiv, definitivno nas legitimira kao Balkance par excellence. Jer, evo, pad simpatija za EU, nešto manji nego u Hrvatskoj, isto to istraživanje bilježi i u Srbiji i u Makedoniji, a to su zemlje kojima je Unija (nakon fatalno dugog, predugog čekanja i oklijevanja) ove godine ukinula vize i, formalno gledano, prve su na redu za prijem nakon nas.

Istovremeno, priželjkivanje članstva u EU raste sa stupnjem europske nezainteresiranosti: na Kosovu, gdje ne postoji još ni “p” od predpristupnih predradnji, ta je čežnja izražena kod čak 87 posto građana. I, naravno, padat će kako pregovori budu, razvlačeći se poput najrastezljivije žvake ili tv-sapunice, napredovali prema sljedećem stoljeću... Predsjednik Josipović, komentirajući takve rezultate, kazao je kako kao osnovni uzrok vidi u tome što se pregovori toliko dugo razvlače, ali je izbjegao imenovati glavnog razvlačitelja i jasno reći je li to Zagreb ili Bruxelles (Haag više nije u igri, osim ako ne zakenjamo nešto veliko s brodogradilištima ili poljoprivredom, onda će se opet pojaviti priča o topničkim dnevnicima i nedovoljnoj suradnji s tužiteljstvom, to ste valjda već shvatili...).

Vjerojatno mu je neugodno bilo reći da je glavni krivac ipak Zagreb, odnosno Hrvatska, gdje stvarnih, uistinu zainteresiranih poznavatelja prave prirode i funkcioniranja Europske unije ima koliko i eskimskih članova Al Kaide. Odnosno – taman onoliko koliko ima građana koji bi doista željeli živjeti prema jasnim pravilima, vrlo liberalnim, ali na rubovima ipak jako oštrim. I, ponovimo – jasnim. Nema nas, dame i gospodo, nema nas dovoljno takvih, onih koji su spremni na slobodu ograničenu svim tuđim slobodama, jednako tako ograničenima. Nema nas dovoljno s na vrijeme uključenim žmigavcem na raskrižju i s uredno plaćenim kartama u tramvaju ili autobusu. Premalo nas je propisno parkiranih i racionalno zaduženih, premalo susretljivih i nepotkupljivih. Čak i među onima koji bi se iskreno željeli tako ponašati s vremenom prorade oni drčni geni kameni (ili blatneni, svejedno) u kojima je zapisano da svaku vlast treba ili osvojiti, ili (ako ovo prvo nije uspjelo) zajebati na bilo koji od postojećih ili još neizumljenih načina. Pravila nama postoje samo zato da bi se kršila, a Europska unija pokazuje, em djelatno em dugotrajno, da joj je stvarno više pun kufer tog balkansko-mediteranskog lovljenja u mutnom, ne samo našeg.

Ona to pokazuje na svoj uštogljeni i kastrirani način, naravno, ali mi to ipak instinktivno osjetimo u svakoj riječi ili intonaciji. I zato smo – što nam se neizbježno prihvaćanje pravila više bliži – sve više protiv Unije. Protiv smo toga da se umjesto izgradnje milijunskih javnih zahoda (tobože baš za kumice s placa!) nabave lako iznajmljivi i uskladištivi frižiderići za sir i vrhnje, uz R1 račun s jasno iskazanim PDV-om. Obožavamo propisivanje i velike riječi o redu i pravednosti, ali samo kao potrošni materijal za jednokratnu uporabu. Zato nam se, čim se maca krene malo približavati našim vratancima, odjednom prestanu beskrajno sviđati sve te priče o tržištu i transparentnosti, o općem dobru i poslovnom moralu. Neugodni žmarci odmah se krenu penjati uz kičmu nacije, od zadnjega birača do najvišega u izabranom vodstvu. Odjednom nam svima brodogradilišta, ta desetljetna (nemojmo se više lagat!) legla sitnog, krupnog i ogromnog potkradanja, postaju najvažnija stvar na svijetu, svi im odjednom krenemo tepati, naši škverovi ovo, naši škverovi ono, premda negdje u zakutku primozga savršeno dobro znamo da se poneka kuna za pokrivanje brodogradilišnih gubitaka redovito izvlači i iz našega kućnog budžeta!

Zašto se tako ponašamo? Naravno, zato što znamo da će pravila, ako se striktno primijene na škverove ili kumice s placa, vrlo brzo doploviti i do nas. A ako zbilja budu striktna, ako više ni za nas ne bude mogućnosti za vrdanje – braćo, najebasmo! Dakako, i u Uniji postoji golemi manevarski prostor za kojekakve marifetluke (recimo, kad bi ministru Šukeru netko dao samo onu svotu koja kvartalno ode na fiktivne putne račune briselskih euročinovnika, čovjek bi barem jedan vikend mogao mirno prospavati bez novog zaduživanja Hrvatske!) ali problem je u tome što učlanjenje, osim potpuno novih pravila, donosi i obavezu učenja potpuno novih trikova za izvrdavanje, a to nam se nekako ne da. Mi bi radije nastavili po svome, to je nama naša borba dala, to je naša stare slave djedovina... Ukratko, dragi moji eurofili, pozitivnom ishodu euroreferenduma u Hrvatskoj možete se početi nadati tek od onog dana kad napokon upoznate prvog Hrvata koji će (bez ijedne popratne psovke, bez ijednog pokušaja svaljivanja krivice na ikoga drugog i bez ikakve kuknjave!) kazati: “Da, danas mi je ‘pauk’ s punim pravom odnio auto”. Dotad - ostavite svaku nadu vi koji biste ulazili...

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

registracija
11/1/10

fluid, 16.11.10. 00:33

Sve gore što si naveo čini me drugačijim od većine.I na to sam tako ponosan.I kao čovjek i kao iznimka od pravila u Hrvatskoj.Teško je podnositi ali je časno biti legalist u zemlji za koju smatraš da je tvoja a ipak nije.Boriš se za nju a ona pripadne svima a najmanje tebi.Ali,ima dana više nego kobasica.Doći će dan kada će biti više nas koji odgovaramo onim navedenim pojmovima što je sada utopija.Doći će !!!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika