Objavljeno u Nacionalu br. 783, 2010-11-16

Autor: Zrinka Pavlić

‘Latinica’ je kamilica, ali ni to HTV ne trpi

Nakon što je Renato Kunić, v. d. glavnog urednika Informativnog programa HTV-a, cenzurirao ‘Latinicu’ na temu korupcije, tu emisiju proglašavam najgenijalnijom u svemiru i bližoj okolici

Zrinka PavlićZrinka PavlićLAKMUS Latinica – “(Ne) može se dokazati”, HTV1, ponedjeljak, 20.15 Kunić je, dakle, zadnju „Latinicu“ recnuo za prilog o muljažama Carinske uprave i studijsku diskusiju o tome, a bogme nam je dao štofa za zgražavanje s turbobizarnom epizodom otkazivanja suradnje autoru priloga.

Nikome normalnom nije jasno koji mu je dio sintagme „interes javnosti“ pritom bio na umu, ali normalni pitanje koje istodobno sadrži njegovo ime i riječ „um“ neće ni postavljati.


Iz kuta pak komentiranja kvalitete TV emisija tu postoji još jedan problem. Kada Kunić počne izvoditi takve krivine kao ovaj tjedan s „Latinicom“, nema mi druge nego da tu emisiju momentalno proglasim najgenijalnijom u svemiru i bližoj okolici, pa makar to ona ne bila ni kad joj kvalitete tražiš na laboratorijskim pretragama. U čemu je stvar? „Latinica“ na HTV-u, televiziji čiji su programski i novinarski standardi odavno o’šli u vražju mater, djeluje kao jedna od rijetkih svijetlih točaka, a Denis Latin sa svojom ekipom kao jedna od posljednjih hrabrih novinarskih enklava.

No maknemo li je iz konteksta HTV-ovske kaljuže, „Latinica“ je mainstream, kamilica, sasvim normalna emisija, kakva bi se u državi s problemima poput naših trebala prikazivati svakodnevno, kao „Dobro jutro, Hrvatska“ ili barem tjedni pregled svih užasa zbog kojih nam život u tranzicijskom paklu postaje sve sličniji kineskoj kletvi o zanimljivim vremenima. U prilozima i diskusijama o nedokazivim korupcijskim aferama koje nam je Latin ovaj tjedan servirao nije bilo ničeg novog niti vrhunski istraživačko-novinarskog – o svemu su razne tiskovine već pisale barem stoput. Nema niti ničeg osobito subverzivnog – neki od aktera koje se u nizu „Latinica“ o korupciji direktno ili indirektno prozvalo čak su i u istražnim zatvorima, kamo su ih strpali organi još uvijek vladajuće garniture.

Latin i njegova ekipa samo su se drznuli postaviti par dodatnih pitanja: kako, zašto i što, pobogu, dalje? I, naravno, sve ono o čemu mediji s nešto manjom publikom pišu već godinama – prenijeti na domet digitalnog signala. Superiška, ali ne’š mi revolucije. No Kuniću und jaranen i to je previše pa eto belaja. „Latinica“ je zato, čini se, ne samo emisija, nego lakmus-papir novinarskih standarda koji se njeguju na rvackom javnom televerzumu. Jer škvadra s njegova vrha očito na svaku drugu epizodu il’ pozeleni il’ pocrveni, ili pak doživi kakvu drugu psihosomatsku epizodu. A o tome koliko je perverzno da pik-zibner poput Kunića vedri i oblači faci kakva, usprkos svim nedostacima, Denis Latin ipak jest – bolje da ni ne govorim. Zato ovaj put, bez imalo kritičkog propitkivanja i samo zato što bih radije gledala „Latinicu“ do jutra nego na vagu Kunićevih rezona stavila i zrno argumenta… Ocjena: genijalno, najbolje, revolucionarno i huja-haj! (5+)

