Mnogo se u zadnje vrijeme piše o borbi za predsjedanje Hrvatskim nogometnim savezom, na površinu izranjaju sve čudnovatiji detalji, iz ormara ispadaju kojekakve poslovne i svjetonazorske kosti, ali najbizarnija među svim vezanim vijestima ipak je ona o zadarskim benediktinkama, objavljena u utorak na portalu Slobodne Dalmacije pod naslovom: "Benediktinke Štimcu: Preuzmi HNS, evo ti 56 tisuća kvadrata za kamp u Petrčanima"! Redovnice samostana Svete Marije nisu nepoznate pratiteljima nogometnih trivijalija: prije nešto više od godine dana, posredovanjem svoga odvjetnika, među prvima su kupile dionice svježe restrukturiranoga Hajduka.

Sad su pak pokazale da ne ljube samo taj klub, nego i nogomet uopće, a hrvatski nadasve, te mu stoga žele darovati parcelu vrijednu, prema prvim procjenama, najmanje 11,2 milijuna eura! Darovati išta Hrvatskom nogometnom savezu razumno je koliko i paliti svoju imovinu na lomači ili, ne znam, donirati 11,2 milijuna ping-pong loptica Hrvatskom hokejaškom savezu. Pa ipak, časne su uporne u tom svojem naumu: nije ovo prvi put da HNS-u nude to svoje petrčansko zemljište, ma kakvi, napravile su isto i prije dvije godine, ali ih je Vlatko Marković glatko odbio (podsjetimo – teren je vrijedan preko jedanaest milijuna eura!) obrazloženjem da Savez gradi svoj kamp u, znamo, Tuheljskim toplicama. Nisu odustale, pratile su vijesti iz Rusanove revnije nego Ligu prvaka i Europsku ligu zajedno, pa strpljivo, skrušeno moleći, dočekale nove izbore. Kandidat Igor Štimac, naravno, s oduševljenjem je prihvatio njihovu ponudu i podršku u zazivanju nebeskoga blagoslova na svoju kandidaturu. Obrazlažući kako on, za razliku od Markovića, ne želi rasipati nego štedjeti novac HNS-a, najavio je kako iskreno vjeruje da će se uskoro krenuti u ishođenje svih potrebnih dozvola za gradnju, pazi ovo, "jednog u nizu kampova Hrvatskog nogometnog saveza". Kako sad to, samo "jednog u nizu"?!

Nije valjda da mu iz samostana diljem Hrvatske stižu jednako neodoljive ponude? Ili možda misli da će parcele za taj niz kampova moći otkupljivati po nekom popustu kakav nije vrijedio za Markovića? Ili nije ispravno shvatio poruku švora iz samostana Svete Marije: jedanaest milijuna eura ne daruje se, za boga miloga, da bi darovatelj bio tek jedan u nizu! One žele megakamp, prvi i glavni, jer, kako stoji u ponudi njihova odvjetnika: "Držimo da se ovim projektom može uvelike doprinijeti decentralizaciji HNS-a, te nogomet posve približiti narodu što je velika želja časnih sestara.

Važno je istaknuti da se parcela nalazi u blizini mora, uz iznimno povoljne klimatske uvjete te u blizini zračne luke Zemunik i velikog kompleksa hotela. Područje je kao stvoreno za kamp koji bi se posredstvom HNS-a mogao koristiti i u komercijalne svrhe, odnosno iznajmljivati velikim nogometnim velesilama". Ukratko, časne se čvrsto drže onoga što je sv. Benedikt još početkom šestoga stoljeća, u kampu na Monte Cassinu, jasno zapisao u svojem "Pravilu Reda": približavanju nogometa narodu i privlačenju nogometnih velesila. Ukoliko pa Štimac ne prođe za predsjednika HNS-a, ili ako uspije ali zbog naslijeđenih obaveza ipak bude prisiljen graditi kamp u Tuhelju, one će i dalje čekati. Ako su mogle gotovo 15 stoljeća, mogu i još koju godinu, zemljište od 56 tisuća kvadrata neće propasti u zemlju...

Koješta bi se sad tu još dalo nagađati i konstruirati o uzrocima te silne redovničke posvećenosti igranju debelonogih mladića u punoj snazi, koji se veselo ljube, grle ili plaču, pa onda razmjenjuju oznojene majice, no to bi bilo krajnje neukusno. Umjesto toga, bilo bi zanimljivije, recimo, zamišljati kako bi svijet danas izgledao da je i Majka Tereza nogometaše više voljela od gubavaca. A opet, s druge strane, kad pogledamo hrvatski nogomet i njegove protagoniste, nije ni zadarskim fudbenediktinkama za zamjerati, pa i one su se posvetile jednoj vrsti gube, neki bi rekli i najgoroj od svih...