LEKSIKON I STEREOTIPI Nedjeljom u dva, HTV1, nedjelja, 14.00 Mirela Priselac Remi silno je simpatična, talentirana mlada žena koja definitivno zaslužuje jedan zamijećen televizijski intervju, ali bojim se da su joj Aco Stanković i ovotjedno izdanje „Nedjeljom u dva“ u životu i javnoj prezentaciji vlastita lika i djela trebali otprilike ko prišt na čelu. Već dugo, naime, nisam vidjela lošije vođenu emisiju i već me dugo nijedan razgovor na televiziji nije toliko podsjetio na leksikone iz sedmog osnovne, s pitanjima tipa „Koji ti je najdraži bend?“ i „Kol’ko dugo žvačeš kaugumu prije nego što je hračneš?“. Bilo je bolno očito da Stanković nema pojma o čemu bi pričao s (kako se to popularno kaže) glasnogovornicom urbane generacije za koju se sâm tek pravi da je razumije, a još je bilo bolnije kada se u vlastitim pitanjima i sam gubio, ispričavajući se gošći što su preduga. Dodamo li tome blentavo inzistiranje da mu obavezno kaže koga od domaćih estradnjaka voli slušati, a koga ne, fakat sam se zapitala ne drži li pod stolom kakav spomenar. Povrh svega – i to nije samo Stankovićeva boljka, ali ju je on objeručke prigrlio – moram priznati da već dobivam osip svaki put kad netko negdje ugosti mlađahno žensko čeljade s više od tri čiste u glavi, a onda joj kao glavnu kontroverzu u facu baci pitanje: „Čitate li ženske časopise i zašto?“. Majketi, ko da su ženski časopisi „Mein Kampf“ i kao da ti zbog samog pogleda na njihovu naslovnicu MENSA odmah službeno oduzme 50 bodova na testu inteligencije. Baš me zanima jel’ Aci ikad palo na pamet da, štajaznam, Teofilu Pančiću postavi pitanje: „Čuj, stari, ti si intelektualac, al ajd’ priznaj da rado mazneš pivkana, bubneš vic o plavuši i počneš kenjat’ o autima, ha?“. Ocjena: ajme majko

(1) ČOVJEK NA MJESECU Lica nacije, HTV1, utorak, 23.15 Nešto nam se neobično događa s Branetom Bilićem i ne znam kako ću podnijeti tu transformaciju. Odani sam, naime, fan, njegovih scenarija iz rubrike „Kako u ovo doba propasti, pošasti, sablasti i gluposti ne ubiti čovjeka u sebi i Hrvatu?“ ili kako su već išle te totalne legende od naslova. Ne znam je li ispucao sve imenice koje u hrvatskom jeziku završavaju na –st ili koji već vrag, ali ja sam razočarana. Odjednom se počeo baviti temama koje imaju neki dodir s ovom dimenzijom svemira pa ih se čak u jednom dijelu dana može nazvati relevantnima. Tako se ovoga tjedna bacio na teren koji obično pokriva ona žena koja urla na doktore u „Drugom mišljenju“ i s nekoliko liječnika snimio emisiju o srčanim, kardiovaskularnim i sličnim bolestima. Jest da je već nakon prvih deset minuta bilo jasno da se Brane u kardiovaskularne bolesti razumije znatno lošije nego u moralnu propast Zapadne civilizacije (i što je još gore, Hrvatske), ali to samo po sebi i nije neki bed – barem su tete i stričeki doktori pričali pametne stvari i davali mudre savjete. Jest da nam se Brane možda mogao probuditi kada je jedna teta doktorka rekla da bi bilo dobro kada bi žene radile skraćeno tako da imaju vremena za kuhanje zdravih obroka svojim obiteljima, ali nemreš od Braneta očekivat da je pita: „Zašto samo žene?“ ili „Biste li vi radili skraćeno zato da doma kuhate?“. Feminizam u njegovu svijetu tek treba izbiti za kojih pedeset godina, nakon što pošaljemo čovjeka na Mjesec. Ocjena: ah, Brane… (neocijenjeno zbog sukoba interesa izazvanog osobnom naklonošću :-))

Vezane vijesti

Ni Oskara ni prosvjeda

Ni Oskara ni prosvjeda

BREJKING NOUZ Dnevnik, HTV1, subota, 19.30 Blago nama što imamo televizije s nacionalnim koncesijama i informativnim programima pa sve doznajemo U… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika